Regionalni savez za zaštitu vodnih resursa nazvan Odbranimo r(ij)eke Balkana osnovan je u subotu u Sarajevu. Savez je na poziv Ateljea za društvene promene ACT osnovalo preko dvadeset aktivističkih organizacija čiji predstavnici su tim povodom održali osnivački sastanak i konferenciju za štampu. Po rečima osnivača:
„Odbranimo r(ij)eke Balkana je savez koji okuplja organizacije, udruženja, sindikate, formalne i neformalne inicijative, te ljude iz BiH, Crne Gore, Hrvatske, Kosova i Srbije koji su se istakli u borbi za zdravu životnu sredinu, a protiv zločina prema rijekama i ljudima“.
Lejla Kusturica, direktorka ACT-a, smatra da je zvaničnim osnivanjem saveza označen pozitivan dan u istoriji balkanske regije, koja se solidarno i jedinstveno udružuje u odbrani vodnih resursa. A oni se, dodaje, već desetak godina nalaze pod intenzivnim napadom.
Okupljeni su se složili u tome da je gorući problem u regionu izgradnja malih derivacionih hidroelektrana.
Podsetimo, na Balkanu ih je planirano čak 3000. Dok su MHE od strane njihovih zagovornika predstavljena kao spasonosni izvor električne energije iz obnovljivih izvora, koji ne šteti prirodi, a doprinosi i smanjenju nezaposlenosti, praksa i struka svedoče drugačije.
Količina struje koju daju MHE je zanemarljivo mala, automatizovana postrojenja nakon izgradnje gotovo da i ne angažuju radnu snagu, ali se zato zarad MHE uništavaju korita reka, smanjuje protok vode, onemogućavaju uslovi za život vodenih organizama i narušavaju povezani lokalni ekosistemi skupa sa turističkim kapacitetima, te ograničava pristup pijaćoj vodi za ljude i domaće životinje.
Na sastanku je naglašeno da su male hidroelektrane momentalno najupadljivija, ali ne i jedina opasnost koja preti vodama Balkana, jer se istovremeno privatizuju izvorišta pitke vode i obale rečnih tokova i jezera, zapuštaju vodovodne mreže, a vodotokovi neštedimice zagađuju.
Osnovni problem predstavlja kapitalistička logika eksploatacije prirode i stavljanja profita iznad prava:
„Investitori u sprezi sa našim političarima vodu tretiraju kao robu, stavljaju je na tržište, a mi ovdje kažemo da je voda pravo svakog čovjeka koje mora biti zaštićeno“, naglašava Kusturica.
Da bi se osiguralo univerzalno pravo ljudi i drugih živih bića na vodna dobra, ona moraju biti u javnom ili u vlasništvu zajednice, smatraju predstavnici novoosnovanog saveza.
Organizacije koje su u subotu formalizovale svoju savez mahom već duže sarađuju na razmeni iskustava i znanja o komercijalizaciji i uništavanju vodnih resursa, te načinima za borbu protiv njih.
Većina osnivačkih organizacija, poput udruženja „Majski cvijet“ iz okoline Mostara, koje sprovodi kampanju “Buna za Bunu!” ili Odbranimo reke Stare Planine, nastala je iz otpora lokalnog stanovništva sahranjivanju reka od kojih im život zavisi u cevi malih derivacionih hidroelektrana.
Njihovi predstavnici su u subotu iskoristili priliku da se uživo obrate saborkinjama i saborcima iz regiona, ali i da još jednom javno poruče predstavnicima finansijske i političke moći da se neće ustuknuti ni pod kakvim pritiscima.
Ukoliko borci za reke na svaki način, barikadama, pravno i putem medija ne pokušaju da zaštite vode Balkana, bićemo poslednje generacije koje ih pamte, poruka je regionalnog saveza.
Neke od organizacija učesnica su nastale iz dosadašnje potrebe za udruživanjem snaga lokalnih zajednica i organizacija. Takve su, primera radi, i Pravo na vodu iz Srbije, te bosanskohercegovačka Koalicija za zaštitu rijeka BiH.
Koalicija je osnovana 2016. godine i okuplja veliki broj pojedinaca i organizacija koji se bore protiv MHE. Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu iz Banja Luke, jedne od članica Koalicije, je za Mašinu izjavila da očekuje da će ujedinjavanje na nivou regiona doprineti snazi organizacija koje imaju iste ciljeve, doprineti očuvanju životne sredine i tome da voda bude dostupna svima, a ne samo pojedincima za lično bogaćenje.

Denis Mekić iz organizacije Sačuvajmo rijeke Crne Gore takođe veruje da će regionalno udruživanje pre svega pomoći u borbi protiv MHE na lokalnom i nacionalnom nivou. On je podsetio na to da se u Crnoj Gori aktivisti i meštani godinama predano i istrajno bore protiv njih. Napominje da su zbog neodgovornih političara, koji nisu ispunili obećanja da će prekinuti izgradnju MHE i izdavanje koncesija, reke i građani Crne Gore sada u teškom položaju, ali da ne odustaju:
„Mještani koji se bore za spas reka ponovo su prevareni, ali ćemo nastaviti svoju borbu protiv štetnih projekata putem kojih se vrši pohara naših zajedničkih resursa i ugrožavaju naša najosnovnija ljudska prava“.
Članovi saveza se slažu da je neophodno na globalnom nivou ulagati u obnovljive izvore energije i time doprineti obuzdavanju klimatske krize. Oni, ipak, ističu da je potrebno okrenuti se obnovljivim tehnologijama koje sa sobom ne nose nove metode uništavanja ekosistema, krajolika i uslova za opstanak lokalnih zajednica kao što to čine MHE.
Pojedini, poput Anesa Podića iz udruženja Eko akcija smatraju i da bi razvijene zemlje, koje su u protekla dva veka najviše doprinele zagađenju i razaranju globalnog ekosistema, trebalo da preuzmu i najveći teret u zaustavljanju klimatske krize, a u korist ispunjenja principa klimatske pravde.
Učesnici osnivačkog sastanka su se dogovorili da savez grade na principima solidarnosti, jedinstva, hrabrosti, odgovornosti, ravnopravnosti, i uzajamnog razumevanja i poštovanja.
Oni pozivaju sve, a naročito mlade i žene, da se priključe ključnoj borbi našeg doba.
„Odavde idemo punih srca, svako u svoje gradove i sela, da tražimo ljude, formalne i neformalne grupe koje žele da se pridruže ovom savezu; da popravimo štetu koju u poslednjih trideset godina prave oni protiv kojih se borimo i doprinesemo tome da se obezbijedi dostojanstven život koji svaki čovjek zaslužuje“, zaključila je Kusturica.
Tokom konferencije za štampu se na istoj lokaciji dogodio i kontramiting pristalica izgradnje malih derivacionih hidroelektrana, koji su na skup prispeli u tri autobusa. Sučeljavanje dve grupe okupljenih je prošlo uz nadvikivanje, ali bez većih incidenata.