Od kraja 2019. godine, kada je Skupština ULUS-a izabrala novi UO i druga rukovodeća tela, napravljena je velika transformacija ove institucije, koja je, vidljiva ne samo uskostručnoj umetničkoj javnosti, već i široj. Otada je udruženje na mnogo polja napravilo važne stvari za članove i članice, pre svega po pitanju njihovog radnog i socijalnog položaja, i za umetničku zajednicu – zagovarajući fer uslove rada, adresirajući pitanje umetničkog rada, inicirajući savremene izložbene prakse i mnoga druga pitanja.
Ne treba zaboraviti ni početak pandemije, kada je ULUS bio značajan akter u borbi za hitne mere pomoći umetnicima i kulturnim radnicima, zajedno sa mnogim drugim organizacijama, kao i u iniciranju Fonda solidarnosti i mnogih drugih značajnih stvari, poput projekata Ka horizontalnosti umetnosti, koji je na jedan strukturisan i sistemski način pokušao da obuhvati sve značajne aspekte koji se tiču savremenog poimanja umetničke proizvodnje.
Recite nam nešto o tim počecima? Kako ste organizovali novi rad ULUS-a s obzirom na to da se ovo Udruženje već godinama i decenijama unazad suočavalo sa mnogim problemima koji su dovodili u pitanje njegov rad i opstanak. Šta su vam bili zadaci i ciljevi koje ste postavili pred sebe?
Pre svega bilo je važno da je vodeći deo ULUS-a bio potpuno novi i postojala je iskrena volja da se prekine sa dosadašnjim regresivnim praksama u Udruženju, da mu se vrati ugled i da se udruženje vrati svojim osnovnim funkcijama, a to su zalaganje za bolje uslove rada umetnika, bolji položaj umetnosti u društvu, itd. Naši prvi koraci sastojali su se u ustanovljenju mogućnosti formiranja radnih grupa iz redova članstva koje bi se bavile krucijalnim pitanjima za umetnike članove, ali i samo udruženje. Tako su formirane radne grupe za unapređenje statusa samostalaca, za fer prakse u umetnosti, za radne prostore, arhivu, itd.. Druga važna stvar koju smo pokrenuli bili su otvoreni sastanci za celokupno članstvo gde bi se operativno izveštavalo o radu svih organa tela, radnih grupa, međutim istina je da nas je u tome nastupanje pandemske situacije dosta omelo, jer je onemogućilo okupljanje velikog broja ljudi na jednom mestu.
Uprkos pandemiji rekordno brzo smo se prestrojili na digitalno funkcionisanje zahvaljujući Zoom platformi koju smo već koristili, te smo praktično nastavili sve naše aktivnosti bez zastoja. Ovo se odnosi i na onlajn likovni program na novom vebsajtu na čijoj izgradnji smo do tada marljivo radili. Prebacivanju na digitalno, pomoglo je i ažuriranje kontakt listi članova zahvaljujući kome smo uveli redovno informisanje članstva putem njuzletera, kao i angažovanje u kampanjama koje je tek onda uzelo maha jer se počelo pokazivati koliko su umetnici, čiji se status već decenijama unazad degradira, oštećeni pandemijskom situacijom.
Da li je i tada uočen problem nerazrešene situacije i sudski proces koji datira još iz perioda 2012/2013? Da li možete da objasnite taj problem? Kako navodite, aktuelni Upravni odbor formirao je komisiju kako bi se pravni problem razrešio, ali čini se da predstavnica UO iz 2012, umetnica Mirjana Denkov Mraović, nije želela da učestvuje u iznalaženju rešenja, jer se nije ni odazvala vašim pozivima na sastanke, kako pišete u vašem saopštenju?
Mi smo se sa čitavim tim slučajem počeli upoznavati tek dospećem sudske presude u septembru 2020. Prilikom primopredaje dokumentacije i poslova koji je obavljen na početku našeg mandata (januar 2020) nismo dobili dokumentaciju o sudskom sporu Mirjane Denkov Mraović, ali smo iz sastanka sa bivšim advokatom ULUS-a Milanom Carićem dobili načelne informacije o svim sporovima koje je on vodio za ULUS kao i informaciju da je sva dokumentacija kod njega. Naša odluka u tom momentu je bila da angažujemo druge advokate (Kancelariju Učajev) a da do daljnjeg sve sporove koje je vršio Carić ostanu kod njega. Primopredaja sudskih sporova nije izvršena u jednom cugu već kako su se problemi pojavljivali a bili su brojni.
Već na početku našeg rada suočili smo se sa rešavanjem mnogobrojnih tekućih problema koji su dolazili iz problematičnog bagaža udruženja (revizija nasleđenih finansijskih izveštaja, slučajevi samostalnih umetnica porodilja kao što je Ranka Radovanović, spor zaposlene Snežane Milutinović protiv Udruženja, itd), izrada novih pravilnika koji bi omogućili transparentniji i demokratičniji način rada, uz izgradnju novog sistema funkcionisanja (upotpunjavanem i ažuriranjem liste članstva i otvaranjem kanala za komunikaciju sa članstvom, organizacije radnih grupa itd), gde je ubrzo nastupilo i vanredno stanje što se naročito odrazilo na finansijsku situaciju udruženja, odnosno obavezu isplate redovnih plata stalno zaposlenoj radnoj zajednici koja je u suštini bila nasleđena i velikim delom nefunkcionalna za poslovanje udruženja.
Tek po prispeću sudske presude bivši advokat ULUS-a Milan Carić bio je pozvan da dostavi svu dokumentaciju i ona je direktno predata našim advokatima (Učajev, Nikolić). Naš Upravni odbor (biran 2019-te) formirao je tročlanu komisiju zaduženu za razgovore sa Mirjanom Denkov Mraović u cilju ispunjenja sudske presude koja se odnosila na poništavanje odluka Skupštine iz 2013. Što je bilo do našeg Upravnog odbora mi smo i sproveli – vratili smo u članstvo isključene članove, pomenutu Mirjanu Denkov Mraović, Dragoslava Krnajskog i Miroljuba Filipovića, obavestili ih o tome kao i o oslobađanju od plaćanja članarine za period tokom kojeg su bili isključeni. Druge dve sporne odluke Skupštine iz 2013. a to su verifikacija novih članova, i minorne izmene Statuta mogle su biti rešene samo putem sazivanja nove Skupštine. Dogovori koje smo od novembra započeli sa M.D. Mraović imali su za cilj zajedničku pripremu Skupštine sa našim i „njenim“ Upravnim odborom iz 2012. Međutim, ona je nama sa svojim advokatom postavila sledeće zahteve: da objavimo sudsku presudu i javno se izvinimo kao predstavnici (odnosno aktuelni predstavnici) ULUS-a, što smo odmah i učinili, ali pored toga nametnuti su nam i zahtevi koji nisu činili deo sudske presude: a to je da javno imenujemo ‘krivce’ tj organizatore skupštine iz 2013. i to putem svih raspoloživih kanala komunikacije i konferencije za štampu, kako bi se pokrenuo proces Suda časti protiv ovih ljudi. Konkretno, svih „nepodobnih“ članova udruženja po mišljenju UO iz 2012-te godine, čime bi se pokrenuo proces lustracije članova koji su „osporeni“ sudskom presudom po tumačenju UO iz 2012.
Mi nismo želeli da se mešamo u razrešavanje pomenutih konflikata, starih skoro deceniju i u kojima nismo mogli da pronađemo nikakve interese od opšteg značaja za naše Udruženje, već samo veliku želju za osvetom. Konkretno, Mirjanu Denkov Mraović smo lično više puta pozivali (kao i Upravni odbor kojim je predsedavala) da se priključe sastancima i radu našeg Upravnog odbora. Međutim, oni na naše pozive, na žalost, nisu odgovarali. Mimo dogovora, prvo smo dobili informaciju da je na osnovu sudske presude krajem decembra Mirjana Denkov Mraović upisana pored naših zastupnika u APR kao treća pravna zastupnica Udruženja (pravilo je da udruženje ima samo dva pravna zastupnika – predsednika/cu i zamenika /cu). Naš predsednik bio je u stalnoj komunikaciji sa njom i naš poziv za saradnju sa „njenim“ UO tokom čitavog ovog perioda bio je otvoren.
Dakle ukratko, sa njene strane nije prepoznata nikakva dobra volja niti za saradnju niti za iznalaženje zajedničkog rešenja.

Da li je uopšte postojala komunikacija sa umetnicom Mirjanom Denkov Mraović u periodu kada ste u poslednjim legalno izabranim telima ULUS-a, od 2019? Ako jeste, da li možete da nam pojasnite šta su bili predmeti komunikacije i potencijalnih dogovora? Da li je ona učestvovala u poslednjoj Skupštini ULUS-a, 2019? I koje su njene/njihove aktivnosti bile u periodu od 2012 do 2019. a u vezi sa ULUS-om? Ono što posebno nije jasno je, kako je moguće da nakon toliko godina, nakon kojih su se mnoge skupštine izmenile, struktura ULUS-a izmenila u smislu članstva, a ne manje važno i širi kulturno-politički uslovi na lokalnoj sceni, zatim i velike i važne promene u samom ULUS-u o kojima smo na početku govorili, nakon 2019, da se sve to ne uzme u obzir u razumevanju sudske odluke koja se odnosi na period 2012/2013 ali nikako ne može da utiče na zbivanja koja se dešavaju skoro deceniju nakon?
Koliko je nama poznato ona nije učestvovala na Skupštini 2019. niti je na bilo koji način učestvovala niti davala podršku našoj upravi.
Priznavanjem Mirjane Denkov Mraović kao jedinog zastupnika ULUS-a praktično se poništava celokupan rad Udruženja u poslednjih 8-9 godina (jer sve odluke onda postaju sporne budući da su u njima učestvovali članovi primljeni 2013. a čija validnost se ovim sporom dovedi u pitanje) što je svojevrsni pravni nonsens, i to je rezultat funkcionisanja pravosudnog sistema u Srbiji. A to znači vraćanje na situaciju haosa koji se u ULUS-u održava poslednjih 10 godina, i koji očigledno nekome odgovara. Da li je u pitanju završavanje privatizacijskog procesa (UP Cvijeta Zuzorić, Galerija ULUS) možemo samo da nagađamo; ili pak, držanje pod kontrolom slobode izražavanja umetnika i njihove autonomije.
Sama Mirjana Denkov Mraović u autorskom tekstu u Danasu, objavljenom 01.08.2021. ističe da je njihov cilj održavanje nove izborne Skupštine ne zbog „osvajanja vlasti“ niti stvaranja novih raskola u Udruženju, „već da se ovim putem pitanje legaliteta i legitimiteta reši na regularan, odnosno zakonit način, na korist svih članova“. Međutim, čini se da njene/njihove nedavne radnje u vezi sa načinom promene UO ULUS-a u APR-u nije ni legalna ni legitimna, što se može i proveriti javnim uvidom u APR? Kako tumačite ove poteze?
To je zapravo ključno pitanje: Kako je Mirjana Denkov Mraović došla do zvaničnog pečata ULUS-a koji joj je omogućio da zavede dokument (sednicu svog UO-a) na osnovu koga je izvršila ispis naših zakonskih zastupnika predsednika Vojislava Klačara i potpredsednika Radivoja Markovića?
Imamo osnovane sumnje da tvrdimo da je sve ovo bilo pažljivo planirano i koordinirano sa računovodstvenom službom ULUS-a. Za svoju sednicu su izabrali dan za koji su znali da niko od nas neće doći u Sekretarijat jer smo sastanak Upravnog odbora na koji su po jednoj tačci dnevnog reda bili pozvani i svi predstavnici UO-a Mirjane Denkov Mraović, zakazali na drugoj lokaciji (u Kući Legata gde je bilo potrebno dežurstvo zbog postavke izložbe pa smo se u nedostatku ljudstva tako snalazili), znamo pouzdano da su izvesni članovi sastava UO iz 2012 bili van Beograda, da je tehnička služba bila na drugim lokacijama zbog postavki programa i da je sekretar dan pre toga otišao na godišnji odmor. Najproblematičniji deo svega ovoga je ko je omogućio Mirjani Denkov Mraović da overi dokument bez naše saglasnosti. To je mogla da bude samo računovodstvena služba koja je tog dana radila u Sekretarijatu.
Ovaj čin spada u krivično delo i u nedostatku dogovora i saradnje nama nije ostalo ni jedno drugo pravno sredstvo nego da pokrenemo krivičnu tužbu za ovaj postupak.
Koliko se može pročitati iz vaših saopštenja, vi ne sporite sudske odluke, kojima su poništene odluke Skupštine iz 2013. godine, čak ste i spremni za određen vid nadoknade štete učinjene zastupnici udruženja iz 2012. godine. Međutim, ono što sporite jeste njeno pogrešno tumačenje sudske presude – u kojoj se ni u kom smislu ne dovodi u pitanje legitimnost niti legalnost aktuelne uprave ULUS-a, izabrane na poslednjoj zvaničnoj Skupštini 2019?
Prema stavu dva člana 20. Zakona o udruženjima lica koja su savesno obavljala preuzete dužnosti ne mogu trpeti nikakve sankcije sudskih presuda. Sudske sporove protiv rada udruženja može naravno pokrenuti bilo koji član.
Trenutno nam je primarni cilj da sprovedemo sve legalne korake kako bi ponovo uspostavili legitimitet i legalnost našeg Upravnog odbora i Skupštine iz 2019. godine.
Kao izabrani predstavnici organa i tela na Skupštini održanoj decembra 2019. koja je imala nezapamćeni odziv u istoriji ULUS-a (daleko prevaziđen kvorum, 178 aktivnih članova) mi smo preuzeli odgovornosti koje su nam članovi poverili svojim glasovima i marljivo ih obavljali. Mi tom članstvu i odgovaramo. Bilo ko od njih bi imao legitimno pravo da nas tereti za nesavestan rad ako prihvatimo predsedništvo Mirjane Denkov Mraović. Oni su birali nas a ne nju!

Simptomatično je da se ova cela situacija dešava u sred leta, kada je većina institucija radi usporeno, zaposleni su na godišnjim odmorima, kao i većina umetnika, članova ULUS-a, a kojih se tiču pomenuti događaji. Kažete da je i dodatno problematično što se sve ovo dešava u jeku rešavanja statusa i sudbine Umetničkog paviljona „Cvijeta Zuzorić“. Koje su, prema vašem mišljenju, moguće posledice ovih dešavanja?
Skupštinu treba organizovati pod hitno, i situacija za njenu organizaciju nam nije naklonjena. Ova Skupština treba da razreši dve sporne stavke sudske presude (verifikaciju novoprimljenih članova iz 2013 i izmene u statutu što i nije relevantno jer je statut nakon toga već dva puta menjan) i treba da se izvrši dopuna organa i tela. Ono što bi bilo pametno je da Skupština formira komisiju za rešavanje razmirica iz 2012/13 i tražene lustracije određenih članova) kao i da formira komisiju za rešavanje drugih nagomilanih problema ULUS-a (resistematizacija radnih mesta, imovinsko-pravni status prostora ULUS-a , strateški razvoj, itd)
Šta očekujete od nadležnih institucija?
Od resornih institucija Ministarstva kulture RS, Gradskog sekretarijata za kulturu, Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog očekujemo aktivno, profesionalno i dobronamerno angažovanje u rešavanju ove situacije. Ipak, zna se da ULUS kao jedno od najbrojnijih reprezentativnih udruženja u kulturi ima veliku važnost za čitavu kulturnu i umetničku scenu u Srbiji.
Od drugih nadležnih institucija očekujemo ispravno pravno i pravovremeno delovanje prema zakonima Republike Srbije.
Tekst je nastao u okviru projekta koji je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.