Pregovori o visini minimalne zarade za sledeću godinu koji se prema Zakonu o radu odvijaju u okviru Socijalno-ekonomskog saveta, zvanično, nisu još uvek počeli. Ipak, različte strane čiji predstavnici bi trebalo da sednu za ovaj pregovarački sto su počele u javnosti već počeli da iznose svoja očekivanja i predloge kako bi unapred odredili okvire razgovora.
Kao i prethodnih godina prvi je svoj stav izneo predsednik Aleksandar Vučić, iako on prema važečim propisima nije učesnik u pregovorima. Ipak, to ga nije sprečilo da iskoristi svoj autoritet i postavi očekivanja na 300 evra. Time bi minimalac bio podignut za tri hiljade u odnosu na 32.000 dinara koliko iznosi za tekuću godinu.
Reagovali su i reprezentativni sindikati koji su sa organizacijama civilnog društva pokrenuli kampanju „Diži minimalac!“ kojom apeluju na javnost da podrže napore sindikata da ispregovara višu minimalnu zaradu koja bi omogućila velikom broju ljudi iole pristojniji život.
Sa predstavnicima Saveza samostalnih sindikata Srbije (SSSS) i Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“ čiji članovi učestvuju u radu SES-a i pregovorima o minimalnoj zaradi smo razgovarali o njihovim očekivanjima od ovog procesa.
„Minimalnu zaradu je neophodno povećati do iznosa minimalne potrošačke korpe“
Kako saznajemo, u oba reprezentativna sindikata tek predstoje interni dogovori i usaglašavanje platformi koje će zastupati njihovi predstavnici u pregovorima o minimalcu. Takođe, kako su nam rekli naši sagovornici SSSS i „Nezavisnost“ će usaglasiti svoje stavove kako bi zajednički nastupili prema poslodavcima i državi.
„Sigurno je da je naša početna pozicija da minimalna zarada ne može da bude manja od minimalne potrošačke korpe, kao što je to bio stav i prošle godine. Da li ćemo uspeti videćemo, ali obaveza nam je da uz svu argumentaciju koju spremamo branimo takav stav“, kaže za Mašinu Čedanka Andrić, izvršna sekretarka „Nezavisnosti“.
Sa ovim je saglasan i Duško Vuković, potpredsednik SSSS-a. Međutim, on podseća i na problem računanja visine minimalne potrošačke korpe koja je jedan od repera za određivanje visine minimalne zarade.
„Kolika će minimalna potrošačka korpa biti u avgustu ili septembru ove godine, sigurno nećemo znati, jer Ministarstvo za trgovinu sa nekoliko meseci kašnjenja objavljuje taj podatak, tako da je ovog trenutka poznat samo iznos za april 2021. i on je 39.000 dinara. Tek za januar 2022. godine ne možemo znati iznos minimalne potrošačke korpe, a podsećam da treba da utvrdimo minimalnu zaradu za celu 2022. godinu – tako da, bar po mom mišljenju, ne bi trebalo da idemo ispod iznosa od 40.000 dinara“, kaže Vuković.
On smatra i da su svi argumenti za podizanje minimalca na nivo minimalne potrošačke korpe na strani sindikata ali da sa druge strane pregovaračkog stola imaju „dva veoma rigidna i nekorektna pregovarača u liku poslodavaca i političke elite, koji sve ekonomske, socijalne i egzistencijalne potrebe oniih koji primaju minimalnu zaradu već decenijama ignorišu“.
Pokušaji da se minimalna zarada izjednači sa minimalnom potrošačkom korpom traju već deset godina, a pošto se to ne dešava Vuković smatra da je tako radnicima koji primaju minimalac zakinuto po 12 hiljada evra u tom periodu.
„U proseku, od 2012. godine zaposleni prime za 1200 evra manje nego što im je neophodno da podmire minimalnu potrošačku korpu. Za taj iznos ili gladuju nekoliko meseci, ili ne plaćaju mesečne račune. Poslodavci i izvršna vlast bar po dosadašnjim izjavama u medijima oko minimalne zarade za sledeću godinu nameravaju da takvu politiku nastave“, kaže Vuković za Mašinu.

Minimalac na račun ostatak „na ruke“
Protivnici podizanja visine minimalne zarade često ističu kako radnici i radnice koji primaju minimalac, a takvih je oko 350.000 u Srbiji, zapravo i ne zarađuju tako malo pošto im poslodavci deo zarade isplaćuju „na ruke“. Zaposleni i nemaju puno prostora da se bune protiv ovakve prakse pa ona opstaje iako je nelegalna. Naše sagovornike smo pitali da li se ovaj argument može uzeti kao legitiman u pregovorima oko visine minimalca?
„Ne, radnici treba da dobijaju zaradu u skladu sa Zakonom o radu. Praksa koju neki poslodavci imaju – pola na ruke a pola preko računa – ne može biti argument za bilo šta u pregovorima“, odsečna je Čedanka Andrić iz „Nezavisnosti“.
„Svakako da ne može biti argument u pregovorima“, kaže Duško Vuković iz SSSS-a i dodaje da „Poslodavci krše zakone i na ruke isplaćuju zarade ili deo zarade, a državne institucije koje imaju mehanizme da sve to sankcionišu, tolerišu poslodavce i gledaju im kroz prste – ne kažnjavaju ih, ne zabranjuju im rad, pa neke čak i štite. Zaposleni i ako prijavi ovakva devijantna i protivzakonita ponašanja poslodavaca, dobije najčešće otkaz a od države nema nikakvu zaštitu.“
Zvaničan početak pregovora o minimalnoj zaradi za 2022. godinu se očekuje početkom septembra. Od tog momenta predstavnici sindikata i poslodavaca imaju petnaest dana da postignu dogovor, ukoliko do njega ne dođe o visini minimalca odlučuje Vlada.
M.M.