„Cela priča oko ukidanja zdravstvenog osiguranja je, rekao bih, predlog nekoga ko nedovoljno poznaje zdravstveni sistem, ne zna kako on funkcioniše, ne zna gde odlaze pare građana koje su namenjene za lečenje i nema predstavu o potrebnim kapacitetima niti o visini cena zdravstvene usluge“, oštar je Panić.
Panić je konstatovao da se sistem za koji se zalaže SSP uspešno primenjuje u pojedinim razvijenim državama, navodeći kao primer Veliku Britaniju. Po njegovoj oceni, ipak, za njega nema mesta u našoj zemlji:
„Kada bi se u ovom trenutku uradilo to što gospodin Nikezić predlaže došlo bi do potpunog kraha sistema, a građani Srbije ne bi imali zdravstvenu zaštitu ni blizu onoj koju imaju sada. Daleko od toga da mislim da je ono što danas imamo dobro – ono nije ni blizu toga kako zakon garantuje.“
Umesto naglog prelaska na besplatno lečenje, Panić se zalaže za reformu zakonodavstva u oblasti zdravstva, promenu kadrovskih politika, strožu kontrolu izdataka u javnom sektoru i zdravstvenim institucijama, povećanje ulaganja u preventivu, razvoj integrisanog informacionog sistema koji bi obuhvatio javno i privatno zdravstvo, te zdravstveni turizam.
„Svi zakoni, pravilnici i drugi akti koji su doneti u proteklih deset godina u vezi sa zdravstvom se ne primenjuju i u suprotnosti su jedni sa drugim“ zbog čega bi, po mišljenju Predsednika Sindikata lekara i farmaceuta Srbije u red prvo morala da se dovede u red regulativa. Da bi se reforme sprovele, bilo bi neophodno da ih vodi stručni kadar, što, kako kaže, danas nije slučaj.
„U upravnim odborima moraju sedeti dokazani, ostvareni stručnjaci sa integritetom, kojima je opšti interes – a zdravlje građana to svakako jeste – na prvom mestu. Upravni odbori su, naprotiv, danas plen političkih partija, a oni koji dolaze u upravne odbore se postavljaju na predlog direktora umesto na predlog kolektiva, što predstavlja apsolutno nepoštovanje važećih zakonskih normi“, ocenjuje Panić. On dodaje da su trenutno 60% direktora u zdravstvu vršioci dužnosti, čime je upravljanje dodatno štetno centralizovano. Po njegovom mišljenju, postavljanje stručnog kadra bi dovelo do dramatičnih smanjenja rashoda u zdravstvu.
Nadovezujući se na pitanje rashoda, Panić kritikuje odlivanje novca iz oblasti javnih usluga, poput zdravstva, na podmirivanje dugova javnih preduzeća.
„Javna je tajna da se svake godine ono što se uštedi u javnim službama da javnim preduzećima da podmire dugove ili da se stranim investitorima (koji su ušli u javna preduzeća) isplati garantovana dobit. Da li je to uradila prethodna ili ova vlast, ne bih smeo da tvrdim, ali znam da su napravili vrlo štetne ugovore za javna preduzeća i da su javna preduzeća stalno u dugovima, a da se manjak crpi iz javnih službi“, izjavio je Panić za Mašinu, ilustrujući ovu praksu primerom podmirivanja dugova Puteva Srbije.
Komentarišući dalje pitanje (ne)komercijalnog karaktera javnog zdravstva, Panić je ponovio ranije iznošenu ocenu da je važno imati u vidu da se u javnim zdravstvenim ustanovama sne plaćaju pune cene zdravstvenih usluga, i da je potrebno da to ostane tako.
„Ako privrednik koji, recimo, sedam godina ne plaća zdravstveno osiguranje dođe na operaciju slepog creva ili žučne kese, više mu se isplati da plati zaostale poreze i osiguranje nego da plati tu jednu uslugu. Solidaran sistem osiguranja u Srbiji je još uvek neophodan zato što je 80% stanovništva siromašno, ima mnogo onih koji su na ivici bede. Što se tiče onih 10-20% stanovništva koji bi sebi mogli naizgled da priušte da zdravstvene usluge plaćaju po komercijalnim cenama, plašim se da bi to trajalo samo dok se leče prehlade i obavljaju sistematski pregledi – na prvoj operaciji biste morali da razmišljate šta od imovine da prodate“, decidan je Panić. Po njegovoj oceni, cene u zdravstvu bi morale da ostanu nekomercijalne, ali je način za to da se sačuva fond za zdravstveno osiguranje.
Potrebno je drugačije ulaganje
„U budžetu od 2011. imate izdvojena sredstva za preventivu, odnosno za zavode za javno zdravlje. U ovih deset godina na kraju u završnom izveštaju nema nijednog dinara potrošenog na to. Zato danas Srbija ima katastrofalne rezultate u sprečavanju štete od pandemije. Jednostavno, potpuno je zanemaren sektor koji se bavi preventivom, na koji bismo morali da uputimo građane“, kaže Panić za Mašinu.
U javnom interesu bi bilo i očuvanje grana medicine koje su u aktuelnim okolnostima na udaru. Aktuelna vlast namerno ukida medicinu rada da bi onemogućila da se radnici žale na loše uslove:
„Da postoji adekvatna medicina rada, da ti ljudi imaju kome da se obrate, da funkcionišu tužilaštvo i sudstvo to se ne bi događalo. Ovako, život radnika u Srbiji ne vredi ništa. Smrt građevinskog radnika u Srbiji se smatra za nešto uobičajeno. “
Panić ističe značaj kontrole i javne dostupnosti podataka u svim oblastima, uključujući zdravstveni sistem. Po njegovom mišljenju, bilo bi neophodno da na republičkom nivou postoji jedinstveni, integrisani informacioni sistem , koji bi sadržao javno dostupne podatke o javnom i privatnom zdravstvu
„U sistemu u kom bi sve bilo javno i transparentno, gde bi svaki građanin imao uvid u sve podatke dobili bismo mogućnost da znamo ko je zaposlen, šta radi, koliko troši, kakvi su mu rezultati, da li ima više komplikacija kod pacijenata, kako se nabavljaju lekovi, sredstva, kako se održava oprema i kako jedna zdravstvena ustanova funkcioniše“, što bi, po Panićevim rečima, doprinelo iskorenjivanju korupcije. Uz uvođenje integrisanog informacionog sistema, Panić se zalaže i za integrisanje državnog i privatnog zdravstva koje bi omogućilo da se pacijenti leče u privatnom sektoru na račun fonda – u srazmeri izdataka koja bi se, smatra, lako izračunala kad bi svi podaci bili dostupni.
Jednom od mogućnosti za oporavak javnog zdravstva Panić smatra razvoj zdravstvenog turizma:
„Ono što ostali na političkoj sceni ne pomišljaju ili nikako ne nude je da se zdravstvo pozicionira kao jedan od temelja ekonomskog razvoja Srbije. Dakle, ne trebaju nam rudnici ni prljave tehnologije, kad imamo dobro razvijano zdravstvo koje u prethodnih dvadeset godina, iako su svim silama pokušavali, nisu uspeli da unište. Pola banja je privatizovano. Zamislite banjski, rehabilitacioni turizam. Zamislite mogućnost da naši zdravstveni radnici u našoj zemlji rade dodatno. Zamislite da ozbiljna država – agencija neka se formira ako ne može ministarstvo samo – ugovara poslove sa stranim osiguravajućim kompanijama.“ Time bi se, smatra, privuklo ulaganje u domaće zdravstvene ustanove, a demotivisala emigracija medicinskih radnika.
I.K.