
U izlaganju koje je održao na Edinburškom TV festivalu, pre nekoliko dana, lider britanskih Laburista Džeremi Korbin je izneo niz kritika na račun medijskog establišmenta i medijskih politika Britanije. Oporezivanje internet giganata, veće slobode i plate za novinare i veća društvena kontrola nad medijima su neki od predloga za buduće uređenje medijskog polja.
Analizirajući aktuelne probleme u medijskom sektoru Korbin je zaključio da moć elita i dominacija milijardera nad velikim delom tržišta guše britanske medije. „Svega tri kompanije kontrolišu 71% tiraža štampanih medija sa nacionalnom pokrivenošću, dok pet kompanija kontroliše 81% tiraža lokalnih novina“, rekao je Korbin.
Pozivajući se na nedavno istraživanje Evropske radiodifuzne unije, on je istakao da su upravo štampani mediji ti kojima britanska javnost najmanje veruje. Prema tom istraživanju poverenje u britanske štampane medije je najniže u Evropi, a Korbin nije propustio da pomene da je ono niže nego „u ne-EU zemljama kao što su Makedonija i Srbija“.
Moglo bi se reći da mediji u Srbiji u ovom segmentu stoje nešto bolje od Britanskih samo zato što u štampanim medijima još uvek nije dosegnuta koncentracija vlasništva kakva postoji na ostrvu. Međutim, bitno je pomenuti da je Srbija pri samom dnu u pogledu poverenja javnosti u medije na Evropskoj razini i u segmentu TV i radio produkcije, gde se Britanski mediji ipak bolje kotiraju.
U takvoj koncetraciji vlasništva u medijima Korbin vidi pretnju raznolikosti i pluralizmu, i izražava sumnju da takav model može vrednovati kvalitetan novinarski rad koji bi doveo u pitanje interese moćnih i bogatih.
Britanski mediji nisu spremni za izazove dvadeset prvog veka te stoga ne mogu adekvatno služiti interesima stvarno demokratskog društva, rekao je Korbin.
Stoga, smatra da je nužno „dati slobodu novinarima i medijskim radnicima da rade svoj posao bez pritisaka šefova, vlasnika milijardera ili države“.
Predlozi za reformu medijske industrije
Korbin je izneo predloge koji mogu služiti kao buduća smernica uređenja medijskog polja u Britaniji.
Prva tačka se tiče aktivne podrške lokalnom, istraživačkom i novinarstvu u javnom interesu, koju bi trebalo omogućiti donacijama, dostupnim fondovima i izuzimanjem od poreza.
Kao jedan od načina za stvaranje budžeta za ove potrebe predloženo je oporezivanje monopolista u sferi interneta koji „profitiraju od svake pretrage, šerovanja i lajkovanja koje uradimo“.

Druga stavka se odnosi na rad javnog servisa (BBC) koji se prema Korbinu „ne sme rasparčavati ili privatizovati“ već se mora „osloboditi vladine kontrole i demokratizovati“.
Predlaže se da članove upravnog odbora i izvršne direktore biraju zaposleni i građani koji plaćaju pretplatu, a ne da ih postavlja vlada kako je to sada slučaj.
Korbin navodi i da je nesigurno zaposlenje s kojim je suočeno sve više novinara „prokletstvo za društvo“. Stoga osim dostojanstvene plate medijski radnici bi morali biti oslobođeni političkih i drugih interesa koji dolaze „odozgo“. A uloga sindikata, koji su često marginalizovani, mora biti ključna u ovome.
Kako bi se smanjio uticaj vlasti na rad BBC-ja predlaže se osnivanje posebnog nezavisnog tela koje bi određivalo visinu pretplate za javni servis.
Takođe, BBC bi morao da obrati više pažnje na rodnu i rasnu strukturu u svojim redovima, dok bi se od ovog medija očekivalo i da redovno izveštava o nejednakostima u društvu.
Radi osnaživanja novinara, publike i čitalaštva u privatnim medijima Korbin je predložio davanje ovlašćenja novinarima da biraju urednike kao i da novinari i predstavnici publike dobiju mesto u upravnim odborima medija koji imaju veću pokrivenost.
Kako bismo poboljšali naše medije, otvorili ih, i učinili pluralnijim, moramo naći načine da oni koji ih stvaraju i oni koji ih konzumiraju postanu snažniji od onih koji žele da ih kontrolišu i poseduju.
Poslednji deo ovog predloga se odnosi na ambiciozno osnivanje Britanske digitalne korporacije koja bi bila u javnom vlasništvu i potencijalno deo kompanije BBC. Ovo bi vodilo ka više kontrole nad digitalnim medijima i internetom kao delom javnih dobara koji su sada potpuno kontrolisani od giganata kao što su Google, Facebook, Netflix i Amazon koji svojim delovanjem ugrožavaju protok informacija i privatne i javne podatke, a time i mogućnost demokratskog uređenja društva.
S obzirom na značaj i ugled britanskog medijskog tržišta, progresivne predloge u pravcu veće društvene kontrole nad medijima i poboljšanju radnog položaja medijskih radnika je značajno pratiti, a svakako bi vredelo i nešto od njih usvojiti i implementirati u budućem uređenju ovog sektora u Srbiji.
M.M.