Metro kao politička fikcija: Novi rok, ista priča

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je juče, nakon sastanka sa francuskim predsednikom Makronom u Parizu, izjavio da će Beograd „za dve i po, tri godine“ dobiti prvu liniju metroa, uz najavu da će do 15. decembra biti potpisan konačni komercijalni ugovor sa francuskim Alstomom. Međutim, ova izjava dolazi u direktnu suprotnost sa svim dosadašnjim zvaničnim rokovima i predstavlja najnoviji primer trenda nerealnih i kontradiktornih obećanja koje vlast ponavlja kada je reč o metrou.

Samo godinu dana ranije, nadležni su tvrdili da će kopanje tunela početi tek 2026. godine i da se prva vožnja očekuje 2030. Vučićeva izjava time skraćuje zvanični rok za najmanje četiri godine i ignoriše stvarni status projekta, koji ni u jednom segmentu ne upućuje na mogućnost završetka u roku od dve i po ili tri godine.

Metro je tema u javnosti već šest decenija, ali je ova vlast naročito prepoznatljiva po neispunjenim obećanjima – kako kada je reč o metrou, tako i o nizu drugih ključnih pitanja. Tako je 2018. Siniša Mali tvrdio da će radovi početi do kraja 2020, a prva linija biti gotova 2022. Potom je došlo do pomeranja na 2021, pa do novih najava da će izgradnja pristupnih puteva početi 2023, a sama linija biti završena 2028. Tokom prošle godine vlast je pomerila i taj rok, najavljujući završetak tek 2030. U međuvremenu je objašnjeno da će krtice za kopanje stići tek 2026, kada bi zapravo i započelo kopanje tunela. Nova predsednikova izjava potpuno briše ovu višegodišnju hronologiju i ponovo uvodi nerealan politički rok, bez ikakvog tehničkog objašnjenja.

Ovakav način komuniciranja ponavlja obrazac javnih obećanja bez pokrića, kakav je već viđen u drugim slučajevima.

Vučić je, na primer, tvrdio da „Generalštab ne prodajemo“, optužujući kritičare da šire laži, da bi zatim objavljeni dokumenti pokazali suprotno. Tajni ugovor Vlade Srbije sa firmom iza koje stoji Džared Kušner predviđa besplatan zakup kompleksa na 99 godina, obavezu države da ukloni oznaku kulturnog dobra, sruši objekte i prepusti američkom partneru 77,5 odsto vlasništva u zajedničkoj firmi, uz mogućnost da partner jednostrano raskine ugovor i naplati milionsku odštetu ako obaveze ne budu ispunjene do maja 2026.

Kao i u slučaju metroa, zvanična obećanja bila su potpuno suprotna onome što je naknadno otkriveno u dokumentima.

U tom kontekstu i najnovija najava o metrou deluje poput još jednog političkog narativa koji ignoriše stvarnost terena. Šest decenija obećanja, višegodišnja kašnjenja, nepostojeći tuneli, pomerene isporuke opreme i stalno menjanje rokova pokazuju da Beograd ni danas nema realan plan za izgradnju metroa, već samo novu verziju iste priče.

A.M.

Prethodni članak

Beograd ostaje poziva na fizičku odbranu Generalštaba u trajanju od šest meseci

„Studenti su mi vratili veru u promenu i inspirisali me“, kaže glumac Strahinja Blažić

Sledeći članak