Večeras otvaranje Praškog kvadrijenala: od prekarnosti do polja borbe

Publika Praškog kvadrijenala scenskog dizajna i i scenskog prostora 2019, koji će zvanično biti otvoren večeras, imaće prilike da vidi i postavku Srbije, koja dovodi u vezu kolektivnu umetničku praksu sa uslovima i načinima rada, ističući u prvi plan pitanje na koji način društvene okolnosti, ideologija i politika, oblikuju umetnički rad.

Kustosi Nacionalne postavke, Maja Mirković (kostimografkinja), Siniša Ilić (vizuelni umetnik) i Bojan Đorđev (pozorišni reditelj), predložili su kustoski koncept koji polazi od unapred definisanog pojma samo(iz)gradnje, kako bi ga dodatno proširili kritičkim sagledavanjem problema položaja individue i individualnog i njihovog značenja u kontekstu kolektivnog rada i samoizgradnje kroz kolektivnu praksu. U samom kustoskom tekstu navode kompleksnost i opseg tema koje razmatraju:

Kako govoriti o scenskom dizajnu, ako ne govorimo o uslovima u kojima se on događa – to postaje ključno pitanje kojim se bavimo u konceptu postavke Radovi na sceni. Koristeći pojam dizajn scene, analiziramo kulturne politike koje oblikuju – dizajniraju – prostor u kom se razvijaju umetničke prakse. Promišljamo politike institucija kulture, nezavisne ili samoorganizovane scene, uslove u kojima umetnost nastaje, kao i proizvodnju fizičkog prostora za umetnost u funkciji resursa i otvorenog koda (open source). Predmet kolektivnog istraživanja jesu značajni događaji iz istorije kulturne politike Jugoslavije i Srbije (od 1945. do danas) i načini na koje su oni oblikovali, i na koje i danas oblikuju, uslove rada na umetničkoj sceni.

Kako kustosi dalje ističu, pojam samo(iz)gradnje ne shvataju kao izolaciju „rad na sebi i nadmetanje subjekata karakteristično za neoliberalno društveno uređenje, već kao razvoj potencijala svih jedinki u društvu koje to omogućava i zagovara ne bi li i samo napredovalo“.

Postavka pod nazivom „Radovi na sceni“ koncipirana je kroz dve ravnopravne selekcije: prva koja nosi isti naziv kao i sama postavka i druga pod nazivom „Pogled na scenu“. U prvom, kolektivnom umetničkom radu učestvuju umetnici/e po pozivu: Milutin Dapčević, glumac; Mirjana Dragosavljević, istoričarka umetnosti i kustoskinja; Dušica Dražić, vizuelna umetnica; Selena Orb, kostimografkinja i scenografkinja; Vladimir Pejković, kompozitor; Katarina Popović, grafička dizajnerka i dizajnerka procesa; Igor Vasiljev, scenograf; Tanja Šljivar, dramska spisateljica. Istraživanje na projektu nacionalne postavke radile su Aleksandra Tatić i Jelena Veljković koja je radila i tehničku razradu Postavke.

Pozvani u realizaciji kolektivnog rada biraju prekarnost kao savremenu odrednicu stanja privremenosti, nesigurnosti, neizvesnosti, kao ključ za razumevanje struktura postavke:

O kakvoj je prekarnosti reč? Današnjoj, onoj koja se širi ne poznajući granice, zahvatajući sve slojeve društva. Reč je o prekarnosti čije se ivice zamagljuju kontinuitetom osećanja pregorelosti (burnout) – stanja na koje se navikavamo, sa kojim se svakodnevno borimo, pokušavamo da ga ignorišemo ili tolerišemo. Takvu prekarnu poziciju oni prepoznaju kao realnost i problem, koji različim umetničkim postupcima kritički seciraju kroz koncept postavke.

Paralelna selekcija kustoskog tima pod nazivom „Pogled na scenu“ predstavlja radove odabrane na javnom konkursu, koji u svojoj praksi preispituju uspostavljene umetničke kategorije, različite modele produkcijskih uslova kao i različitih pristupa proizvodnji umetničkog materijala.

Instucionalne produkcije predstavljene su kroz radove Jelene Janković, Zorane Petrov, Ane Vujanović i Marte Popivode, Aleksandra Ramadanovića, Andreje Rondović, Veljka Stojanovića i Nikole Zavišića. Različiti oblici radova nastalih na nezavisnoj ili samooganizovanoj sceni predstavljeni su kroz produkcije Karkatag kolektiva, Srđana Veljovića, Mie David, te autorske pozicije okupljene oko Stanice – Servisa za savremeni ples: Igor Koruga i Maja Pelević, Jovana Rakić, Marko Milić. Site specific prostorima koji bivaju prenamenjeni u izvedbene, bavio se autorski tim projekta Granična lepota, Nikola Isaković, Branislava Stefanović, Sofija Mitrović.

Korišćenje lokacija u javnom prostoru i njihovo preoznačavanje putem kritičke intervencije, uspostavljanjem novih relacija i prenamenom u scenu ili scenski ambijent, donose kolektivi Institut za aplauz, Urbanium i instalacija Broken Light. Ovakav pristup odabiru radova uvodi razmišljanje o modelima rada u umetnosti i usmerava pažnju na raznolikost pristupa scenskom dizajnu uslovljenom društvenom realnošću, navode kustosi.

Komesarke nastupa Republike Srbije na Praškom kvadrijenalu za 2019. godinu su: Ljiljana Miletić Abramović i Tatjana Dadić Dinulović, direktor produkcije je Andrija Dinulović, izvršna producentkinja nacionalne postavke je Dragana Jovović, statički elaborat je izradio Milomir Mitrović, za video montažu je zadužena Jelena Maksimović, dok je za tehničku produkciju i realizaciju pozvan studio Object constructors.

M.D. i V.K.

Prethodni članak

Bitka za pravo na menstruaciju na radnom mestu

Izmeštanje železnice nekad i sad

Sledeći članak