“Mažestik” – velika služba pred gašenjem

foto: Matija Jovanović
foto: Matija Jovanović

Šetajući Knez-Mihailovom ulicom mogli ste da primetite ljude u belim mantilima, koji kod nekadašnjeg Ruskog cara skupljaju potpise za peticiju. Reč je o zdravstvenim radnicima zaposlenim u stomatološkoj klinici „Mažestik“, koji su nedavno obavešteni da je 31.12.2015. njihov poslednji radni dan. Tim povodom dr Dušan Živanović, načelnik stomatološke klinike „Mažestik“ je razgovarao sa nama.

„Mažestik“ ima impozantnu istoriju. Još pre II svetskog rata bio je stomatološka klinika, kasnije je bio najveća klinika u socijalističkoj Jugoslaviji, a danas je pred gašenjem. Zašto?

Tako je, bio je klinika, vojna poliklinika, zubarska škola, pa stomatološka ustanova. „Mažestik“ je bio najveća stomatološka služba po broju zaposlenih u socijalističkoj Jugoslaviji. Godine 2000, brojao je 252 zaposlenih, dakle lekara, sestara i tehničara. Tada sam ja postao načelnik. Mi smo u svim školama, obdaništima, radnim organizacijama na Starom gradu imali svoje ambulante i službe u dve smene, jer tada je bio trend da se služba što više razvija i da imamo što više stomatologa. Međutim, u celom svetu, pa i kod nas, stomatologija je skupa delatnost, pa se krenulo ka racionalizaciji. Ali ta racionalizacija zaposlenih sprovedena je na osnovu samo jednog kriterijuma, a to je broj stanovnika na opštini na kojoj se klinika nalazi. Danas „Mažestik“ ima 48 zaposlenih, od toga 18 lekara.

Krenulo se ka racionalizaciji, pa se 2006. godine prestalo s finansiranjem stomatološke zaštite iz budžeta?

Reformom iz 2005, tadašnji ministar Tomica Milosavljević ukinuo je svim zaposlenima besplatne stomatološke usluge od 1.1.2006. godine. Republički fond za zdravstveno osiguranje nije hteo da snosi troškove nikakve stomatološke usluge kod starijih od osamnaest i mlađih od šezdeset godina.

Nekoliko godina kasnije ispostavilo se da su posledice tih odluka katastrofalne. Procene Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut“ iz 2013. kažu da svakoj četvrtoj odrasloj osobi u Srbiji fali deset zuba. Šta je urađeno povodom toga?

Da. Krezubost, kako se to stručno kaže, vrlo je rasprostranjena. To svaki laik može da vidi. Da li zato što nema službe, nema dovoljno stomatologa, ili što se sad to plaća a stanovništvo je siromašno, to je sad već stvar za diskusiju. Ali to je moguće sprečiti ako se obezbedi kvalitetna i besplatna stomatološka zaštita, pre svega deci, i ako se sistematski radi na preventivi. Zbog toga je mogućnost besplatne stomatološke zaštite vraćena studentima, trudnicama, porodiljama i socijalno ugroženom stanovništvu. Ali oni mogu besplatno da se leče samo u određenim klinikama, tj. kod lekara koji imaju ugovor sa RFZO-om, koji pokriva troškove lečenja tih kategorija stanovništva. Primera radi, studenti mogu dobiti besplatnu stomatološku uslugu samo u studentskoj poliklinici.

Da li neko od zaposlenih u „Mažestiku“ ima ugovor sa RFZO-om? Kako se „Mažestik“ finansira sada posle sprovedene reforme?

„Mažestik“ se ne finansira iz budžeta od 2006. godine. Niko od zaposlenih nema ugovor sa RFZO-om. Ni dinar iz budžeta nismo dobili, već smo sve troškove, od plata, komunalija, materijala, tekućeg investicionog održavanja, rezervnih delova za našu opremu, sve smo plaćali onim što zaradimo. Sada nam, od aprila 2015, DZ Stari grad, naš matični dom zdravlja, malo pomaže i sada redovno dobijamo plate. To je od sopstvenih sredstava Doma zdravlja. Iz budžeta ‒ ni dinar. Ja sam se obraćao, imam dopise koje sam slao 2012. Gradu, kao osnivaču svih domova zdravlja, u kojima sam naveo da naš matični dom zdravlja nema novca, pa sam molio Grad da nam pomogne materijalno, samo za tehničko i investiciono održavanje zgrade. Nas samo servisiranje lifta košta 650.000 dinara godišnje. Međutim, iz Grada su rekli, imam te dopise, da to nije predviđeno budžetom, da se obratimo matičnom domu zdravlja. Ja sam se opet obratio u DZ Stari grad. Tamo su mi rekli da nemaju para. Nisam mogao da dopustim da pacijenti, od kojih su neki vrlo stari ljudi, moraju da idu peške na IV sprat. I to smo morali da finansiramo iz svojih sredstava, od svoje zarade.

Ali vi ste državna služba?

Da. Mi smo radnici državnog doma zdravlja, zvanično. Ali, kao što sam rekao, platu nismo dobijali iz budžeta, ništa nismo dobijali iz budžeta, sve do aprila ove godine. Sve smo sami finansirali. A radimo svaki dan u tri smene i državnim praznicima.

Postoji tu još jedna stvar koja je bitna. Naime, prema našoj računici, nama je država dužna više od trideset miliona dinara za period od 2006. do 2014. godine.

Na osnovu čega?

Država je naš poslodavac. Zakon obavezuje poslodavca da snosi određene troškove, kao što su komunalije, remont liftova, prevoz radnika i tako dalje. Naš poslodavac nije izvršavao svoje obaveze. Mi smo sve to sami morali da finansiramo, od svoje zarade, iako zakon kaže da to mora da plati poslodavac.

Dakle, vi ste državna služba koja se ne finansira iz budžeta, a zakon vas ograničava u pogledu broja zaposlenih?

Tako je. Normativ za broj zaposlenih formiran je na osnovu broja stanovnika na opštini na kojoj se klinika nalazi, tj. prema biračkom spisku za datu opštinu. Za opštinu Stari grad to je 48.000 stanovnika, s tim što vi možete živeti na bilo kojoj opštini a doći kod nas da se lečite. Odatle potiču i drugi problemi…

Kakvi problemi?

Te 2006. godine, kada je stomatologija izuzeta iz RFZO-a, stigla je preporuka objavljena u Službenom glasniku da domovi zdravlja problem viška zaposlenih stomatologa, prema onom broju stanovnika na opštini, rešavaju na jedan od tri načina: ili zakupom prostora, ili ponudom otpremnine onima koji žele da idu, ili da se napravi specijalni ugovor o sticanju dohotka radom na tržištu. Mi smo se odlučili za taj treći model, i napravili smo taj pravilnik. Taj pravilnik se onda raširio po celoj Srbiji. Po tom pravilniku, koliko ste radili ‒ toliko ste zaradili. Na blagajni se zna koliko se predalo novca, i na osnovu toga vam se obračunavala plata.

Međutim, taj pravilnik je počeo da se ruši. U klinikama koje su imale mali broj pacijenata zaposleni nisu mogli da zarade za svoje plate, pa je bilo nezadovoljstva. Ustavni sud je taj pravilnik u avgustu 2013. proglasio neustavnim jer svi zaposleni u državnoj službi moraju da imaju platu po koeficijentima, dakle istu platu. Samo Ustavni sud nije rekao odakle da se finansiraju te plate koje primamo mi koji nemamo ugovor sa RFZO-om.

Ovamo dolaze ljudi iz celog Beograda?

Da, od Šimanovca do Mladenovca. Noću iz još šireg kruga, jer mi smo jedna od samo dve klinike koje rade noću. Na papiru, prema normativu, mi smo velika služba na maloj opštini. Ovoliko koliko nas ima ovde toliko stomatologa ima na Novom Beogradu, koji ima deset puta više stanovnika. Ali, kod nas se leče ljudi iz celog Beograda, pa i šire.

Da li se nekada desilo da neko dođe želeći da otvori karton u vašoj klinici, a da mu vi kažete da jednostavno nemate kapaciteta da ga primite?

Ne! Nikada nikoga nismo odbili. Uvek smo primali sve pacijente. Pre neki dan su nam se javila dva pacijenta, jedan iz Požarevca drugi iz Kučeva. Hoće da se leče kod nas.

I sami ste rekli, vi ste državna služba ali ste na tržištu. I ne takmičite se samo s privatnicima, već i sa drugim državnim klinikama. Kako se u takvim uslovima borite protiv konkurencije?

Pa nismo se loše borili, sve zahvaljujući nekoj našoj tradiciji i tome što smo stara kuća, Beograđani znaju za nas, zbog toga što radimo noću… Nismo se mi loše borili s konkurencijom, nije ona nama bila problem. Problem nam je što ipak ne možemo biti profitabilni kao neka banka pa da sve ove troškove možemo lako da pokrijemo. Mi smo plaćali sve troškove.

Cela stvar sa stomatologijom je jedna sistemska greška. Znači, ministar Tomica Milosavljević je pokušao, i krenuo u neku reformu stomatologije i zdravstvenog sistema, ali nije je zaokružio. Nije obezbedio da taj pravilnik o sticanju dohotka bude usklađen sa ustavom. Time su oštećeni stomatolozi koji imaju manje pacijenata nego mi. I naročito pacijenti. Mi smo privatnici u državnoj službi! To ne postoji! Mi ne postojimo!

Vi ste državna služba, dohodak stičete na tržištu, novac od 2006. do aprila ove godine sami ste obezbeđivali, dakle niste dobijali novac iz budžeta, ni sada ga ne dobijate, država ne finansira ni vaše plate, ni vaše investicije, niti troškove, a na kraju vam zakon vezuje ruke oko toga šta vi kao zaposleni u ovoj ustanovi možete da uradite u pogledu organizacije sopstvene službe?

Pa, da. Naš dom zdravlja je sada ponudio da nam se omogući zakup ovog prostora, on ne traži nikakvu nadoknadu. Radi se o tome da vi ne možete dobiti besplatnu uslugu nigde u Srbiji, a ne mogu da vam kažem idite kod privatnika, on je ipak skuplji od nas, bar 30%, sigurno.

Nedavno je ministarka Udovički izašla sa spiskom tih famoznih 9.000 otpuštanja, od toga je 2500 samo iz zdravstva. Ako vi niste dobijali ni dinara iz budžeta proteklih devet godina, na čemu se onda tu štedi?

E, to je sad pitanje… Ne znam. Ni meni to nije jasno. U Ministarstvu kažu i da ima mnogo nemedicinskog osoblja u zdravstvu, ali nikoga od njih ne otpuštaju iz naših domova zdravlja, samo nas. Vode nas kao državne službenike zaposlene u domu zdravlja. Moramo da idemo na tendere iako ne trošimo budžetski novac na njima. Solidarni porez nam je odbijan prošle godine, iako nismo primali plate iz budžeta. Ja sam stalno slao neke dopise sa željom da sednemo da razgovaramo, s ponuđenim rešenjima. Ali ne samo ova vlada, ja sam to počeo dok je još ministar Stanković bio na funkciji, tada sam već počeo da šaljem dopise s molbom da se nađemo da porazgovaramo, s predlozima kako da se unapredi stomatološka služba, da se uzme realan broj pacijenata. Tako će morati jednog dana. Vas kao korisnika usluge mora da prati novac. Dakle, ako dođete kod mene, vama se skida novac s računa. Sada se to ugovara. Na početku godine se ugovori, DZ Stari grad dobija toliko i toliko para da zbrine toliko i toliko pacijenata. Da li će biti više ili manje, ne može ništa tu da se kombinuje. Ovako bi bilo realno. Koliko puta ste došli, toliko puta je novac skinut s vašeg računa osiguranja. Da uslugu prati novac.

A sadašnje ministarstvo?

Ne znam, imam utisak da i sadašnje i prethodno i ono prethodno, koliko ja to pratim, oni vas jednostavno ignorišu. Ne očekujem ja da ministar čita moje dopise, ali ima valjda tamo ljudi zaduženih za različite oblasti zdravstva? Oni vas jednostavno ignorišu. Uopšte vam ne odgovaraju. Primetili smo da će biti problema još pre tri godine. Pa smo slali dopise, molbe da se vidimo, da se sastanemo da probamo da uradimo nešto. Oni nas ignorišu. Niti nas pozovu, niti kažu da taj naš predlog ne dolazi u obzir, da je glupost. Ništa. Jednostavno nema odgovora. A moglo je sve da se reši mnogo bolje. Dva i po miliona građana nema pravo na besplatnog zubara. Šta treba, svi da idu kod privatnika? Nekima je i ovde skupo, a i dalje je jeftinije nego kod privatnika. Primera radi, vađenje umnjaka kod nas je 5.250 dinara, kod privatnika je 100 do 150 evra.

Dobili ste dopis, 31.12.2015. vaš je poslednji radni dan u „Mažestiku“? Šta se dešava posle toga?

Tako je najavljeno. U ovoj zgradi će ostati tri noćne ekipe koje pokrivaju ceo Beograd, i šire, ostaće jedan doktor koji radi sa starijima od šezdeset pet godina, i to isključivo proteze, i ostaće četiri dečja stomatologa u DZ Stari grad u Siminoj, četiri stomatologa na 8.000 dece. Svi ostali će biti proglašeni za tehnološki višak. Pazite, dešava se da ima viškova, ali to su pojedinci. Dešava se da na jednoj klinici realno imate višak, dok drugde postoji manjak zaposlenih. Da se s ovim počelo 2012, tačno bi se utvrdilo po izveštajima koliko ko radi, negde bi bio višak, negde manjak, i to bi se sredilo. To je problem. Sada se tehnološkim viškom proglašava neko ko radi puno radno vreme s pacijentima, ko nema vremena da sedne. Ovde je kompletan sistem stomatološke zaštite, cela jedna društvena delatnost, proglašena za tehnološki višak. Po normativu, broju stanovnika opštine, mi imamo višak zaposlenih, a realno nam fali ljudi jer pacijenti dolaze sa svih strana. I to sam molio da uzmu u obzir, da uzmu u obzir tromesečni broj pacijenata, pa u odnosu na to da se ažurira gde ima višak, a gde manjak kadra, a ne prema broju stanovnika na opštini.

I šta su vam odgovorili?

Ništa! Uopšte nam ne odgovore!

Šta će se desiti s ovom lokacijom?

Ovo je atraktivna lokacija. Vlasnik je postojao pre rata. To je bio neki dr Šnur i njegova familija, oni su bili vlasnici ove zgrade. On je otišao u inostranstvo, njegove dve unuke su naslednice, ali odrekle su se nasledstva, ne žele da rade resitituciju. To je poslednja informacija koju smo dobili. Pretpostavljam da je ovo pripalo Gradu Beogradu. Zgrada ima pet spratova, nama ne pripada samo treći sprat. Na nas se vodi šesto kvadrata na najatraktivnijoj lokaciji. Nama je Grad dao ovu ustanovu na korišćenje. Ovo je nekada bio Gradski zavod, koji je zbog promene zakona pripojen DZ Stari grad. Naš matični dom zdravlja pokušava da utvrdi preko katastra da li je uknjiženo na Grad Beograd, da bi se eventualno nama ustupila zgrada u zakup.

I na kraju ko će imati najveću štetu?

Pa pacijenti… Uvek je tako kada se prelama preko kolena umesto da se rešava na vreme. Ljudi se vezuju za doktore, za ustanovu. Jedan pacijent je imao problem sa svojom protezom. Nismo mogli da mu pomognemo u tom momentu, a on nije hteo da ide na drugu kliniku, dolazi kod nas već trideset tri godine. Čovek misli da mi nećemo da radimo, a mi zapravo nemamo materijala da izvršimo neophodnu popravku.

Prethodni članak

Od zemlje za ljude do zemlje za kapital

Rehabilitacija Milana Nedića kao strukturno prilagođavanje kapitalizmu

Sledeći članak