Inicijativa Dosta je rezova organizovala je danas u 15 časova protest umetnika i umetnica, radnika i radnica u kulturi, ispred hrvatskog Ministarstva kulture u Zagrebu usled nezadovoljstva zbog dugogodišnjeg smanjenja javnih sredstava za kulturu i netransparentnih procedura pri konkursnim odlukama.
Današnji protest koji se vodio ključnim parolama – „zdravlje nije roba, znanje nije roba, kultura nije roba!“ – okupio je veliki broj zaposlenih i angažovanih u sektoru kulture čiji su se osnovni zahtevi odnosili na stopiranje mera štednje u kulturi i neprofitnim medijima, povećanje proračunskog rasta budžeta za kulturu na 3% (umesto dosadašnjeg koji je manji od 1%), demokratizaciju procedura u dodeljivanju javnih sredstava za kulturu i konačno, radne uslove u kojima umetnici i kulturne radnice mogu živeti od svog rada, uključujući obezbeđenu socijalnu i radnu zaštitu.
Među zahtevima su se našli i oni koji se odnose na ulaganje u novu javnu kulturnu infrastrukturu, kao i obnavljanje postojeće, uključujući domove kulture po manjim mestima, odavno ruinirane ili pretvorene u tržne centre.
Govoreći o poražavajućim radnim uslovima i o mnogima koji su angažovani u kulturi ali ne mogu živeti od svoga rada, Vesna Vuković iz inicijative Dosta je rezova je govoreći na protestu istakla:
Kad je prije nekoliko godina Ministarstvo kulture ukinulo mogućnost sufinanciranja plaća iz sredstava javnih potreba, jasno nam je reklo kako vidi naša zaposlenja. Prema njima, najbolje bi bilo da svi primamo autorske ugovore, da nemamo socijalnu zaštitu, pravo na bolovanje, regulirano radno vrijeme, osigurano radno mjesto, mogućnost sindikalnog udruživanja.
Većina umjetnika i kulturnih radnica upravo tako i živi, bez perspektive zaposlenja: od projekta do projekta, od jednog stručnog osposobljavanja do drugoga, od ugovora do ugovora, čekajući honorare za isporučeni rad i po nekoliko mjeseci, uvijek iznova – zbog kontinuirane politike rezova – pristajući na snižavanje cijene rada. Ne mogu svojim radom pokriti osnovne životne potrebe, nemaju riješeno stambeno pitanje, nemaju plaćeno bolovanje ni godišnji odmor.
Među demonstrantima, koji su nosili transparente na kojima su se mogle pročitati parole, poput, „Od aplauza se ne plaćaju režije“, „20 godina rada 0 staža“, „Hoću i za penziju morat pisat aplikaciju?“ jedan od ključnih zahteva odnosio se na prepoznavanje važnosti dostupnosti sektora kulture, svugde i svima, uvek, poput sektora zdravstva i obrazovanja.
„Želimo da se glasno čuje, umjetnicama i kulturnim radnicama, nije ništa bolje nego drugim radnicima u Hrvatskoj. Dok političke elite govore o povećanjima, mi na vlastitoj koži osjećamo sasvim drugačiju realnost. Dosta je sustavnog negiranja i izrabljivanja našega rada. I mi smo radnici,“ rekla je Vuković u svom obraćanju.
Urušavanje javnog finansiranja kulture, pritisak ka komodifikaciji i komercijalizaciji kulturne proizvodnje, te guranje u konkurentske odnose nezavisnih aktera u kulturi i onih u javnim institucijama, dovela je do katastrofalnog stanja u sektoru kulture u susednoj Hrvatskoj, poput situacije u Srbiji, porastu nesigurnih radnih uslova, nerešenim zdravstvenim i penzionim osiguranjima.
Inicijativu Dosta je rezova podržao veliki broj organizacija, inicijativa i udruženja iz sektora kulture, umetnika i umetnica, kulturnih radnika, novinarskih radnika, te veliki broj neprofitnih medija, poput Kinoklub Zagreb, Udruženje hrvatskih arhitekata, UHA, HDD – Hrvatsko dizajnersko društvo / Croatian Designers Association, HND – Hrvatsko Novinarsko Drustvo, Udruga Plesnih Umjetnika Hrvatske, Slobodni Filozofski, Faktiv, Centar za mirovne studije i mnoge druge, kao i više od 800 potpisnika peticije. Inicijativu je podržao i Savez samostalnih sindikata Hrvatske.
V.K.
