Zoran Ristić, UGS Nezavisnost: „Zvanični statistički pokazatelji naše privrede ukazuju na to da prostora za povećanje minimalnih zarada ima“

Pregovarački timovi Vlade, poslodavaca i dva sindikata sastali su se u četvrtak, 25. avgusta, da bi pokušali da pred sastanak Socijalno-ekonomskog saveta (SES) planiran početkom septembra dogovore visinu minimalne cene rada.

radnici rade na popločavanju puta

„Predstavnici Vlade Republike Srbije su samo ponovili ono što je predsednik Republike mesecima najavljivao u medijima, da će minimalna cena rada biti procentualno povećana za 14% i da će minimalna zarada dostići 40.000“, kaže za Mašinu Zoran Ristić viši savetnik za ekonomska i socijalna pitanja sindikata Nezavisnost.

Sastanak je bio izuzetno kratak i neuspešan, budući da se nijedna strana nije pomerila sa početnih pozicija i do dogovora nije došlo. Predstavnici civilnog sektora tumače to kao korak bliže tome da visinu minimalca ponovo umesto SES-a odredi Vlada.

„Smatramo da nije dobro da Savet ne donosi odluku o minimalnoj ceni rada već toliko godina. Sama činjenica da ne postoji konsenzus u okviru saveta dovodi u pitanje radnička prava“, kaže za Mašinu Milica Marinković iz Inicijative za ekonomska i socijalna prava – A11. Vladimir Simović iz Centra za politike emancipacije neuspeh trećih pregovora pred sastanak kolegijuma SES-a komentariše oštrije:

„U Srbiji o svemu odlučuje onaj ko ima moć. Pregovori i dogovori u našem društvu, pa tako i pregovori u okviru SES-a, ne postoje. Briga o slabijima ne postoji. Živimo u društvu gde postoji samo volja jačeg koja se onda bezobzirno nameće i sprovodi“.

Povećanje minimalne zarade odmah?

Ristić je ocenio da su stavovi Unije poslodavaca, koja je ocenila predlog Vlade (uključujući i povećanje neoporezivog dela zarade i smanjenje određenih doprinosa i drugih opterećenja) kao prihvatljiv i izvodljiv, i predstavnika Vlade prilično usaglašeni. Sa druge strane su, očekivano, bili sindikati:

„Stav sindikata bio je jasan: povećanje minimalne zarade odmah“.

Ristić naglašava da su tokom sva tri sastanka sindikati isticali potrebu da se obezbedi da minimalac pokriva minimalnu potrošačku korpu i da se sa povećanjem minimalne cene rada, s obzirom na inflaciju i cene hrane, ne čeka naredna godina. „Takvu inicijativu sindikati su nagovestili početkom godine, formalno je podneli SES-u 12. maja, ali do danas nismo dobili nikakav odgovor od predstavnika Vlade ni Unije poslodavaca“, dodaje.

Kako smo ranije pisali, potpisnice Deklaracije o plati za život su nedavno u otvorenom pismu Vladi i Uniji poslodavaca skrenule pažnju na to da minimalna potrošačka korpa ne označava sumu koja pokriva osnovne potrebe, već predstavlja potrošnju 30% najsiromašnijih domaćinstava u Srbiji i po trenutnoj kalkulaciji podrazumeva da tročlana porodica ima na raspolaganju svega 660 dinara za hranu dnevno. One su podsetile na to da je dogovor da minimalac treba da pokrije (tu, kakvu-takvu) potrošačku korpu postignut u SES-u još 2018, ali da nikada nije sproveden u delo.

„Kao i sve druge organizacije koje zastupaju radničku solidarnost, u A11 ocenjujemo da visina potrošačke korpe ne odražava realne troškove života, kao i da najavljeno povećanje minimalne zarade od 14% neće zadovoljiti minimalne potrebe radnika. Ne zaboravimo da ovde govorimo o najmanjim iznosima koji su neophodni za dostojanstven život. Ukoliko se minimalac ne približi realnim troškovima, gurnućemo preko ivice siromaštva veliki broj građana koji se na njoj već nalaze“, ocenjuje Marinković.

Profit domaćih kompanija u prethodnoj godini je veći nego 2020. godine

Ristić za Mašinu dodaje da sindikati imaju razumevanja za činjenicu da je situacija u svetu teška i puna neizvesnosti za ekonomiju, i da bi prihvatili i da se minimalac ne izjednači sa potrošačkom korpom odmah, ako bi došlo do dogovora da se to desi naredne godine.   

„Zvanični statistički pokazatelji naše privrede ukazuju na to da prostora za povećanje minimalnih zarada ima. Profit domaćih kompanija u prethodnoj godini je veći nego 2020. godine. Udeo minimalne zarade u prosečnoj zaradi je, istovremeno, pao u odnosu na 2020. Naš zahtev je da minimalna zarada bude na nivou od oko 60% prosečne zarade i da ona pokrije minimalnu potrošačku korpu, za šta ćemo nastaviti da na tome insistiramo“, izjavio je Ristić.

Vladimir Simović iz Centra za politike emancipacije (CPE), jedne od organizacija koja se zalaže za to da se minimalna potrošačka korpa kao reper zameni konceptom plate za život, kaže da nije do kraja jasno kako se Vlada odlučila baš za povećanje od 14%, odnosno sumu od 40.000. Podsetimo, CPE je nedavno izneo računicu da bi u radnica ili radnik u Srbiji morali da zarađuju bar 115.000 dinara da bi bili u stanju da pokriju troškove hrane, odeće, stanovanja i komunalija, javnog prevoza, obrazovanja, zdravstvene zaštite i minimalne štednje (što su ujedno i stavke koje pokriva plata za život). Minimalna plata aktuelno pokriva manje od trećine te sume, a povećanje od 14% će ubrzo pojesti inflacija.

Ristić konstatuje da predlog Vlade nastaje na osnovu procene Ministarstva finansija o tome koliko povećanje je ekonomski održivo i koliko neće dovesti do negativnh trendova poput otpuštanja zaposlenih. On potvrđuje da sindikati nisu dobili konkretnu analizu, nego samo zvanične statističke podatke Nacionalne službe za zapošljavanje, Statističkog zavoda i Narodne banke Srbije, ali dodaje i da nema razloga da sindikati sumnjaju u Ministarstvo finansija.

„Nemamo razloga da ne verujemo da iza toga stoji ozbiljna analiza. Jedino što je naš naglasak, kada govorimo o tom problemu, da minimalna zarada treba da u skladu sa zakonom, obezbedi pokrivanje egzistencijalnih potreba zaposlenih, a taj segment je u analizi Ministarstva finansija izostao“, kaže za Mašinu Ristić, i dodaje:

„Kao što treba da se obezbedi ekonomska održivost na nivou makroekonomije, verujem da je potrebno da se obezbedi i ekonomska održivost porodica i zarada koja pokriva minimalne troškove. Treba imati u vidu i poziciju ljudi koji primaju minimalnu zaradu i sagledati iz njihovog ugla i trendove na tržištu i poskupljenja u prodavnicama“.

Marinković komentariše da to što su jučerašnji pregovori trajali četvrt sata pokazuje da nema sluha za potrebe radnika, da sindikati nisu uvaženi i da oni svaki put bivaju gurnuti na stranu.

„Ne čudi da je razgovor o minimalnoj ceni rada trajao svega 15 minuta, bez ikakve volje od strane predstavnika države i poslodavaca da se razume položaj ljudi sa najmanjim primanjima kojih je, po nekim procenama, oko 500.000“, nadovezuje se Simović, ocenjujući da će u praksi o svemu ponovo odlučivati predsednik, koji za to nema ingerencije.

„Odluku će formalno doneti Vlada, ali svi znamo da iza svih krupnih odluka stoji predsednik Republike, i svi znamo koliko njegovi neformalni stavovi utiču na odluke izvršne vlasti Ne mogu da kažem da će to biti plod njegove odluke, ali mogu da ocenim da je ono što on iznosi u javnosti sigurno parametar na osnovu kog će Vlada doneti konačnu odluku“, konstatuje Ristić, dodajući da su i na prethodnim sastancima predstavnici Vlade insistirali na onome što je predsednik najavio u medijima.

Sastanak kolegijuma Socijalno-ekonomskog saveta očekuje se prvog, a osmog sednica SES-a na kojoj će se ponovo pokušati usaglasiti stavovi tri partnera. Ako i ovi dogovori propadnu, minimalnu cenu rada će, kao i prethodnih godina, odrediti Vlada Republike Srbije.

I.K.

Prethodni članak

Milica Crkvenjakov: Volela bih da profil ,,Draga devojčice” pomogne devojčicama da izgrade samopouzdanje, veru u sebe i sestrinstvo sa drugim devojčicama

Posledice otkazivanja Europrajda: Žrtvovanje jedne od najugroženijih manjina u Srbiji zarad jeftine populističke politike

Sledeći članak