Nikolina Pavićević, misli Kritički: “Bez kolektivnog rada ne možemo daleko stići”

Dve godine nakon pokretanja profila Kritički na društvenoj mreži Instagram, razgovaramo sa Nikolinom Pavićević o tome kako je i iz kog razloga nastala ideja iza ovog projekta.

Nikolina Pavićević rođena je 1999. godine u Podgorici. Studirala je medije u Sloveniji, a profil Kritički pokrenula je 2020. godine. Ovaj profil deli sadržaj koji se bavi različitim društvenim temama, a pre nego što je pokrenula Kritički, Nikolina je bila frilenserka. Ističe da je od nedavno uspela da dobije projekat koji joj je omogućio da osnuje svoj mali, ženski tim.

Problemi sa kojima se mladi susreću nakon završetka formalnog obrazovanja sačekali su i Nikolinu nakon studija. Razmišljanje o budućnosti, o tome kako ne može sama da se upusti u otvaranje profila na društvenim mrežama, već da za to mora postojati određeni medij za koji će raditi, ali i prepreke pri pronalasku posla u struci, bile su neke od dilema koje je imala. Nikolina ističe da je želela da volontira, samo da bi se bavila temama koje je zanimaju, ali i da je tu nailazila na zatvorena vrata, te da su njeni pojedini upiti ostali bez odgovora. To su bili samo neki od razloga zašto je odlučila da osnuje profil Kritički.

Iako je mislila da će njen glas, kao mlade osobe, imati odjek, to se nije dešavalo, pa je morala da smisli nove načine da se to dogodi. Nikolina kaže da je postojalo tri okidača zbog kojih je odlučila da napravi profil, a pored nemogućnosti pronalaska posla tu su bili i jedan dokumentarac koji tematizuje slučaj silovanja žene u Indiji i mizogini video jednog balkanskog jutjubera koje je pogledala.

„Već mi je bilo preko glave. Šta sad da radim jer završavam fakultet, moram negde da se preusmerim jer finansijski mi nije sjajno stanje kod kuće, šta ću da radim, kako ću. I onda sam počela tog leta tako da gledam neke stvari i da se interesujem za njih. Odgledala sam jedan dokumentarac čija me je priča baš rastužila o jednoj ženi koja je doživela grozno silovanje i kasnije preminula u Indiji. Desilo se i da je jedan balkanski influenser napravio pola sata videa gde priča grozne stvari o maloljetnicama, naziva ih najgorim mizoginim imenima i ja sam to gledala. On je dobijao toliko pregleda. Nisam mogla da vjerujem da neko ko govori takve stvari može da ima toliko platforme. Mene je to toliko zaboljelo,“ priča Nikolina i dodaje: „Ja se sećam da me je stomak bolio nakon toga, ali da sam fizičku bol osjećala jer  sam samo razmišljala kuda će sve to da ide. To su bila ta tri okidača, iako sam mislila da je Instagram pun i nema mjesta za mene i onda sam krenula krajem avgusta, početkom septembra (2020.) da objavljujem sadržaj i odatle je sve krenulo.“

Koji je značaj profila Kritički za širu zajednicu?

„Ja baš volim da stvaramo neki kolektiv zajednički, da uradimo nešto zajedničko. To mi je baš važno. Nekako, najveći značaj vidim u tom informisanju i edukaciji. Mislim da odatle sve počinje. Mislim da bez znanja o ovim temama nema ništa i da smo mi sve više okruženi tim sadržajem, ne moramo mi ni sve čitati. Logično da neko ko prati neće čitati svaku objavu već samo ono što ga zanima, ali kad smo okruženi tim sadržajem shvatimo te stvari i počnemo da ih internalizujemo. Umesto onih loših, koje odbacujemo. Volim da podjelim neke  kontakte i linkove od nekih važnijih portala, kontakte psihologa i slično, čisto da ljudi mogu da pronađu nešto što im treba.“

Na profilu se mogu pronaći različite teme od onih koje se bave patrijarhatom i feminizmom do onih koje obuhvataju pitanja prava životinja i mentalnog zdravlja, pa tako Kritički predstavlja prostor za proizvodnju kritike društvenih odnosa, a Nikolina Pavićević ističe da ne postavlja uvek samo sadržaje isključivo radi kritikovanja nekih društvenih pojava već da se trudi da napravi određeni balans.

Na pitanje koliko je važno da tema mentalnog zdravlja bude prisutna na profilu Kritički i da se o njoj priča Nikolina kaže:

„Mi na Balkanu zanemarujemo mentalno zdravlje, bitno je imati krov nad glavom i tome slično. Toliko smo time okruženi da nam je prosto teško da napravimo prvi korak da osvjestimo da je mentalno zdravlje važno. Tako da nekako i u tome vidim svrhu pisanja. Zašto treba pričati o mentalnom zdravlju jer imam osjećaj da sve kreće odatle i da se kod nas tek malo popularizuju te teme. Imam utisak da su na drugim mestima već svakodnevica. Vidim porast takvog sadržaja, ali bih voljela da vidim još više radionica u vezi sa mentalnim zdravljem, prosto više sadržaja na internetu koji je besplatan i kojima ljudi mogu da pristupe.“

Kada govorimo o rodnoj ravnopravnosti, kako sugerišu i predstavnice vlasti poput Zorane Mihajlović, globalne procene su da će za dostizanje rodne ravnopravnosti biti neophodno 135 godina. Hoće li nam zaista biti potrebno toliko vremena da bismo napravili promenu i bili ravnopravni?

„Ako i dalje bude sistem ovakav, ako budemo pričali o kapitalističkom sistemu, jako mi je teško da zamislim da se to uopšte može desiti jer on ne počiva ni na kakvoj ravnopravnosti, već počiva na hijerarhiji i to je nešto što odgovara najvišim slojevima društva, što nama većini ne odgovara, ali zato taj sistem funkcioniše. Tako da ne znam, voljela bih da nije tako, ali shvatam zašto ta statistika govori da će trebati još toliko godina, pretpostavljam u razvijenim zemljama. Nekako imam osjećaj da sada kada živimo u kapitalističko-patrijarhalnom društvu da ima toliko stvari o kojima se možda i ne priča, a koje su zapravo pokazatelj tih problema“, kaže Nikolina.

Kritički je prostor za različite teme, između ostalog su tu i teme koje dotiču i muškarce. Postoji li potreba da imamo više takvih profila?

„Moje možda nepopularno mišljenje je da moj profil nije namenjen samo ženama i da bi čak bilo korisnije da ovo čita što više muškaraca, možda čak i više nego žena. Mene značajno prati više žena, što je razumljivo, s obzirom na to da znam kakva nam je kultura i da će se one pre interesovati za ove stvari jer prosto shvatamo u kakvom su položaju i oslobađamo se tih stvari, ali sa druge strane, malo toga mi možemo uraditi bez muškaraca, zato što, ako ne delujemo zajedno, nećemo moći da se oslobodimo. Svi ovi problemi su u sprezi, postoje razni pritisci nad ženama, koji se dešavaju od detinjstva i koji su normalizovani.“

Na pitanje kako se nosi sa negativnim komentarima na društvenim mrežama, Nikolina kaže:

„Meni nije svejedno. Ipak,  za većinu poruka samo pomislim, pa dobro. Nemam više reakciju kao pre da mi smeta, više imam osećaj da ljudi  ne znaju drugačije da izgovore ono što osećaju, osim ako to nije kroz uvredu. Shvatam da to nije upućeno bukvalno meni, da nije lično, nego da ne znaju kako drugačije da se izraze.“

Koja je to univerzalna poruka koju bi poslala ne samo ljudima koji te prate, već društvu u celini?

„Rekla bih da bi trebalo da preispitujemo sve one stvari koje smatramo normalnim, a koje smo  mi sami normalizovali i internalizovali, koliko god to bilo komplikovano ili nam izgledalo banalno na početku. I da probamo da se držimo zajedno, jer bez kolektivnog rada ne možemo daleko stići“.

Prethodni članak

Sto dana uspešne borbe za Šodroš – aktivisti vlastima poručuju „Nećemo vam dozvoliti da deo grada date u ruke vašem ‚dvorskom‘ investitoru“

Gabor Maté: Kapitalizam čini roditelje anksioznima, a oni prenose svoj stres na decu

Sledeći članak