Radnici drugog reda: nestandardni rad u Srbiji

Svakom trećem radniku u Srbiji je otežan ili uskraćen pristup socijalnim i radnim pravima.

Svaki treći radnik u Srbiji je nestandardno zaposlen, što otežava ili uskraćuje pristup socijalnim i radnim pravima. Nova publikacija udruženja Zajedničko nudi pristupačan pregled nestandardnih oblika zaposlenja i set preporuka za njihovo prevazilaženje.

Rad na određeno, agencijski rad, privremeni i povremeni rad, sezonski rad, samostalna delatnost i neformalni rad su oblici nestandradnog rada koje analiziraju autori/ke publikacije „Radnici drugog reda: nestandardni rad u Srbiji“.

Nestandardni rad je poslednjih decenija u porastu širom sveta. Srbija ne čini izuzetak.

Kako je pokazano u publikaciji, najveći rast u Srbiji beleži rad na određeno čiji se udeo u ukupnoj zaposlenosti povećao sa 5,9% 2010. na 14,1% 2019. godine.

Pomažući članovi domaćinstva predstavljaju jedini oblik nestandardnog zaposlenja čiji udeo u ukupnoj zaposlenosti opada sa 8% 2010. na 4,7% 2019. godine.

Sezonski, agencijski i privremeno-povremeni rad beleže blagi porast, dok udeo samozaposlenih bez zaposlenih, odnosno radnika za sopstveni račun ostaje približno isti tokom poslednje decenije.

Za svaki od šest analiziranih oblika nestandardnog rada publikacija nudi poseban set preporuka. Cilj preporuka je da se prevaziđu neizvesnosti koje nestandardni rad sa sobom nosi, odnosno da se uslovi rada nestandardnih radnika podigne na nivo dostojanstvenog rada.

Preporuke se najpre tiču izmena zakona, koje bi nestandardnim radnicima obezbedile pristup radnim i socijalnim pravima.

Pored izmena zakona publikacija naglašava značaj praksi samoorganizacije. Takve prakse imaju potencijal da amortizuju aktuelni nedostatak političke volje koja je neophodna da bi se željene zakonske reforme sprovele.

Razmišljanja u pravcu uspostavljanja novih, osnaživanja ili prenamene postojećih kolektivnih institucija, kao što su sindikati, profesionalna udruženja ili zadruge, koje mogu da igraju ulogu „sigurnosne mreže“ za nestandardne radnike, čini se kao korak u dobrom smeru. Institucionalna rešenja koja počivaju na saradnji civilnog društva i javne uprave, odnosno tzv. civilno-javna partnerstva, još jedan su potencijalni put, zaključuju autori/ke publikacije.

Izdanje „Radnici drugog reda: nestandardni rad u Srbiji“ potpisuju Aleksandra Savanović, Aleksandra Lakić, Jovana Timotijević i Miloš Kovačević.

Izdavač je Zajedničko – Platforma za teoriju i praksu društvenih dobara.

Publikaciju možete preuzeti ovde.

A.J.

Prethodni članak

Protivustavna demokratija: čudesan slučaj „šabačkog modela građanske participacije“

Odnos socijalističke Jugoslavije prema NDH i Jasenovcu – šta je istina?

Sledeći članak