Nakon dugotrajnog pregovaranja, tirkizna neoliberalna i antimigrantska Austrijska narodna partija 2. januara je potpisala sporazum o koaliciji s Zelenima. U pitanju je nesvakidašnja koalicija, koja će možda poslužiti kao model za druge zemlje Evropske unije. U Nemačkoj su se već vodile debate o mogućnosti iste takve koalicije na nacionalnom nivou. Treba reći i to da su se takve koalicije sklapale u proteklih nekoliko godina na regionalnom nivou kako u Austriji, tako i u Nemačkoj. Utoliko, u pitanju je politička kombinacija koja nije bez presedana.
Austrijska narodna partija je primetno otišla udesno, nakon što je Sebastian Kurc (Sebastian Kurz) uzeo njeno kormilo u ruke. Među prvim odlukama pod Kurcovim vođstvo bilo je raskidanje koalicije sa socijal-demokratama. Vanredni izbori 2017. su doneli i novu koaliciju sa ekstremno desničarskom Slobodarskom strankom Austrije, utemeljenu na neoliberalnim ekonomskim politikama, anti-radničkom zakonodavstvu i anti-migrantskim diskriminatornim socijalnim politikama. Iako su ove dve stranke bile veoma bliske po pitanju svojih programa, koalicija ipak nije izdržala otvoren sukob oko kontrole nad Ministarstvom unutrašnjih poslova i ogroman skandal koji je pogodio Slobodarsku stranku 2019. godine.
Vanredni izbori 2019. godine praćene su padom entuzijazma Slobodara prema nastavljanju prethodne koalicije. Brojni skandali koji su potresali tu stranku, najverovatnije bi bili izvor permanentne nestabilnosti u novoj vladi. Ta činjenica je, izgleda, na kraju prevagla na koalicijskoj vagi u odnosu na programsku bliskost ÖVP i FPÖ. ÖVP se odlučila za pregovore sa Zelenima.
Zeleni su gledali na pregovore kao na mogućnost da proguraju ekološke elemente u novom sazivu vlade. Uz to, potegli su i argument manjeg zla. U odbranu koalicije, predsednik Zelenih, Verner Kogler (Werner Kogler) izjavio je da nije sve jedno da li Narodna stranka vlada u koaliciji sa Slobodarima ili sa Zelenima. Kako je prethodna vladajuća koalicija uskratila finansiranje kritički nastrojenih nevladinih organizacija, mnogi iz nevladinog sektora su insistirali na koaliciji Zelenih sa ÖVP.
Društvena baza dvema strankama nije međusobno mnogo udaljena – makar ne u unutrašnjosti i manjim gradovima, gde mnogi Zeleni dolaze iz socijalno-katoličkog miljea. Beč se razlikuje po tom pitanju. Tamo Zeleni naginju više na levo i upravljaju gradom u koaliciji sa socijal-demokratama. Stoga je najviše zadrški prema tirkizno-zelenoj koaliciji, upravo u glavnom gradu Austrije.
Narodna stranka je započela pregovore s jake pozicije. Budući da su velike razlike između dveju stranaka po pitanju socijalnih politika, migracije i ekologije, Sebastijan Kurc, predsednik ÖVP je predložio da dve stranke dele moć prema određenoj formuli. ÖVP prema tom predlogu dobija ono što je za nju prioritet: niske poreze i restriktivne migracijske politike; dok bi se prioriteti Zelenih odrazili na polju klimatskih politika. Princip podele sfere uticaja među vladajućim strankama je ustaljena praksa u austrijskoj politici. To je bio osnovni princip koalicije Socijal-demokratske partije Austrije i ÖVP, dve stranke s različitim agendama.
Podela Ministarstava daje dojam o kakvoj se ravnoteži moći i prioriteta radi. Narodnoj stranci su pripala ključna ministarstva za ekonomiju (finansije, ekonomije, poljoprivrede), upravljanje radnim odnosima koji su pod ingerencijom Ministarstva za porodična pitanja, Ministarstvo unutrašnjih poslova, odbrane, obrazovanja i spoljnih poslova. Zeleni će voditi novo „super ministarstvo“ koje je zaduženo za infrastrukturu i životnu sredinu, Ministarstvo pravde, Ministarstvo socijalnih pitanja (koje nema uticaja na radne odnose), malo ministarstvo državnih zvaničnika, sporta, itd.
Ekonomski program je ispisan neoliberalnim perom ÖVP. To poglavlje počinje s nekoliko predloga u korist promovisanja tržišta kapitala. Predviđa se smanjenje korporativnog poreza s 25% na 21%. S izuzećem kategorije najviših dohodaka, biće smanjeni i porezi na dohotke. ÖVP urgira da se odmah smanje porezi. Nadalje, predviđena je ekologizacija poreza, ali po tom pitanju predlozi su manje konkretni i dogovor oko ključnih ekoloških mera očekuje se tek 2022. godine. Budući da tek treba da se izradi ova konkretna poreska mera, postoje i tehnički razlog zašto se ekološke mere ne dogovaraju brže. Međutim, bez obzira na to, vreme koje je predviđeno za donošenje dotičninih mera, ima nepovoljan uticaj na ekološku agendu.
U skladu s neoliberalnim razmišljanjem, program vlade iznosi zahtev za balansiranim budžetom. Time postavlja ozbiljnu prepreku javnim ulaganjima, iako prepoznaje značaj infrastrukturnih ulaganja zarad ekološkog restrukturiranja. Program predviđa unapređenje javnog prevoza – s novim sistemom naplate – i izgradnju biciklističkih staza. Ekološki projekti će imati prednost na javnim tenderima. U ovim aspektima program vlade nadilazi neoliberalizam i predlaže proaktivne strukturne promene. Uticaj ekoloških mera na društvene grupe s nižim primanjima treba da bude smanjen.
Ofanziva prethodne vladajuće koalicije protiv sindikata i Komore rada ne bi trebalo da bude nastavljena. Ipak, može se očekivati da će ÖVP koristiti svoju moć preko ministarstva pod čijom su ingerencijom radni odnosi za ustupke poslovnim interesima. Krajem prošle godine Ustavni sud je utvrdio neustavnost nekoliko izmena zakona o minimalnoj socijalnoj sigurnosti koje su donete za vreme vlade ÖVP-FPÖ. Te izmene su bile usmerene delimično eksplicitno i implicitno protiv migranata i izbeglica. Program vlade je nem po pitanju ispravki ovih izmena zakona. Najverovatnije će biti prepušteno regionalnim vladama da sami odluče kako će postupati po ovom pitanju.
U duhu agende ÖVP, nova vlada će voditi veoma restriktivnu migrantsku i izbegličku politiku. Najkontroverzniji predlog predstavlja preventivni pritvor za osobe koje se sumnjiče za ugrožavanje javne bezbednosti, u granicama normi međunarodnih ljudskih prava. Ovaj predlog je protivan Ustavu Austrije i principu vladavine prava. Druge mere, poput zabrane devojčicama da nose marame u školama do svoje 14. godine, ciljaju na konzervativnu Muslimansku populaciju. ÖVP je čak obezbedio sebi mogućnost da pod određenim uslovima po migracijskim i izbegličkim pitanjima traži većinsku podršku u parlamentu izvan vladajuće koalicije. Izrazito desničarski pristup migraciji i izbeglicama zasigurno će biti gorka pilula za Zelene. Strožije regulacije po pitanju transparentnosti rada javne administracije i finansiranja političkih partija, poslužiće Zelenima kao zaslađivač na mršavoj trpezi.
Program vlade, dakle, kombinuje neoliberalne ekonomske politike i restriktivne migracijske politike s određenim inovativnim (socijalno)-ekološkim elementima.
S engleskog preveo:: Andraš Juhas