Studenti koji su prethodnih meseci obilazili gradove i sela širom Srbije svoju kampanju sada šire i preko Drine. Nakon početka akcije u Republici Srpskoj, čiji je prvi zabeleženi događaj održan u Bijeljini, studentski pokret pokušava da dopre i do građana Republike Srpske koji imaju državljanstvo Srbije i pravo glasa na izborima u Srbiji.
Ovaj potez posebno je značajan jer se birači iz Republike Srpske već godinama pojavljuju u kontekstu izbornih mobilizacija vladajuće Srpske napredne stranke (SNS). Istovremeno, političke strukture u Republici Srpskoj, uz retke izuzetke, nisu se javno svrstale uz studentski pokret iz Srbije.
„Vlasništvo nad glasovima ljudi iz Republike Srpske dobija prvi put neku vrstu javnog diskontinuiteta“
Glavni i odgovorni urednik portala „Buka“ iz Banjaluke Aleksandar Trifunović ocenjuje da je izlazak studenata prema biračima u Republici Srpskoj važan upravo zato što prvi put otvara mogućnost da se taj birački korpus javno posmatra kao grupa ljudi koja ne mora automatski da podrži Vučića.
Trifunović smatra da je studentska akcija dobrodošla, ali istovremeno ocenjuje da je pokrenuta kasno i da je njena organizacija za sada nedovoljno vidljiva.
„Ovo je, prije svega, dobra stvar. Ali je, nažalost, po meni trebalo da se desi mnogo ranije. Znalo se i računalo sa izborima. Studentska lista, odnosno studentski pokret, morao je na neki način da se obrati svojim kolegama ovde, prije svega, a onda i ostalima. Jednostavno se ovako stvara utisak da je podrška Aleksandru Vučiću monolitna, pogotovo zato što su i ovdašnja pozicija i opozicija za Vučića. Osim Nebojše Vukanovića, nemate mnogo disonantnih tonova po tom pitanju. On je jedini direktno podržao i sve vrijeme podržavao studente“, kaže Trifunović.

Za njega je najvažniji politički efekat ove akcije upravo mogućnost da se dovede u pitanje pretpostavka prema kojoj glasovi iz Republike Srpske pripadaju jednoj političkoj opciji.
„Do sada je tu opciju sigurno koristio samo Aleksandar Vučić, odnosno vladajuće partije u Srbiji. Sada se prvi put dešava da se animiraju oni koji sigurno postoje, a nisu za Vučića, a žive u Republici Srpskoj i imaju državljanstvo Srbije. Nekako to vlasništvo nad glasovima ljudi iz Republike Srpske na ovaj način dobija prvi put neku vrstu javnog diskontinuiteta. Ljudi mogu da shvate da ima i drugih opcija i mislim da je s te strane to važno“, navodi Trifunović.
Birači preko Drine kao deo izborne infrastrukture
Politikolog Nikola Parun smatra da studentski potez treba posmatrati upravo u kontekstu biračkog tela koje u izbornim kampanjama Srbije nije veliko u odnosu na ukupno biračko telo, ali nije ni zanemarljivo.
„To je jedan okolišan potez da studenti pokažu da ne izostavljaju i taj segment biračkog tela koji nije veliki, ali nije ni mali. Ali ono što je bitnije, taj segment biračkog tela je tradicionalno uz SNS. Pričamo o Srbima iz Republike Srpske koji glasaju na izborima u Srbiji po osnovu državljanstva, bilo da su trenutno u Srbiji ili u mestima odakle su u Republici Srpskoj“, kaže Parun.
Prema njegovoj interpretaciji, birači iz Republike Srpske deo su šireg političkog odnosa Srbije i Republike Srpske, u kojem se izborna politika prepliće sa institucionalnim, partijskim i infrastrukturnim vezama.
Parun podseća da Vučić godinama održava intenzivne političke veze sa Republikom Srpskom, dok je saradnja sa vlastima u Banjaluci važan deo njegove političke politike prema regionu.
„Vučić u svom rasporedu aktivnosti ne preskače Bosnu i Hercegovinu, posebno taj kraj oko Čipuljića, gde su mu koreni, kao i područje oko Bugojna, Banjaluku i ostale veće gradove. Otkako je predsednik, odnosno otkako je na vlasti u Srbiji, Srbija je verovatno najviše para do sada uložila u infrastrukturu Republike Srpske i ima izuzetno dobre odnose sa Miloradom Dodikom. To su višedecenijske veze i u tom smislu je Republika Srpska prostor u kojem Vučić ima izgrađenu političku infrastrukturu“, ocenjuje Parun.

Njegova procena je da studenti zbog toga ulaze u prostor u kojem već postoji snažno izgrađena politička mreža.
„Ne treba očekivati mnogo glasova za studente odande, posebno imajući u vidu da se, po svemu sudeći, sprema masovniji dolazak i glasanje za Srpsku naprednu stranku iz Republike Srpske. Dakle, to je neki poduhvat koji je, po mom mišljenju, verovatno koordinisan sa Miloradom Dodikom i njegovom strankom i koji će podrazumevati taj vid manipulacija, u okvirima nominalno legalnog, koji će SNS-u doneti još koju hiljadu ili desetinu hiljada glasova“, tvrdi Parun.
Između političke mobilizacije i nevidljivosti
Problem sa kojim se studentska akcija suočava u Republici Srpskoj nije samo pitanje partijskih odnosa. Trifunović ukazuje i na ograničenu medijsku vidljivost samog dolaska studenata.
Za razliku od Srbije, gde studentske aktivnosti mesecima predstavljaju jednu od centralnih tema javnog života, u Republici Srpskoj informacije o njihovoj akciji nisu dobile uporedivu pažnju.
„Ne znam kako da vam drugačije kažem nego da je to previše ishitreno. Ljudi uopšte ne znaju da studenti dolaze. Ne znam koliko je medija objavilo informaciju o tome. Tako da s te strane deluje kao da je akcija došla previše naglo. A sa druge strane, sam Vučić i njegova partija ovde nemaju potrebe za nekakvim mitinzima kad to već u njihovo ime rade partije koje ga podržavaju. Ne vjerujem da će on imati neka posebna predstavljanja. Videćemo da li će ovo proizvesti reakciju“, kaže Trifunović.
On kao ilustraciju problema navodi upravo prvi događaj u Bijeljini.
„Sinoć je bila akcija u Bijeljini. Ja još uvijek nisam dobio nikakvu informaciju kako je to bilo. Mi kao medij nismo dobili nikakvo saopštenje, nikakve fotografije, ništa. To govori u prilog mojoj tezi da je to moglo mnogo bolje da se organizuje. Mislim da to trebamo konstatovati.“
Hoće li se ponoviti tenzije viđene u Srbiji?
Studentsku kampanju u Srbiji poslednjih nedelja prati još jedan obrazac: istovremeno sa dolaskom studenata u pojedine gradove, lokalne strukture SNS-a organizuju sopstvene štandove i okupljanja svojih pristalica. Na pojedinim mestima dolazilo je do tenzija.
Pitanje je zato kako će studentske aktivnosti biti dočekane u Republici Srpskoj. Trifunović smatra da je prerano za zaključke, pre svega zato što javnost u Republici Srpskoj još nije dovoljno upoznata sa planom akcije.
Parun, međutim, očekuje da će pokušaja izazivanja tenzija biti, ali pravi razliku između direktnog napada i političkog postavljanja pristalica vlasti u neposrednu blizinu studentskih događaja.
„Sasvim izvesno, s tim što SNS-u ne odgovara veći incident. SNS-u odgovara da fanovi studenata izazovu incidente i zato ih SNS ne izaziva direktno. Oni se samo postave tako da svojom pojavom provociraju. U prethodnom periodu su se, u tom smislu, opametili, jer je najveće pumpanje do sada dolazilo sa strane SNS-a tako što neki incident zapravo sprovedu“, kaže Parun.
On dodaje da, prema njegovoj interpretaciji, promena taktike znači manje direktnih sukoba, a više situacija u kojima se pokušava izazvati reakcija druge strane.
„Kako su shvatili, ili bar trebalo da su shvatili, da im to baš ne ide u prilog, tako su promenili taktiku i već mesecima unazad nema tih napada, već samo izazivanja, na način da se postave u blizinu studenata i na taj način pokušaju da izazovu reakciju sa druge strane koja bi bila incidentna i koja bi posle bila prikazana kao nasilje“, navodi Parun.
Od studentskog pokreta do studentske liste
Još jedna promena koju Parun smatra važnom jeste institucionalna transformacija studentskog pokreta. Nakon predaje izborne liste, studenti više nisu samo društveni pokret koji organizuje proteste, već politički akter koji učestvuje u izbornoj utakmici.
„Ne treba izgubiti iz vida da ovo više nisu samo studenti. Ovo je sada studentska lista. Ovo je sada politički identitet, pokret i učesnik na izborima. Lista je predata i studenti su deo ove kampanje. Deo ove kampanje su izbori, a nosioci ove kampanje su ljudi sa studentske liste“, kaže Parun.
Podsetimo, studenti uveliko u Srbiji obilaze gradove biciklama kroz turu „Čuvari Ustava“, koja je krenula 17. septembra iz Beograda. Cilj im je, kako navode na svojim društvenim mrežama, da Ustav obiđe Srbiju i podseti da on mora da važi jednako za sve.
A.Đ.






