Ključni rezultati analize koja je obuhvatila čak 36.000 medijskih objava u prethodne tri godine, a koju je grupa „Novinarke protiv nasilja“ sprovela uz podršku Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Srbiji predstavljeni su u sredu, 13. aprila, u prostorijama Medija centra u Beogradu. Na konferenciji za medije javnosti su se obratile Sanja Pavlović, aktivistkinja Autonomnog ženskog centra, Jovana Stanković, novinarka Euronews Srbija, Jovana Gligorijević, novinarka nedeljnika „Vreme“ i Maja Branković Đundić, rukovoditeljka Sektora za rodnu ravnopravnost UNDP-a u Srbiji, a razgovor je moderirala Ana Manojlović, novinarka RTS-a.
Mediji imaju važnu ulogu u prevenciji nasilja nad ženama, naročito u zemljama poput naše, gde javne institucije o svom radu i nasilju nad ženama i porodičnom nasilju ne informišu javnost u dovoljnoj meri, podsetila je Maja Branković Đundić. Mediji imaju ulogu da o nasilju informišu i opštu javnost i žrtve, pomažući im da prepoznaju nasilje i informišu se o metodima njegovog sprečavanja i sistemima podrške. Žrtve nasilja često se i same obraćaju medijima u potrazi za savetom i pomoći. Istovremeno, neetično izveštavanje može da obeshrabri žrtve.
Sanja Pavlović je konstatovala da tema nasilja prema ženama zauzima značajan medijski prostor, iako su je tokom 2020. iz njega donekle istisnule vesti i analize u vezi sa pandemijom kovida-19. Analiza je pokazala da o nasilju prema ženama pretežno izveštavaju onlajn portali (65%), za kojima slede štampani mediji, dok TV i radio proizvode samo 10% ukupnog medijskog sadržaja vezanog za ovu problematiku. Najviše se izveštava o fizičkom nasilju, zatim o seksualnom, dok je ekonomsko gotovo sasvim zanemareno. Preovladavaju vesti o konkretnim slučajevima (70%), dok se ređe objavljuju analize i kontekstualizacije fenomena nasilja nad ženama koje govore o uzrocima i posledicama, vrstama nasilja, sistemima podrške i dužnostima institucija.
„Svrha ove analize nije samo da dokumentuje medijsko izveštavanje i kritikuje medije: ona je vrlo korisna alatka u tome da se vidi gde je napredak, a gde su određene slabosti i izazovi“, te pomogne u njihovom prevazilaženju, objasnila je Branković Đundić. Tokom protekle tri godine došlo je do određenih pomaka, ocenila je ona, pa se interpretacija nasilja u javnosti od relativizovanja, smatranja nasilja privatnim problemom i traženja krivice u žrtvi unekoliko popravila i da se menja upravo zahvaljujući medijskom izveštavanju.
Tako je 2019. godine svaka druga objava o nasilju prema ženama otkrivala identitet preživele i/ili njene porodice, dok je 2021. to palo na 40%. Najveći pomak je ostvaren kada je reč o problemu umanjivanja odgovornosti nasilnika: 2019. je 20% opravdavalo nasilnika, a 2021. taj procenat je prepolovljen, otkrila je Pavlović. U analizi je posmatrano i da li objave ispunjavaju svoju edukativnu funkciju: konkretnije, da li žrtve upućuju na podršku (primera radi, objavljivanjem broja SOS telefona) i da li na pravi način identifikuju uzrok nasilja kao nejednak odnos moći između muškaraca i žena. U ovom pogledu, naglasila je Pavlović, ima mnogo prostora za poboljanje izveštavanja.
Adekvatnije izveštavanje zahteva i obuku i informisanje novinara i uredništva o etičnom izveštavanju na ove teme. Govornice su naglasile da takvo obrazovanje novinari ne stiču na fakultetu, a često ni tokom prakse, zbog čega je izuzetno važna otvorenost za poboljšanja kako urednika, tako i samih novinara.
Tempo rada, naročito onaj na portalima – upravo tipu medija koji produkuje najveći udeo medijskog sadržaja na temu rodno zasnovanog nasilja – podstiče medije da u javnost brzo izbacuju kratke objave, što radi na štetu kontekstualizacije i tačnosti vesti. Novinarke su naglasile da se dešava da mediji bez provere preuzimaju objave, reprodukujući čak i slovne greške, ukazala je Jovana Stanković. Jovana Gligorijević je podsetila na to da mnoge žrtve nasilja medijski tretman koji prolaze druge žrtve obeshrabruje da nasilje prijave i obrate se bilo nadležnima, bilo medijima. Ona je zato apelovala na kolege i redakcije da ovoj temi pristupaju sa više pažnje i uz obaveznu proveru podataka.
„Kada se bavimo novinarskim poslom, jasno je da moramo da imamo povod, i da će taj povod najčešće biti konkretan slučaj. Ali, kada uspemo da proizvedemo medijski sadržaj za koji je povod konkretan slučaj, ali kroz koji rasvetljavamo fenomen nasilja, fenomen traume – o kom nas tek čeka edukacija – tek tako ženama pomažemo da razumeju i osveste ono kroz šta možda i same prolaze“, nasilje prijave i potraže pomoć, konstatovala je Gligorijević.
„Analiza medijskog izveštavanja o problemu nasilja prema ženama tokom perioda 2019-2021. godine“ izrađena je u okviru projekta „Integrisani odgovor na nasilje nad ženama i devojčicama u Srbiji III“ koji, uz podršku Vlade Švedske i u partnerstvu sa Vladom Republike Srbije, zajednički sprovode UNICEF, UN Women, UNFPA i UNDP. Grupa „Novinarke protiv nasilja“ nastala je 2017. godine na inicijativu UNDP-a i Fonda B92, a uz pomoć vlade Švedske. „Novinarke protiv nasilja“ su 2019. objavile Smernice za medijsko izveštavanje o nasilju prema ženama, dopunjeno 2020. godine. Izradile su i bazu fotografija koja na etički način prate medijske izveštaje o nasilju prema ženama, a u javnosti otvorile i temu nasilja prema novinarkama i medijskim radnicama.
I.K.