Kuda vode putevi novca iz državnog budžeta – problematična politika javnih rashoda
Predviđanja troškova iz budžeta su nepouzdana, a tokovi novca netransparentni. Tako ustrojen budžet podložan je političkim manipulacijama.
Predviđanja troškova iz budžeta su nepouzdana, a tokovi novca netransparentni. Tako ustrojen budžet podložan je političkim manipulacijama.
Politička elita nas ubeđuje da su društvene nejednakosti slučajne, da se individualnim trudom i radom obezbeđuje dobar život. Međutim, pogled na prihodnu stranu državnog budžeta govori nešto sasvim drugo.
Višegodišnji trud vlade da otima novac siromašnih napokon je pohvaljen od Međunarodnog monetarnog fonda. Zadovoljstvo saradnjom je tolika da su se vlada i MMF, umesto očekivanog razilaženja, odlučili za „čuvarkuću“.
Prevod publikacije „ABC socijalizma”, u izdanju Centra za politike emancipacije, je sada dostupan u elektronskom obliku, a uskoro se očekuje i izlazak štampanog izdanja. U ovom zborniku grupa autora okupljenih oko časopisa Jakobin pokušava da ponudi kratke, jasne i informativne odgovore na neka od najčešćih pitanja o socijalizmu. Time oni ponovo kontekstualizuju ideje koje su tokom decenija nakon Drugog svetskog rata bile anatemisane u mejnstrim američkom kontekstu, a danas ponovo okupiraju pažnju sve većeg broja ljudi.
Potpuno urušen domaći bankarski sistem je jedan od učinaka “tranzicije” u Srbiji. Različitim strategijama ekstrakcije javnog novca, privatizacijom i otvaranjem prostora za ulazak stranih finansijskih koncerna, bankaraski sistem u Srbiji se, od nekada institucionalne podrške razvoju lokalne industrije i infrastrukture, transformisao u pogonsku silu kapitala.
Mnoge vlade koriste BDP kao objektivni pokazatelj rasta domaće ekonomije i uspešnosti soptvenog rada, iako se u realnosti dešava rapidno pogoršavanje kvaliteta života za veliki deo populacije. Očigledne kontradikcije i nejasnoće stoga više govore o političkom iskorišćavanju ovako krnjeg sistema proračuna koji pre svega ide u prilog podržavanju kapitalističkog načina proizvodnje i trgovine, dok se ne-kapitalistička, društvena proizvodnja zanemaruje.
Mnoge vlade koriste BDP kao objektivni pokazatelj rasta domaće ekonomije i uspešnosti soptvenog rada, iako se u realnosti dešava rapidno pogoršavanje kvaliteta života za veliki deo populacije. Očigledne kontradikcije i nejasnoće stoga više govore o političkom iskorišćavanju ovako krnjeg sistema proračuna koji pre svega ide u prilog podržavanju kapitalističkog načina proizvodnje i trgovine, dok se ne-kapitalistička, društvena proizvodnja zanemaruje.
Panama pejpers su svetskoj javnosti još jednom ilustrovali načine na koje se bogatstvo preliva od siromašnih ka bogatima. Ipak, strogo kontrolisani dokumenti obrađivani i komentarisani na način da zaštite poslovanje ne malog broja kompanija iz zapadnih zemalja, neće ugroziti sistem koji je i stvorio mogućnosti za takvo prikrivanje poreza. Upravo ovako selektivan pogled na „aferu“ otvara prostor onim glasovima koji ovakve kriminalne radnje svode na poželjnu „poresku konkurenciju“.
Goran Jeras je inicijator i idejni tvorac prve hrvatske etične banke. Finansijska institucija koja funkcioniše po principima zadružnog upravljanja – etička banka ‒ namenjena je finansiranju društveno korisnih projekata i podsticanju privrednog i kulturnog života lokalnih zajednica. Sa Goranom smo, u Beogradu, razgovarali o motivima za osnivanje etične banke, njenim prednostima i razvojnim potencijalima, kao i o preprekama na putu osnivanja jedne ovakve organizacije.
Uvodeći niz strukturnih novina na globalnom nivou TTIP ukida pre svega regulatorne prepreke čije će se posledice najviše odnositi na oblasti javnog sektora i socijalne zaštite. Budući da je u njegovoj srži ekspanzija principa konkurencije i rušenje svih do sada postavljenih trgovinskih sporazuma, posledice TTIP-a će osetiti i građani Srbije, kao i sve ostale zemlje koje neće biti prvobitne potpisnice ovog sporazuma.
Nakon višedecenijskog urušavanja javnog penzijskog sistema, ljudi su sve više prinuđeni da dodatno štede kod privatnih penzijskih fondova. Ujedno, javnost ostaje uskraćena za ozbiljnu analizu kako razloga urušavanja “državnih” penzija, tako i pouzdanosti privatnog „samostaranja“. Ponavljanjem floskule da je privatno efikasnije od javnog, vlast obezbeđuje državnu podršku privatnom kapitalu a ne njenim građanima.
Grčko “ne” na nedavno održanom referendumu očigledno nije imalo efektivnog uticaja na donošenje političkih odluka. Grčka vlada i parlament su odobrili novi paket mera štednje koji je čak rigorozniji od prethodno odbijenog. “Pregovori” i “sporazum” pokazuju nemogućnost bilo kakvog narodnog suvereniteta unutar evropske neoliberalne ekonomske politike.
Dva dana pred održavanje referenduma u Grčkoj i dalje nije sasvim jasno o čemu se tačno odlučuje niti kakve bi političke i ekonomske implikacije te odluke bile. Ukoliko bi se na referendumu usprotivili nastavku štednje Grci bi mogli da naprave značajnu prekretnicu u evropskoj ekonomskoj politici. Međutim, kako bi to učinili prvo moraju da prevaziđu žestoke pritiske koje predvodi Nemačka sa ciljem isključivanja bilo kakve mogućnosti demokratske odluke i ekonomske suverenosti naroda na periferiji Evrope.
Premijer i Vlada Srbije uporno javnosti predstavljaju pozitivne pokazatelje makroekonomskog oporavka države, te pada nezaposlenosti i pojačane kreditne sposobnosti građana. Ipak, uz svest o medijski posredovanoj slici realnosti, kao i o manipulativnoj sposobnosti brojki i statistike, lako je uočiti da je svakodnevica u Srbiji sasvim drugačija.
Transatlantsko trgovinsko investicijsko partnerstvo (TTIP) je predloženi sporazum o slobodnoj trgovini između SAD i EU ali i zemalja kao što su Kanada, Meksiko i zemlje kandidati za ulazak u EU. Veliki broj organizacija i pojedinaca se bori protiv usvajanja ovog sporazuma koji u svojim osnovama pretpostavlja prava korporacija iznad prava država. Kao najugroženiji se vide lokalni sektori poljoprivrede, prehrambeno-prerađivačke industrije, zaštita životne sredine i zaštita podataka.
Udruženje i sindikati penzionera će stupiti u javne proteste i masovnu mobilizaciju penzionerske populacije, u čemu traže i dodatnu podršku širih slojeva društva. Smanjivanje penzija kao mera, koju sami penzioneri percipiraju kao narušavanje stečenog prava, ali i druge zakonske mere koje regulišu rad penzijskog fonda su dovele do tog nezadovoljstva.
Veliki broj građana Srbije ima sve veći problem sa otplatom bankarskih kredita u švajcarskim francima. Država ne želi da interveniše u ovom slučaju pravdajući se da nema mogućnost uticaja na svetske finansijske tokove i svaljujući krivicu isključivo na dužnike. Ipak, država izostankom intervencije svesno staje na stranu banaka koje ostvaruju ekstraprofit na račun njenih građana.
Stvaranjem moralne panike u javnosti ekonomska i politička elita dolazi do opravdanja za niz poteza koji najveći broj građana dovode do granice siromaštva. Tako se predstavljanjem iskrivljene slike o javnom dugu ili javnom sektoru u javnosti konstruiše predstava o nužnosti sprovođenja mera štednje i privatizacija u kojima se vlasti predstavljaju kao spasioci javnog interesa. Ipak, to nisu „nužni“ ekonomski, već politički potezi preraspodele društvenog bogatstva.
Uvođenjem institucije privatnog izvršitelja, nakon što je prethodno uvedena institucija notara, vlasti nastavljaju sa praksom deregulacije sistema pravosuđa, odnosno smanjivanjem uloge države kao posrednika zakona. Tako se sada odnos potražioca, dužnika i uterivača prepušta tržišnoj (ne)regulaciji, što će za posledicu imati privilegovanje i jačanje društveno-ekonomskih pozicija onih malobrojnih (potražioca) koji već imaju novac a deprivilegovanje većine populacije – bilo da su u svojstvu potražioca ili dužnika – koja već živi loše.
Bez obzira na obećanja data u izbornoj kampanji aktuelna vlast u Srbiji je donela niz odluka koje dodatno otežavaju položaj najugroženijeg dela stanovništva i sprečavaju obećani ekonomski i privredni napredak. Izmene u radnom zakonodavstvu neće dovesti do povećanja broja zaposlenih dok će smanjenje plata i penzija uzrokovati manju potrošnju građana i posledično manji priliv novca u javni budžet. Dodatno, to vodi manjim izdvajanjima države za zdravstvo, školstvo, socijalna davanja i druge javne usluge i službe što će najviše pogoditi upravo najsiromašnije.