Od birokratije do pripadnosti: Kako izgleda integracija izbeglica i tražilaca azila

Kada se govori o izbeglicama i tražiocima azila, pažnja javnosti najčešće se zadržava na njihovom dolasku, smeštaju ili administrativnom statusu. Mnogo ređe se govori o onome što dolazi posle, a to su učenje jezika, priznavanje kvalifikacija, pronalaženje posla i pokušaj da se izgradi osećaj pripadnosti u sredini koja je do juče bila potpuno nepoznata. Upravo tada počinje proces integracije, koji je često dug, neizvestan i opterećen birokratskim i kulturološkim preprekama.

Iskustva organizacija civilnog društva koje rade sa izbeglicama, tražiocima azila i migrantima pokazuju da integracija nije jednokratan događaj niti isključivo odgovornost osobe koja dolazi u novu zemlju. Ona podrazumeva i spremnost institucija, lokalnih zajednica i profesionalaca da razumeju potrebe ljudi koji su prošli kroz iskustvo izbeglištva i raseljavanja i da im omoguće pristup obrazovanju, radu, zdravstvenoj zaštiti i drugim pravima.

Uprkos brojnim izazovima, uspešni primeri integracije postoje. Jedan od njih je priča o mladiću koji je iz Iraka došao u Srbiju kao tinejdžer i, nakon niza administrativnih i profesionalnih prepreka, uspeo da nastavi školovanje, započne karijeru i postane pilot. Njegovo iskustvo pokazuje da iza svake izbegličke priče stoji osoba sa znanjem, iskustvom, talentima i željom da doprinese društvu u kojem živi.

Takve priče predstavljene su kroz kratke filmove nastale u okviru Erasmus+ projekta „Interkulturalne kompetencije i inovativni pristupi u radu s izbeglicama i migrantima“, koji su zajednički sprovele organizacije Beogradski centar za ljudska prava iz Srbije i Zemljani – Are You Syrious? iz Hrvatske. Kroz lična iskustva ljudi koji su uspeli da izgrade novi život u Srbiji i Hrvatskoj, projekat ukazuje na to da integracija nije samo pitanje humanosti, već i društvenog razvoja.

Saradnja stručnjaka, organizacija i praktičara iz Srbije i Hrvatske pokazala je da su izazovi integracije u velikoj meri slični bez obzira na različite institucionalne sisteme. Jezičke i kulturne barijere, otežan pristup pravima, predrasude i nepoznavanje procedura predstavljaju prepreke sa kojima se izbeglice i tražioci azila svakodnevno suočavaju u obe zemlje.

Uspešna integracija u velikoj meri zavisi od interkulturalnih kompetencija – sposobnosti da se osoba sasluša bez predrasuda, razume njen kontekst i pruži podrška koja podstiče samostalnost i uključivanje u zajednicu. Razmena iskustava između organizacija, institucija i drugih profesionalaca pokazala se kao dobar model za unapređenje prakse. Ta iskustva objedinjena su i u
priručniku „Interkulturalne kompetencije i inovativni pristupi u radu s izbeglicama i migrantima“ namenjenom svima koji rade u oblastima obrazovanja, socijalne zaštite, omladinskog rada ili integracije stranaca.

Uspešna integracija nije izuzetak, već mogućnost. Kada postoje podrška, pristup pravima i otvorenost zajednice, ljudi koji su bili primorani da napuste svoje domove mogu da nastave obrazovanje, razvijaju svoje profesije, osnivaju porodice i aktivno učestvuju u društvu. Zato pitanje integracije nije samo pitanje izbeglica, tražilaca azila i migranata, već pitanje kakvo društvo želimo da gradimo.

Beogradski centar za ljudska prava

Prethodni članak

Homolje između rudarskih obećanja i straha od posledica: „Ugrožavamo izvor života zbog kratkoročnog profita“

Suša razotkriva decenije zapostavljanja poljoprivrede i upravljanja vodama

Sledeći članak