Države moraju učiniti više kako bi koristile univerzalnu socijalnu zaštitu za prilagođavanje i ublažavanje posledica klimatskih promena i postizanje pravedne tranzicije, pokazuje novi izveštaj Međunarodne organizacije rada.
Kako se navodi u ovom izveštaju, vlade nedovoljno koriste postojeći potencijal socijalne zaštite u suzbijanju efekata klimatske krize i podržavanju pravedne tranzicije. Izveštaj takođe navodi da zemlje najranjivije na efekte klimatskih promena često imaju najniži nivo socijalne zaštite.
Izveštaj pod nazivom „Svetski izveštaj o socijalnoj zaštiti 2024-26: Univerzalna socijalna zaštita za klimatske akcije i pravednu tranziciju“ pokazuje da nešto manje od polovine globalne populacije, nema pristup socijalnoj zaštiti.
U 20 zemalja najranjivijih u odnosu na posledice klimatske krize, preko 90 odsto ljudi i dalje nema nikakav oblik socijalne zaštite. U pitanju je preko 364 miliona ljudi, navodi Međunarodna organizacija rada.
„Šire gledano, u 50 najugroženijih zemalja po pitanju klime, 75 odsto populacije (2,1 milijarda ljudi) nema nikakvo pokriće socijalne zaštite. Globalno, većina dece (76,1 odsto) još uvek nisu efektivno obuhvaćeni socijalnom zaštitom. Takođe postoji značajan rodni jaz, pri čemu žene imaju manju stopu dostupnosti u poređenju sa muškarcima (50,1 odsto prema 54,6 odsto).“
Ovi nedostaci su posebno značajni s obzirom na potencijalnu ulogu socijalne zaštite u ublažavanju uticaja klimatskih promena, pomoći ljudima i društvima da se prilagode novoj klimatskoj stvarnosti i olakšaju pravednu tranziciju ka održivoj budućnosti, navode iz ove organizacije.
„Klimatske promene ne prepoznaju granice i ne možemo izgraditi zid kako bismo sprečili krizu da dođe do nas. Klimatska kriza utiče na sve nas i predstavlja najveću pretnju socijalnoj pravdi danas“, rekao je generalni direktor Međunarodne organizacije rada.
Socijalna zaštita, kao što je sigurnost prihoda i pristup zdravstvenoj zaštiti može pomoći ljudima da se lakše prilagode i nose sa posledicama klimatskih šokova. Pored toga, navodi se u izveštaju, socijalna zaštita može pružiti podršku porodicama, radnicima i preduzećima tokom zelene tranzicije i omogućiti održivije ekonomske prakse. To uključuje obuku i unapređenje veština radnika, kako bi bili osposobljeni za rad u sektorima zelene ekonomije i niskih emisija ugljen-dioksida. Socijalna zaštita takođe osigurava da sva radna mesta budu dostojanstvena, sa odgovarajućom zaštitom i beneficijama.
Ipak, uprkos važnosti i univerzalnosti socijalne zaštite kao osnova sigurnosti, države ne koriste u potpunosti njen potencijal uglavnom zbog trajnih nedostataka u pokrivenosti i značajnog nedovoljnog ulaganja, navodi se.
Podaci pokazuju da prosečno, države troše 12,9 odsto svog bruto domaćeg proizvoda (BDP) na socijalnu zaštitu (ne uključujući zdravstvo). Međutim, dok države s visokim prihodima troše u proseku 16,2 odsto, zemlje s niskim prihodima izdvajaju samo 0,8 odsto BDP-a na socijalnu zaštitu. Zemljama sa niskim prihodima, uključujući one koje su najugroženije posledicama klimatskih promena, nedostaje dodatnih 308,5 milijardi američkih dolara godišnje (52,3 odsto njihovog BDP-a) kako bi garantovale makar osnovnu socijalnu zaštitu, navodi se u Izveštaju.
Prema podacima dostupnim na sajtu Međunarodne organizacije rada, Srbija ima oko 60 odsto efektivne pokrivenosti (procenat populacije koja je pokrivena barem jednom novčanom beneficijom socijalne zaštite) stanovništva socijalnom zaštitom, od čega samo 30 odsto dece.
Neophodna su veća ulaganja u sistem socijalne zaštite, navodi MOR.
I.P.