Spontani štrajk u GEOX-u. Italijanska fabrika nastavlja s maltretmanom radnika

Isečak iz videa “Raditi za GEOX u 21. veku – Slučaj Srbije”

Jutros su tri stotina radnika prve smene obustavili proizvodnju u vranjskoj fabrici obuće Geox, javlja portal Direktno.rs.

Prema pisanju Direktno.rs, do štrajka je došlo spontano, a razlozi su neisplaćen prekovremeni rad, produžavanje radnog vremena i kašnjenje plata onima koji su na bolovanju. 

Štrajkačima je stigla podrška i od doktorke Mirjane Ilić, koja je prema protalu Direktno.rs, više puta iskusila da radnik s povredama zadobijenih na radu u Geoxu nije smeo da koristi bolovanja zbog straha od otkaza. 

O stanju u fabrici Geox pitali smo Stefana Aleksića iz međunarodne mreže Klin Klouz Kempejn koja godinama prati poslovanje ove fabrike: 

Naše iskustvo sa fabrikama tekstilnih proizvoda i obuće govori nam da je u pitanju relativno raširena praksa: izbegavanje plaćanja prekovremenog rada često u pratnji standardnih izgovora o neispunjenim kvotama, traljavo beleženje prekovremenog rada, pritisci na radnike odlaganjem isplate i slično. Sve to nam govori da zahtevi radnika “piju vodu”, pa zbog toga naša organizacija i podržava radnike Geox-a koji su digli svoj glas. 

Aleksić ističe da se radi o fabrici koja je dobila ogromne subvencije od države, i da su u njoj zabeleženi neki od najskandaloznijih primera odnosa menadžmenta prema radnicima. 

Prema prečima našeg sagovornika sindikalno organizovanje je najefikasnije oruđe radnika u borbi za bolje uslove rada.

Naše iskustvo govori da je najefikasniji i najbolji metod borbe radnika za svoja prava – sindikalno organizovanje. Uostalom, nije bez razloga činjenica da se upravljačkim strukturama tekstilnih fabrika noge tresu kada im pomenete sindikat. 

Poruka podrške radnicama i radnicima Geoxa je stigla i od Udruženih sindikata Srbije „Sloga“. 

Položaj radnica i radnika u Geoxu je više puta bio tema tekstova  na Mašini.

Podsećamo da je neposredno nakon ukidanja vanrednog stanja i ublažavanja mera zaštita u Vranju došlo do naglog porasta broja zaraženih koronavirusom. Vranjske kompanije  Dodić i Geox nisu prilagodile uslove rada epidemiološkoj situaciji. Time su prinudili svoje zaposlene da rade u nebezbednim uslovima, budući da bi nedolaženje na posao rezultiralo otkazom, dakle i gubljenjem prihoda koji je neophodan za preživljavanje. 

Loši uslovi za rad u Geoxu nisu ograničeni samo na epidemiološki vanredne situacije. Kako smo izveštavali 2017. godine, zaposleni u tom preduzeću su u letnjim mesecima bili izloženi veoma visokoj temperaturi u proizvodnim halama. Radnici su tada javljali da su temperature daleko iznad optimalnih, da im je zabranjen pristup toaletu posle 14 časova, da nema dovoljno sredstava za higijenu, ali i da je pre svega ophođenje nadređenih ono što najviše vređa njihovo dostojanstvo.

Geox je zvanično počeo da proizvodi u srbiji 2016. godine, tek kada je Srbija razrešila budžetsku kesu i poklonila više miliona evra toj poznatoj intalianskoj kompaniji. Po svakom radnom mestu u vranjskom Geoxu država je platila 9000 evra, odnosno 11,25 miliona ukupno, te još sto miliona dinara za uređenje zemljišta u Slobodnoj zoni, što je bio preduslov za izgradnju fabrike.

A.J.

Prethodni članak

Pokrenut servis podrške za tekstilne radnice i radnike

ULUS: Zabrinjavajuće nasilje prema pojedinim članovima i članicama

Sledeći članak