Da školska filozofija ne sme ostati zarobljena u kanonima koji isključuju žene i druge marginalizovane autore i autorke, kao i da mora postati živa i angažovana praksa kritičkog mišljenja o savremenom svetu smatraju članice Centra za devojke iz Niša, koje su sedmog maja Zavodu za unapređenje obrazovanja i vaspitanja predale predlog kojim se traži da se u nastavu filozofije u srednjim školama Srbije uvedu teme rodne ravnopravnosti, feminističke dekonstrukcije i intersekcionalnosti.
Sam projekat nastao je inicijativom filozofkinja koje nikada u toku svog formalnog obrazovanja nisu bile feministički obrazovane i predstavlja odgovor na viševekovno zanemarivanje doprinosa žena razvoju filozofske misli kao i na potrebu da se školama ponude sadržaji koji reflektuju savremena društvena pitanja – poput rodne ravnopravnosti, marginalizacije i sistemske nevidljivosti određenih grupa u filozofskom kanonu.
Projekat predvodi Jana Krstić, doktorantkinja filozofije sa kojom smo razgovarali, a u timu su Jelena Joksimović, docentkinja psihologije obrazovanja, Natalija Petrović, master filozofkinja, Saška Stanković, nastavnica filozofije i Bojana Vuletić, politikološkinja.
Zašto je važno uvesti teme rodne ravnopravnosti, feminističke dekonstrukcije i intersekcionalnosti u nastavu u školama u Srbiiji?
Kriza obrazovnog sistema u Srbiji već je neko vreme u fokusu javnosti. Nakon nemilog događaja u OŠ „Vladislav Ribnikar“ pre dve godine je ova kriza isplivala na površinu dnevne politike. Uprkos svim tadašnjim protestima, današnjim blokadama i štrajkovima prosvetnih radnika i radnica, još uvek nema gotovo nikakvih promena u obrazovnom sistemu. Zapravo, promena u obrazovnom sistemu nema već decenijama, iako se svet u kojem živimo drastično promenio.
Našem obrazovnom sistemu potrebna je ozbiljna reforma. Istraživanja KOMS-a pokazuju da gotovo dve trećine mladih nakon završene srednje škole ne smatra da je steklo relevantna znanja i veštine koja bi ih pripremile za dalji život.
Kada pričamo o predmetu filozofije, po važećem planu i programu nastave (Prosvetni glasnik RS 4/2020) glavni cilj ovog predmeta jeste razvijanje kritičkog mišljenja. Međutim, mnoge od tema nad kojima bi trebalo oštriti taj kritički um u školi nisu aktuelne, pa učenici i učenice ostaju nepripremljeni da kritički promatraju stvarnost. Potlačenost određenih društvenih grupa, istorija marginalizovanja na osnovu roda, klase, boje kože, seksualnosti i slično, kao i rodne uloge koje u patrijarhalnom društvu ne ostavljaju puno slobode pojedincima i pojedinkama, sastavni su deo naše svakodnevnice.
Ukoliko težimo razvijanju kritičkog mišljenja, ne možemo i ne smemo izostaviti sve ove interpretacije stvarnosti iz kanona. Na pitanje šta znači biti žena/muškarac i kako danas treba da se ponašaju i šta da rade žene/muškarci, odgovaraju nam roditelji, škola, mediji, poslovno okruženje, vršnjaci… Dakle, čitavo društvo vrši neku vrstu konstrukcije našeg identiteta govoreći nam šta jesmo, a šta nismo, dok je zadatak filozofije da nas nauči da sve to kritički preispitamo.
Razlog koji sam ovde navela je opšti i usko vezan za ciljeve školskog predmeta filozofije. Drugi ogroman problem je izostavljanje svih filozofkinja iz kanona. Teorije koje su doprinele razvoju filozofske misli, a potekle su od žena, ne obrađuju se u školi. Problem izostavljanja žena iz istorije filozofije nije samo filozofski – on je i politički i obrazovni. Politički, jer određuje čijim se glasovima daje moć i kredibilitet: vekovima su ženski glasovi bili potisnuti, pa je borba da dobiju zasluženo mesto deo šire borbe za rodnu ravnopravnost.
Obrazovni, jer je poruka učenicima i učenicama jasna ako tokom školovanja uče samo o dostignućima muškaraca. Devojčicama tako implicitno poručujemo da filozofija nije za njih, a dečacima da su žene manje doprinele intelektualnoj istoriji sveta – što je i štetno i netačno. Uvođenje rodne perspektive u nastavu filozofije nije puki „hir“ savremenog doba, već nužna ispravka nepravde i korak ka obrazovanju koje će biti pravično za sve.

Čega ostaju uskraćene učenice i učenici, a šta im se plasira trenutno u okviru nastave filozofije u školama? Koje su to vrednosti sada u fokusu?
Iako su gotovo sva ženska imena izostavljena iz udžbenika, a feministička teorija se ili ne pominje, ili ostaje svedena na dve-tri rečenice (dva od preko 10 akreditovanih udžbenika pominju da postoji i ta teorija i ostaju na tome), ne izostaju „teorije o ženama“. Naime, mnogi filozofi imali su mizogine stavove, pa se tako u nekim udžbenicima i pominje poznata Ničeova rečenica „Ideš k ženama? Ponesi bič“ ili Kantovi stavovi o inferiornosti ženskog uma u odnosu na muški. Zašto su ove teorije dovoljno vredne za kanon, a rodna ravnopravnost kao perspektiva nije?
Kako je naša inicijativa već objavljena u mnogim medijima na jugu Srbije, već smo dobile puno komentara o tome kako „pokušavamo da sprovedemo indoktrinaciju“. Međutim, indoktrinacijom smatram predstavljanje jedne strane i potpuno izostavljanje druge. Naša inicijativa ne traži da se iz kurikuluma nešto izbaci, već samo da se doda i druga perspektiva i time se ostvari taj pluralizam koji je nužan da bi se moglo kritički razmatrati i zaključivati. Ja, zapravo, ni ne mislim da treba izostaviti pomenutu Ničeovu rečenicu, jer nam ona pomaže da shvatimo u kojoj meri su žene bile potlačene i kako je nasilje nad ženama bilo normalizovano ili, u slučaju Ničea, shvaćeno kao pozitivna vrednost.
Teorija rodne ravnopravnosti nije jedina prema kojoj škola nije fer. Na primer, u udžbeniku iz filozofije Zavoda za udžbenike se kaže da „niko do sada nije rekao kako možemo odrediti šta jeste a šta nije ljudsko pravo“ (što je daleko od tačnog) pa tako ovaj pojam „ostavlja široko polje manipulaije“. Dalje, autori navode da se „pobornici ljudskih prava distanciraju od svake ideologije, a sa druge strane ti isti spremni su da bombarduju one koji po njihovoj slobodnoj proceni krše (nedefinisana) ljudska prava“. Ovako pristrasno pisanje udžbenika smatram veoma opasnim, jer je zaista opasniji čovek koji je pročitao samo jednu knjigu od onoga koji nije pročitao nijednu.
Potpuno odsustvo druge perspektive vodi u dogmatizam, ubija kritičko mišljenje i uči nas da lako prihvatimo jednu perspektivu kao činjenicu i time upadnemo u mnoštvo logičkih grešaka. Sve ovo je potpuno suprotno ciljevima predmeta filozofije koji u navedeni u planu i programu.
Kako šira javnost može da se uključi u ovu inicijativu i da je podrži?
Pre svega je važno da uvidimo i prihvatimo da je jedna polovina čovečanstva isključena iz istorije ljudske misli i da ih moramo uključiti. Moj san je da jednog dana govorimo „možeš li verovati da su ranije žene bile isključene iz istorije u školama?“ kao što danas govorimo „možeš li verovati da je ženama bilo zabranjeno da nose pantalone?“.
Nakon što uvidimo da su žene isključene, treba delovati. Dobra stvar u vezi nastavnog plana i programa je što ostavlja slobodan prostor nastavnicima i nastavnicama da osmisle svoje pristupe predavanjima. Tako da ove teorije možemo krenuti da predajemo i bez da sačekamo da ZUOV prihvati da ih uvrsti u plan i program nastave. Sa druge strane, loša stvar je što prosvetni radnici i radnice nemaju dostojanstvene plate, zadovoljene osnovne potrebe niti dovoljno raspoloživih sredstava u nastavi kako bi se mogli pozabaviti samoinicijativnim uključivanjem feminizma u nastavu. Zato smo, nakon što smo održale eksperimentalne časove u školama, pripremile i uredile materijale za njih.
U narednih mesec dana biće objavljena monografija koja će sadržati, naravno, teorijske okvire i sve zaključke našeg istraživanja, ali će važan deo te monografije činiti razrađeni planovi časova uz koje smo ostavile i materijale. Sama monografija će biti besplatna i dostupna svima, te će prosvetni radnici i radnice moći da koriste ove već gotove materijale. Bilo nam je jako važno da svoju inicijativu prilagodimo krizi obrazovnog sistema, te da svojim predlogom nikako ne opteretimo nastavno osoblje, već nastojimo uraditi suprotno. Uosalom, etika brige je jedan od najvažnijih principa FER filozofije, pa smo i u svom pristupu postupale u skladu sa tim vrednostima.
Više o svemu tome moći ćete da čitate uskoro, te vas ve pozivam da pratite organizaciju Centar za devojke na društvenim mrežama gde ćete moći i preuzeti čitavu monografiju. Takođe, nakon što monografija bude objavljena, održažemo niz tribina u nekoliko gradova u Srbiji, uglavnom na jugu Srbije i u Beogradu, gde ćemo moći da zajedno razmatramo rešenja ovih problema. Jer samo zajedno možemo učiniti naše društvo ravnopravnijim!