U Srbiji nema socijalne pravde

Pravda se ne dobija na poklon, ona se osvaja; Foto: Medija centar Beograd

Srbija je država u kojoj nema socijalne pravde i u kojoj su zbog toga najsiromašniji slojevi stanovništva isključeni iz ravnopravnog učešća u političkom životu, ocenili su učesnici na jučerašnjoj tribini koju je organizovao UGS Nezavisnost u saradnji sa redakcijom nedeljnika NIN povodom Međunarodnog dana socijalne pravde.

U prostorijama Medija centra održana je tribina pod sloganom „Ako nema pravde, nema ni mira“, na kojoj je ukazivano na razmere siromaštva i nepravde u Srbiji. Učestvovali su Zoran Stojiljković, predsednik UGS Nezavisnost, Milan Ćulibrk, glavni i odgovorni urednik nedeljnika NIN, Vesna Vojvodić, Granski sindikat prosvetnih radnika Srbije „Nezavisnost“ i Ivan Sekulović iz Fondacije Centar za demokratiju.

U proglasu „U potrazi za pravdom“ Stojiljković je naveo da

tamo gde rastu nejednakosti, rastu i pohlepa i samoživost, a padaju solidarnost i socijalna kohezija. Sve partije i vlasti su deklarativno za socijalno odgovornu državu ali se decenijski efekti bede i neravnopravnosti jasno vide.

Stojiljković je, takođe, istakao da „država u neoliberalnom kapitalizmu jeste polje utakmice, ali je to polje neravno i sa sudijama koje tolerišu ofsajde i faulove i sviraju penale u korist bogatijeg tima – na delu je strukturalni afinitet između vlasti i krupnog kapitala“.

Milan Ćulibrk govorio je o ekonomskoj strukturi koja utiče na povećavanje nejednakosti u Srbiji. Prema Ćulibrku, privreda u Srbiji je postavljena tako da se ne stvara višak vrednosti, a redistributivne politike su takve da nema naknadne preraspodele bogatstva.

Osim toga, vlast barata poluinformacijama i skriva činjenice koje ukazuju na lošu ekonomsku situaciju kod građana. Na primer, pričaju kako je prosečna plata 470 evra, a ne govore da velika većina ljudi ima daleko niže prihode. Tu su i podaci oko rasta BDP-a, selektivnim korišćenjem podataka stvaraju sliku da je mnogo bolje nego što zaista jeste.

Više o tome kako obrazovna politika utiče na rast nejednakosti govorila je Vesna Vojvodić. Posebno je istakla usmerenje ka dualnom obrazovanju kao problematično, kao i to da Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja ignoriše dokumenta koja su usvojena pre odluke da se započne sa uvođenjem dualnog obrazovanja.

Ranije su strategije insistirale na tome da se kroz obrazovanje omogući prohodnost i socijalna mobilnost, dok je program dualnog obrazovanja u suprotnosti sa tim principima. Suštinski, dualno obrazovanje je samo način da se stvori jeftina radna snaga“, zaključila je Vojvodić.

Ivan Sekulović smatra da je neophodna saradnja sindikata, civilnog sektora i levih organizacija jer u Srbiji ne postoji dostojanstven rad, već poslodavci zarađuju nesrazmerno veliki profit, dok zarade radnika i radnica plaćaju minimalno. Podaci istraživanja o radu u tekstilnoj industriji koje je sproveo Clean Clothes Campaign govore da je takav odnos između profita i plata, odnosno vlasnika i radnika, globalni trend.

L.P.

Prethodni članak

Privatizacija banja – otuđivanje javnih dobara i mogućnosti lečenja

Istopolne porodice – društvena realnost i izazovi

Sledeći članak