Otpuštanja u novosadskom Learu

Foto: Anica Stojanović
Foto: Anica Stojanović / Mašina

Rukovodstvo kompanije Lear u Novom Sadu poziva pojedine radnice i radnike na razgovor i nudi im sporazumne otkaze. Prema saznanjima Mašine, kompanija ne sprovodi socijalni program u skladu sa zakonom, a oni koji ne prihvate ponuđeni sporazumni otkaz, ipak bivaju otpušteni.

Jako je smanjen obim posla. U suštini mi smo prošli i ovaj mesec imali više neradnih dana nego radnih. Ne znamo šta je razlog. Niko nije stao ispred radnika i rekao u čemu je problem, već su jednostavno počeli da nude ljudima otpremnine to jest sporazumni raskid ugovora. – priča sagovornica Mašine koja je zaposlena u Learu.

Da pozivanje zaposlenih na raskid radnog odnosa ne ide baš nasumičnim izborom, zaključuje Aleksandar Todić iz Granskog sindikata industrije, energije i rudarstva (GS IER) „Nezavisnost“. On objašnjava da se pre svega pozivaju oni koji su često bili na bolovanju.

Ljudi koji su u dužem vremenskom periodu bili na bolovanju ili su često koristili bolovanje – prvenstveno njih pozivaju na dogovor da uzmu otpremnine i potpišu sporazumni raskid radnog odnosa. Znači oni ne prave klasičan socijalni program kao što zakon nalaže.

Najpre se otpšutaju ljudi koji su češće ili duže bili na bolovanju – smatra i jedna od članica sindikalne organizacije u Learu. Ona dodaje da su neki dobili otkaz bez obrazloženja, odnosno da su otkaz dobili i oni koji su odbili da prihvate sporazumni raskid ugovora o radu:

Otpremnina je svega 500 evra, nebitno koliko ste dugo zaposleni. Inače oni koji to nisu prihvatili, na kraju su ipak dobili otkaz sutradan ali su otišli bez para. Znači potpisao – ne potpisao, ti moraš da odeš. – kaže ona.

Rukovodstvo Leara je počelo s pozivanjem pojedinih radnica i radnika na razgovor pre oko dve nedelje a prema rečima sagovornice Mašine, to je dovelo do pogoršanja atmosfere u firmi, koja je ionako loša. Ona ističe da ovaj potez kompanije posebno pogađa žene kojima je mogućnost zaposlenja veoma ograničena.

Atmosfera među zaposlenima je katastrofa. Tu su većinom ljudi iz okoline Novog Sada, a najviše je žena srednjih godina koje nemaju mogućnost da se zaposle na nekom drugom mestu. Posao koji obavljamo je nikakav, ali nama je to jedina mogućnost zaposlenja. Mnogi su se zaleteli i ušli u kredite tako da je sad ogroman pritisak i tenzija jer se ne zna pravilo ko će i da li će biti otpušten.

Ranije smo pisali o teškim uslovima rada i drugim problemima u novosadskom Learu i, prema našim saznanjima, oni ostaju nerešeni.

Članovi sindikata „Nezavisnost“ su zatražili sastanak sa rukovodstvom firme i čekaju odgovor. Na tom sastanku će, prema trenutnim planovima, izneti zahteve za smanjenjem radne smene sa 10 na 8 sati a tražiće i da krajem decembra i početkom januara dobiju pravo na godišnji odmor od dve nedelje. To su im inače obećavali i prošle godine ali su na kraju dobili samo tri neradna dana.

Američka korporacija Lear je svoju fabriku u Novom Sadu otvorila pre skoro tri godine. U njoj je trenutno zaposleno oko 2.000 ljudi.

K.A.

Prethodni članak

Pritisak troškova stanovanja: krv, suze i znoj

Radnički muzej „Trudbenik“ u četvrtak otvara svoja vrata za posetioce

Sledeći članak