Korisnici Narodne kuhinje u Nišu, kao i u ostalim delovima Srbije moraju da prođu komplikovan birokratski proces da bi dobili obrok, o čemu smo ranije pisali na Mašini. Na taj način veliki deo ljudi kojima je obrok potreban ostaju uskraćeni za isti. Tu solidarne kuhinje istupaju ne bi li ukazale ne samo na sistemsko zanemarivanje najugroženijih, već i na moć samoorganizovanja i solidarnosti. „Hrana je političko pitanje“, za Mašinu su istakli naši sagovornici iz Solidarne SOUL Kujne, Jelena Miljković, Tijana Paunović, Marko Herman i Igor Aćimović.
Kako je nastala inicijativa za otvaranje kuhinje u Nišu?
Inicijativa je nastala spontano, bez velikog plana. Svako je dodavao nešto svoje, kao u onoj priči o babi, dedi i repi. Nakon nekoliko nedelja razmene poruka i dogovora, organizovali smo prvo zajedničko kuvanje, simbolično 25. maja.

Za nas je inspiracija je bila protest 1. marta u Nišu. Tada su se ljudi okupili solidarno, spontano, bez neke centralne organizacije. Mislim da je svima nama taj dan ostao u sećanju kao dokaz da postoji ogroman potencijal za samoorganizovanje, ne samo u protestu, već u svakom segmentu života u kojem su ljudima uskraćena osnovna prava, poput prava na obrok. Tog dana u Nišu su svi kuvali za sve, i činilo se da niko nije sam. Nije se tu odigrala samo utakmica solidarnosti, već i zajedništva. I onda se samo nameće pitanje: zašto ovako ne bismo mogli svakog dana?
Kakvu saradnju imate sa Solidarnom kuhinjom u Beogradu?
Solidarna kuhinja iz Beograda nam je bila od neprocenjivog značaja za pokretanje aktivnosti Solidarne SOUL Kujne u Nišu. Njihove aktivnosti i principi delovanja su bili direktna inspiracija za pokretanje lokalne akcije, a kad smo započinjali rad – doprineli su nam i savetima iz njihove prakse i doniranjem opreme neophodne za naš uspešan rad (šerpe, lonci, sklopivi sto, gajbice…) kad su nas posetili za naše prvo kuvanje. Treba istaći da nam je Solidarni kuvar mnogo pomogao u organizovanju (vođenje sastanka, logistika itd.) a između ostalog većinu recepta smo od njih ukrali.
Solidarna kuhinja je naša sestrinska organizacija a našu zahvalnost ćemo pokazati onog dana kada mi na isti način pomognemo formiranje neke nove solidarne akcije u nekom drugom gradu.

Posetili smo i mi njih i učestvovali u njihovom zajedničkom kuvanju sa korisnicima, što je bila odlična prilika da u praksi vidimo i osetimo snagu solidarnosti, da podelimo pozitivnu atmosferu i vratimo se u Niš puni energije za dalji rad.
Jedva čekamo da opet dođu kod nas, povodom benefit žurke, na kojoj planiramo da zajedno kuvamo, družimo se i prenosimo poruke solidarnosti svima koji dođu. Benefit žurka će biti održana 22. juna u Vivere Pub-u u Nišu. Najverovatnije ćemo istog dana imati i tribinu na temu solidarnih kuhinja, ali ovih dana ćemo ceo plan i program objaviti na našim mrežama.
Sa kojim se problemima suočavate na lokalu?
Problemi na lokalu su toliki da bi o njima mogli da napišemo poveći esej. Teško je odlučiti se šta staviti u jedan odgovor.
Pre svega treba reći da kultura samoorganizovanja i solidarnosti nije razvijena, a često se i sputava od strane raznih političkih faktora. U poslednje vreme stvari se menjaju, kako smo naveli u odgovoru na prvo pitanje, iako naša akcija nije direktna posledica studentskih protesta.
Nedostatak finansija je još jedan problem, ali njega ne želimo previše da ističemo. Novac ne sme da bude prepreka. Brzo smo se organizovali da već bez ikakvih problema možemo da kuvamo, a naš sledeći cilj je da nađemo prostor za „solidarnu kuću“.

Prvi utisci sa naših akcija su da ljudi obično kažu „konačno“ kada čuju šta mi radimo. Drugi utisak je da postoje ljudi koji imaju određenu dozu stida da priđu i uzmu obrok. Jedan od naših ciljeva je upravo skidanje tih predrasuda. Nije lična sramota biti gladan i nemati, to je sramota kapitalističkog sistema. Svako od nas sutra može da se nađe u situaciji da bude korisnik Solidarne kujne.
Niko nije gladan zato što je lenj. Hrane ima dovoljno za sve, problem je kako se ta hrana distribuira i kome.
Cene namirnica u Srbiji su među najvišim u Evropi, dok je kvalitet na niskom nivou. Prerađivači ubacuju vodu u mleko i nije ih sramota. Prodavci imaju prevelike marže i svi oni se bogate na račun običnog čoveka, dok je preovladujući diskurs u društvu da je bogatstvo stvar „poštenog rada“ a siromaštvo stvar lenjosti ili neznanja.
Kakav je rad narodnih kuhinja u Nišu i koliko su dostupne?
Prema dostupnim informacijama Narodna kuhinja u Nišu podeli dnevno oko 1000 obroka na nekoliko punktova u gradu. Ne bi bilo pošteno da mi govorimo previše o tome jer ovo nije nikakvo takmičenje. Ono što treba istaći je razlika između Narodne i Solidarne kujne. To su pre svega pitanja koja smo postavili u prethodnom odgovoru. Narodna kuhinja je državna institucija koja funkcioniše po principu hijerarhije. Mi to nismo. Nama je važno da pored kuvanja ukažemo na probleme siromaštva, gladi i obroka kao osnovnog prava svakog čoveka. Hrana je političko pitanje.
Druga bitna razlika je to što korisnici moraju da prođu raznorazne birokratske procedure da bi u Narodnoj kuhinji dobili obrok. Tu se postavlja pitanje šta je sa onim najugroženijima, ljudima koji nemaju ni krov nad glavom a samim tim verovatno ni ličnu kartu? Korisnik Solidarne kujne može da bude svako, bez ikakve registracije.
Kako, kada i gde kuvate za sad i kako vam se sugrađani mogu pridružiti i na koje sve načine mogu da pomognu?
Pošto još uvek kao organizacija nemamo svoj prostor, kuvamo po kućama. Sve je stvar međusobnog dogovora volontera, akciju kuvanja planiramo na nedeljnom nivou. Članovi naše radne grupe sami jave kada su slobodni za pripremu hrane ili kuvanje, ko može da ustupi svoju kuhinju na par sati. Ovo se jako dobro pokazalo u praksi – iza nas su tri uzastopne uspešne akcije u kojima je učestvovao veliki broj volontera.

Svako ko je zainteresovan može da pomogne donacijom, pa i da nam se priključi u okviru radne grupe shodno svojim interesovanjima. Iskustvo pripreme obroka nije neophodan uslov za ulazak u grupu za kuvanje, volonteri mogu da pomognu ustupanjem svog kuhinjskog prostora, pripremom namirnica pre kuvanja, svojim glasom u grupi, podrškom, sugestijama. Svaki vid pomoći i inicijative je dobrodošao, a volonteri koji ne znaju da kuvaju mogu od nas da nauče puno trikova zanata i postanu master šefovi.
Svi zainteresovani mogu da nas kontaktiraju putem društvenih mreža na kojima mogu naći informacije o donaciji ili priključivanju organizaciji. Možete nas pronaći i svake nedelje ispred Lutkarskog pozorišta nakon 14h, gde se možemo upoznati uživo i odgovoriti na sva pitanja.
Šta biste poručili javnosti?
Solidarnost je najbolji recept koji imamo. Dođite da kuvamo zajedno.