Neću cvet, hoću da me prepoznaš!

U atmosferi proslave borbenog 8. marta i pripreme za protestni osmomartovski marš, donosimo svojevrsni nastavak teksta koji naglašava da je borba za korišćenje rodno osetljivog jezika borba svih nas.

protest, osmi mart

U prethodnom tekstu objavljenom na ovom portalu pisale smo o rodno senzitivnom jeziku, razlozima za njegovu upotrebu i o značaju njegove primene, kako iz ugla nekih humanističkih disciplina, ali i iz ugla same lingvistike. Povod za ovaj tekst bio je naučni skup pod nazivom „Srpski identitet, srpski jezik i Zakon o rodnoj ravnopravnosti“ koji je organizovala Srpska Pravoslavna crkva zajedno sa Maticom Srpskom, a dodatni legitimitet svojim učešćem i prisustvom pružili su predstavnici SANU i Vlade Republike Srbije.

Na ovom skupu nismo imale prilike da čujemo nekog ko nije iz navedenih institucija ili blizak njima, pa smo svoje uvide i argumentaciju sa citiranom literaturom naknadno poslale na adrese SANU, Matice Srpske i SPC. U duhu akademskog integriteta ovih institucija tražile smo dijalog, objašnjenje ili bilo kakav drugi odgovor na naše uvide. U trenutku pisanja ovog teksta, a nakon više od dve nedelje – nikakvog odgovora nema. Čini se da SANU i Matica Srpska nisu otvorene za razmenu argumenata i promišljanje van svojih krugova, što nikako ne bi trebalo da bude osobina bilo koje institucije koja pretenduje da bude akademska i naučna institucija.

Međutim, reakcije nije izostalo. Iako su nas predstavnici gore navedenih institucija ignorisali, nije izostala kritika na društvenim mrežama. Pozitivne kritike su se izgubile u mnoštvu ponavljanja istovetnih poenti koje su izložene i na pomenutom skupu, na posve omalovažavajući način i bez namere i želje da se adresiraju naši argumenti i da se o tome razgovara.

Ponavljamo, srpski jezik je po svojoj prirodi rodno osetljiv

Ovakvo postupanje nije nikakva novost. Institucije i državni vrh su opet izbegle dijalog i ne nameravaju da adresiraju ono što je njima oponentna strana iznela. Umesto toga, oni se skrivaju iza svojeg proizvoda – kulture govora mržnje, omalovažavanja i odbacivanja svega što im se ne dopada u korist nekog identiteta, čak i onda kada je taj identitet u potpunosti u skladu sa onim što „oponentna strana“ izlaže.

Naime, u prethodnom tekstu smo obrazložile kako je srpski jezik oduvek i bio rodno senzitivan, te uvođenje gramatičkih nastavaka za ženski rod kod modernih zanimanja nije nikakva „propaganda sa zapada“ kako se često navodi u komentarima, već je to oduvek i bila priroda srpskog jezika. U tom smislu, korišćenje muškog gramatičkog roda kao neutralnog za označavanje svih zanimanja bi se pre moglo protumačiti kao prisvajanje stranih i „zapadnih“ uticaja nego rodno osetljiv govor koji samo podrazumeva prilagođavanje reči prirodi srpskog jezika. Na engleskom jeziku se osoba bilo kog roda koja se bavi filozofijom označava terminom “philosopher” koji bi se po konstrukciji mogao prevesti kao „filozof“. Ali razlog tome je što engleski jezik nije po svojoj prirodi rodno senzitivan. To svakako ne znači da strukture ovih jezika treba primenjivati u srpskom jeziku koji je po svojoj prirodi rodno osetljiv.

Zalaganjem za korišćenje gramatičkog muškog roda kao neutralnog za određena zanimanja zalažemo se za preslikavanje određenih reči iz engleskog i drugih jezika bez ikakvog prilagođavanja prirodi srpskog jezika. Zar to ne zvuči kao „narušavanje i skrnavljenje srpskog jezika pod zapadnim uticajem“, kako kažu komentari upućeni autorkama ovog i prethodnog teksta? Ukoliko se gore navedene institucije zalažu za očuvanje srpskog jezika, kako je onda moguće da je rodno osetljiv jezik oponentna strana?

Odgovor na ovo pitanje možemo pronaći ako pogledamo izbliza koje su to reči za koje možemo koristiti nastavke za gramatički ženski rod kada govorimo o ženskoj osobi, a za koje reči je to „skrnavljenje jezika“. Odbornica, psihološkinja, hemičarka, naučnica, ministarka, filozofkinjna, sudkinja, advokatica, predsednica, sekretarka – skrnavljenje. Domaćica, konobarica, sluškinja, čistačica, kuvarica, spremačica, sekretarica, krčmarica – sve u  redu.

Dakle, čini se da se gramatička ispravnost reči ne bazira na nekom pravilu koje bi glasilo da se za zanimanja koriste „neutralni termini“ koji su gramatičkog muškog roda, jer izgleda da nisu sva zanimanja neutralna. Rodno senzitivni jezik aplicira se samo kod onih zanimanja koja ne nose sa sobom i visok društveni status i stručnost. Sa druge strane, svaki put kada je žena stručnjakinja iz neke oblasti koja donosi viši društveni status, insistira se na korišćenju nastavaka za gramatički muški rod.

osmomartovski marš
Osmomartovski marš 2022. godine; Foto: Mašina

Borba za korišćenje rodno osetljivog jezika borba je svih nas!

Dakle, pravilo je jasno. Naizgled gramatičko i lingvističko pitanje korišćenja nastavka za ženski rod kada se radi o osobi ženskog roda pretvara se u pitanje prepoznavanja i potvrđivanja društvenog statusa. Društveni status žene koja je sluškinja se uviđa, prepoznaje i potvrđuje, dok sa ženom koja je hiruškinja to nije slučaj, iako je u pitanju isti gramatički nastavak (-kinja).

Zato borba za rodno osetljiv jezik nije samo borba za uvođenje nekog gramatičkog pravila i Zakona o korišćenju istog, već je i borba za društveni status i ravnopravnost žena, što potvrđuju i gore pomenute institucije koje patrijarhalni društveni poredak nazivaju „srpskim identitetom“. Oni prepoznaju da će uvođenje rodno senzitivnog jezika doprineti poboljšanju društvenog statusa žena stručnjakinja u Srbiji, što direktno pogađa patrijarhalni model moći u kojem žena mora ostati lošijeg statusa, što je čini podobnijom za finansijsku zavisnost od muškaraca.

Slučaj sa rodno osetljivim jezikom nije jedinstven, jer se ova situacija ponavlja svaki put kada se u borbi za bolji društveni status neke grupe prepozna opasnost od najsitnije promene poretka. Ravnopravnost i društvena jednakost žena se tada prepoznaje kao borba za oduzimanje moći onima koji je imaju i koji smatraju da je njihova moć njihovo pravo. A da pritom ne razumevaju da ona prevazilazi granice njihovog prava i narušava prava drugih.

Žene su se kroz istoriju borile za svoj društveni status, ali žene nisu jedina ugrožena grupa. Društveni status ugrožen je radnicima, etničkim, nacionalnim, verskim i seksualnim manjinama i svima koji mesečno zarađuju ispod mogućnosti za dostojanstven život. Svaka borba tih grupa za društvenu jednakost sutra može postati „pretnja po srpski identitet“ ukoliko neke od ovih institucija prepoznaju da im se moć i kontrola time umanjuju.

Zato je borba za korišćenje rodno osetljivog jezika borba svih nas. Bez obzira na to da li ste žena ili niste – ukoliko želite društvenu jednakost i identitet koji neće ugrožavati tuđe identitete već ih sve prihvatiti, onda je borba za prepoznavanjem žena stručnjakinja i vaša borba. Zovite žene stručnjakinjama, da bismo sutra svi bili prepoznati.

Niko nije slobodan dok svi nismo slobodni i sve slobodne. Živele i živeli i srećan nam Osmi mart!

Prethodni članak

Koalicija Otvoreno o konkursima OKO: nastavljena praksa netransparentne dodele sredstava „fantomskim“ udruženjima

Dodeljena BeFemova priznanja za feminističku i žensku borbu za proteklu godinu

Sledeći članak