Na marginama Generalne skupštine UN održava se sastanak o promovisanju privatnih investicija u rudarstvo kome će prisustvovati predstavnici BlackRocka, Goldman Sachsa, Citigroupa, Rio Tinta i Anglo Americana.
Sastanak organizuje Partnerstvo za bezbednost minerala (Minerals Security Partnership, MSP), koalicija 14 zemalja i Evropske komisije. Partnerstvo je osnovano 2022. godine i u rastu je, a članice su mu Australija, Kanada, Estonija, Finska, Francuska, Nemačka, Indija, Italija, Japan, Norveška, Republika Koreja, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD i EU.
„Hoze Fernandez, američki državni podsekretar za ekonomski rast, rekao je da MSP procenjuje još 30 ključnih projekata rudarstva minerala, dok se zapadne vlade utrkuju da obezbede sirovine potrebne za proizvodnju svega, od električnih vozila do naprednog oružja“, izveštava Financial Times.
Članice MSP-a planiraju da podrže privatno investiranje u rudarstvo kroz državne agencije za finansiranje razvoja i izvozne kreditne agencije. Nova mreža finansiranja bi trebalo da bude predstavljena u ponedeljak.
Jagma za kritičnim mineralnim sirovinama
Iako članice MSP-a zajedno imaju više od pola svetskog BDP-a, one imaju i jednu veliku brigu – Kinu.
„Kineske kompanije kontrolišu 90 odsto svetskog kapaciteta za preradu retkih zemalja i više od polovine kapaciteta za preradu minerala kobalta, nikla i litijuma koji se koriste za proizvodnju baterija za električna vozila“, piše FT. Britanski dnevnik zato svoj članak o sastanku Partnerstva za bezbednost minerala naslovljava sa „Zapadne nacije udružuju snage da razbiju kinesku kontrolu nad ključnim mineralima“.
U članku se podseća na trgovinski rat između SAD i Kine, ali i citira ocena američkog podsekretara da Kina „prekomernom proizvodnjom i predatorskim cenama“ nameće za sebe položaj monopoliste koji kontroliše globalno snabdevanje kritičnim mineralnim sirovinama.
Udruživanje u MSP (uz razvoj njegovog foruma 2023. i mreže privatnih finansijera o kojoj se upravo pregovara) je zato predstavljeno kao način da se ostale zemlje „odbrane“ od Kine – ali i kao da se „zemljama sa nižim prihodima, posebno, da alternativu Kini kada je u pitanju finansiranje“, kako se izrazila Abigejl Hanter. (Hanter je izvršna direktrka SAFE centra za strategiju kritičnih minerala, nevladine organizacije koja je u partnerstvu sa američkim Stejt departmentom promovisala ulaganja u lanac snabdevanja kritičnim mineralima, piše FT.)
Diverzifikacija ili jačanje trgovinskih blokova?
„Umesto otvorenog svetskog trgovinskog sistema, sadašnji pristup teži stvaranju trgovinskih blokova među političkim saveznicima“, pisao je početkom meseca Branko Milanović, a preneo Peščanik.
Milanović smatra da aktuelno stvaranje trgovinskih blokova signalizira da se, uz aktuelne geopolitičke tenzije, „međunarodna ekonomska politika Zapada nalazi u procesu dramatičnih promena“ – odnosno, da pojasnimo, konačnog napuštanja lekcija naučenih „iz katastrofalnog iskustva politički segregiranih trgovinskih blokova između dva svetska rata“.
Pojednostavljeno rečeno, Milanović konstatuje da je postojanje trgovinskih blokova i protekcionizma između dva rata imalo „katastrofalne efekte na ekonomiju“, koji su, kako navodi, produbili i produžili Veliku depresiju „i možda doveli do rata“. On podseća i na to da je nakon Drugog svetskog rata osmišljene međunarodne ekonomske organizacije i institucije i sporazumi sa ciljem da se izbegne nagomilavanje loših ekonomskih efekata koje je zapaženo u međuratnom periodu. Opet krajnje pojednostavljeno, Milanović navodi da je jedno od načela iz Breton Vudsa, koje je (bar donekle) poštovano i ranije, bilo odvajanje ekonomije od politike.
Partnerstvo za čiju bezbednost?
Milanović navodi niz institucija formiranih u Breton Vudsu i njihovu transformaciju sedamdesetih; njihovo poznavanje je od ključne važnosti za razumevanje savremenog sveta, ali se time ovde nećemo detaljno baviti. Nije nam cilj ni kritika predstave da je depolitizovanje ekonomije ikada uspešno ili toliko temeljno sprovedeno, pa čak ni da je bilo nešto čemu su bivše kolonijalne sile i nove vojne sile težile u potpunosti i u dobroj veri. Bivše kolonije i sve zemlje u razvoju bi imale ponešto da kažu o tome da li je Svetska banka „pokušavala da zaobiđe političke prilike i insistirala na jednostavnoj ekonomskoj održivosti“ i pre nego što je sedamdesetih „depolitizacija projektnih zajmova zamenjena kreditima Svetske banke za strukturno prilagođavanje (Structural Adjustment Loans, SAL) kao direktnim gotovinskim zajmovima vladama u zamenu za reforme u skladu sa neoliberalnom politikom“, a Breton Vuds time, kako mnogi tvrde, već razmontiran.
No, i postkolonijalna i kritika neokolonijalizma bi se verovatno složile sa ocenom da su se politika i ekonomija u poslednje vreme još bliže „srodile“. Kako konstatuje Milanović: „Aktuelne politike otvoreno prihvataju ili pozivaju na politizaciju ekonomskih odluka dok se ekonomska prinuda tretira kao uobičajen alat. SAD trenutno održavaju 38 režima sankcija koji utiču na oko 50 zemalja, stotine entiteta i verovatno hiljade pojedinaca. Evropska unija ne zaostaje mnogo. Kina koristi sličnu prinudu u odnosu na nekoliko azijsko-pacifičkih zemalja“
„Zahtevi, a sve češće i praksa uvođenja mera poput industrijskih politika, ‚rasparivanja‘, tehnološkog suvereniteta, politički motivisanih zabrana trgovine ili ulaganja – segmentiraju međunarodne ekonomske odnose iz čisto geopolitičkih i takozvanih bezbednosnih motiva“, navodi ekonomista. Primera radi, nabavka kritičnih mineralnih resursa iz Kine je za zemlje Zapada bila mnogo manje problematična pre epidemije koronavirusa, nakon koga „near-shoring“ postaje bezbednosna mera. I eto, između ostalog, Rio Tinta u Srbiji.
Kako se u takav kontekst uklapaju aktivnosti Partnerstva za bezbednost minerala, u okolnostima sve jasnije blokovske podele na ekonomsko-političke saveznike i neprijatelje? Koliko MSP služi diverzifikaciji, a koliko doprinosi tome da svet ne samo bude sve tvrđe podeljen na ekonomsko-političke blokove, već i da ta podela donese iste rezultate kao u međuratnom periodu – koji je prilično brzo postao ratni? Nadajmo se da nećemo uskoro saznati.
I.K.