Posledice otkazivanja Europrajda: Žrtvovanje jedne od najugroženijih manjina u Srbiji zarad jeftine populističke politike

„Subotnje vesti da će mandatarka Vlade i u narednom periodu biti Brnabić i da će država zabraniti Prajd, dobro ilustruju paradoks u kojem zajednica svakodnevno živi“, izjavila je za Mašinu Dragoslava Barzut iz Građanskih inicijativa.

Nakon izjave Aleksandra Vučića u kojoj je najavio otkazivanje manifestacije Europrajd koja je zakazana za 17. septembar, a zatim i one premijerke Ane Brnabić, kojom je ublažila predsednikovu najavu kazavši da je to „više molba“, organizatori manifestacije ističu da će Evroprajd uprkos pomenutim najavama biti održan.

O tome ko, kako i na koji način može da zabrani ili otkaže ovakvu manifestaciju, stručno mišljenje dao je pravnik Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Milan Filipović, koji je za N1 istakao da ne može biti reči o otkazivanju Evroprajda jer to isključivo može da uradi organizator, a da procene o bezbednosti donesi lokalna policija:

„Prajd ne može da otkaže ili da odloži predsednik Srbije, jer to može da uradi samo organizator. Ukoliko se zabrani održavanje Prajda to je u nadležnosti lokalnih policijskih stanica koje će primiti prijavu organizatora i oceniti da li su ispunjeni uslovi za zabranu u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju“.

Filipović se pozvao i na slične situacije iz prošlosti, konstatujući da policija u Srbiji ne razume najbolje svoje obaveze u smislu sprečavanja nasilja nad učesnicima Prajda, te da je obaveza policije da omogući održavanje ovog okupljanja:

„Ostaje da vidimo na šta će se to rešenje pozivati i kako će teći žalbeni postupak pred Ustavnim sudom“, zaključio je.

Dragoslava Barzut iz Građanskih inicijativa za Mašinu je prokomentarisala situaciju oko Prajda i posledice koje će potencijalno zabranjivanje ove manifestacije imati na klasno heterogene pripadnike i pripadnice LGBT+ populacije:

„Subotnje vesti da će mandatarka Vlade i u narednom periodu biti Brnabić i da će država zabraniti Prajd, dobro ilustruju paradoks u kojem zajednica svakodnevno živi. Sa jedne strane imate autovanu lezbejku na najvišem mestu izvršne vlasti a sa druge, nikada niko u Srbiji adekvatno nije odgovarao za to što je ugrozio život i/ili bezbednost osobe čija je seksualna orijentacija drugačija od heteroseksualne (u onom najmaterijalnijem, fizičkom smislu).“

Ona kaže da ju je vest o zabrani Prajda uznemirila, budući da je došla kao posledica osude i javnog linča LGBT+ zajednice, kojim se, kako ističe, jedna od najugroženijih manjina žrtvuje zarad jeftinih, populističkih i pogrešnih političkih poena:

„Ono što me lično najviše ugrožava jeste narativ da su LGBT+ osobe protiv porodičnosti i tradicionalnih vrednosti“, istakla je Barzut, objasnivši da se radi o targetiranju koje je veoma opasno po bezbednost pojedinaca, naglasivši da bi se o psihičkim posledicama koje ova čitava situacija ostavlja na pripadnice i pripadnike pomenute zajednice, moglo mnogo pisati.

„Najstrašnije je to što vam se uskraćuje pravo na porodičnost. To što neko misli da je samo njegova porodica prava, pogrešno je i duboko šteti upravo porodici kao konceptu i vrednosti društva za koju se protivnici Prajda tobože zalažu. I mi imamo porodice, a one su dodatno ugrožene od narastajućeg desnog nasilja i simulakruma države koje se oglušuje o svoje zakone“, zaključila je.

U autorskom tekstu objavljenom na portalu Bilten, Vladimir Simović iz Centra za politike emancipacije razmišljajući o kompleksnom političkom i ideološkom kontekstu “otkazivanja” Prajda, piše o Vučićevoj instrumentalizaciji radikalne desnice, ali i problematičnoj poziciji svih onih koje naziva “srednjestrujašima” i koji pronalaze razloge o tome da sada nije trenutak da se Prajd organizuje:

„Celih osam godina smo imali mirnu situaciju upravo sa ovakvim Prajdom koji se odvijao bez većih incidenata, što nas dovodi do drugog pitanja – ko kontroliše radikalnu desnicu ili, kako to u svom saopštenju navodi Vlada, “pojedine ekstremističke grupe”?“, upitao je Simović i dalje konstatovao:

„Pažljivom posmatraču je teško mogla da promakne činjenica da su hiljade huligana koji su ranijih godina izlazili na ulice Beograda uz parolu ‘Ubij pedera!’ naprasno nestale.“

S druge strane, Simović debatujući sa argimentima „srednje struje“ odgovara da je baš sada trenutak za protest, budući da su agresivni napadi na LGBT+ populaciju sve učestaliji:

„Naravno, srednja struja ne razume dovoljno dobro da će se danas ugroženo pravo na okupljanje jednoj grupi, sutra prevaliti možda upravo na neko pitanje koje interesuje i tišti konkretnog srednjestrujaša.“

Poslanica u Skupštini grada Beograda iz redova Ne davimo Beograd, Lola Joksimović, u ličnom stavu osvrnula se na poziciju ponovo izabrane premijerke, koja ništa nije uradila za unapređenje uslova rada i života zajednice čiji je deo:

„Nanovo izabrana premijerka, uspešno rešava svoje potrebe koje su drugima uskraćene, kroz državni pinkwashing, gromoglasno ćuteći o problemima zajednice kojoj pripada i podržava ukidanje Prajda.“

Istovremeno Joksimović je podsetila gradonačelnika Beograda da homofobija vodi u nasilje, i pozvala da „umesto zalaganja za ‘porodične vrednosti’ preplašenog populizma koji je legitimiše“, podrži različitost svojih sugrađana u gradu u kom su sva ljudska prava zaštićena.

V.K.

Prethodni članak

Zoran Ristić, UGS Nezavisnost: „Zvanični statistički pokazatelji naše privrede ukazuju na to da prostora za povećanje minimalnih zarada ima“

O Satanskim stihovima: smrtonosni dogmatizam i oportuni kukavičluk

Sledeći članak