Tekst je prvobitno objavljen na engleskom na portalima Jakobin i Mašina.
Erih Kestner, veliki kritičar, humanista i antimilitarista, jednom je rekao: „Nikada ne smete da potonete tako nisko da pijete kakao kroz koji vas provlače“.
U nastavku ću vam pričati o ovom kakau i o bajkama koje su nam ispričali da bi u ad hoc stilu prikupili 100 milijardi evra specijalnog duga za ponovno naoružavanje i za tu svrhu promenili nemački ustav.
Žele da nam kažu da je povećanje naoružanja sada neophodno jer je Rusija napala Ukrajinu. Rat Rusije u Ukrajini mora se najoštrije osuditi. Političari se danas suočavaju sa dva zadatka: moraju prekinuti krvoproliće u Ukrajini što je pre moguće i moraju da spreče eskalaciju rata u Ukrajini, kao i njegovo širenje van njenih granica u treći svetski rat između nuklearnih sila; ali 100 milijardi evra koje sada treba dodatno da se utroše, posebno na vazduhoplovstvo i mornaricu, nisu namenjene Ukrajini. One ne doprinose okončanju krvoprolića. Shodno tome, kada je nemački kancelar Olaf Šolc objavio investiciju vrednu 100 milijardi evra, o čemu je odlučeno u tajnosti tri dana nakon početka rata, nije bilo pritiska da se deluje u smislu bezbednosne politike ili morala.
Žele da nam kažu da su planovi ponovnog naoružavanja samo reakcija na ruski rat, koji opisuju kao „prekretnicu u istoriji“. To je bajka! Planovi za ponovno naoružavanje postojali su mnogo pre ruske invazije na Ukrajinu. Pominju se već u koalicionom sporazumu SPD-a, Zelenih i FDP-a! To je zaključeno u novembru 2021. Tek su u decembru stigla prva upozorenja o mogućoj invaziji na Ukrajinu. Do krajnosti je nepošteno da se užas i gnev svih nas nad žrtvama rata, mrtvima, ranjenima, strašnim razaranjima i nepodnošljivom patnjom ljudi u bekstvu danas iskorišćavaju za sprovođenje planova koji su mnogo ranije pravljeni u sasvim druge svrhe. Instrumentalizovati situaciju empatije i straha od rata među stanovništvom u cilju sprovođenja politike koju je većina stanovništva iznova i iznova odbacivala više od tri četvrt veka nakon Drugog svetskog rata je nedostojno demokratije.
Ipak, oni nam i dalje govore da je potrebno „odvraćanje“ pred ruskim agresorskim ratom. Ovo je takođe izvrtanje činjenica! Već 2021. vojni rashodi država NATO-a bili bi skoro 20 puta veći od troškova Rusije. Danas Evropske NATO države (tj. bez SAD) imaju 1,9 miliona vojnika u poređenju sa 0,9 miliona ruskih vojnika, koji su, pritom, raspoređeni po celom prostoru daleko najveće zemlje na svetu. U pogledu sistema naoružanja, evropske države NATO-a već imaju barem dvostruku superiornost u odnosu na Rusiju kada su u pitanju borbeni avioni, artiljerija, borbeni tenkovi i oklopna vozila. Ali ni ova visoka vojna nadmoć evropskih NATO država, da ne govorimo o SAD-u kao daleko najmoćnijoj vojnoj državi sveta, nije sprečila ruski rat!
Uprkos ovoj očiglednoj asimetriji, vlada SPD-a, Zelenih i FDP-a, zapravo sve stranke u Bundestagu, sa izuzetkom Die Linke (Levice), odlučile su 3. juna 2022. da od Nemačke naprave državu sa trećim najvećim vojnim budžetom posle SAD-a i Kine.
Nemačka time dodatno podstiče opasnu novu globalnu trku u naoružanju ne samo u interesu globalnih korporacija koje proizvode oružje, čije cene akcija trenutno eksplodiraju i pogoršavaju vojnu asimetriju u Evropi. Kako se sve što se nabavi i proizvede „domaće” uvek izvozi, to neminovno znači i veći izvoz oružja u budućnosti, više oružanih sukoba, a time i izbeglica.
Ipak, žele da nam kažu da je povećanje naoružanja sada neophodno jer je Bundesver „sistematski osiromašen“. Nemačka je „neodbranjiva“, kažu. To je, takođe, mit vođen interesom. Prema Federalnoj kancelariji za reviziju (Bundesrechnungshof), vojna potrošnja je već sistematski i značajno povećana sa 32,5 na 50,3 milijarde evra od 2014. Već tada su političari, mediji i korporacije tvrdili da je neophodno ponovno naoružavanje zbog ruske aneksije Krima i „Islamske države“, iako su i ovde planovi odavno sprovedeni u koalicionom sporazumu iz 2013. godine, odnosno mnogo pre nego što su „IS“ i aneksija Krima bili problem. Danas nam još uvek novinski i radijski žurnalisti, voditelji debatnih programa, kolumnisti i političari svakodnevno govore da vojnici Bundesvera više nemaju ni gaće. Ali ako je već došlo do povećanja potrošnje za odbranu od 55,2 odsto od 2014, onda ili treba da ima dovoljno novca za gaće ili Bundesver ima ogroman problem sa nabavkom. Takođe se iz tog razloga državni revizori protive ponovnom naoružavanju.
Uzgred: Odakle novac zapravo dolazi? Godinama pokušavaju da nam kažu da nema novca za prevazilaženje nedostatka osoblja u školama, bolnicama i javnim službama. Žele da nam kažu da nema novca da se zaustavi nesigurno i eksploatatorsko zapošljavanje, od socijalnog do visokoškolskog privremenog rada. Žele da nam kažu da država ne može ništa da uradi u vezi sa rastućim stanarinama i da kada neko uradi nešto po tom pitanju, kao što je slučaj sa regulacijom kirija berlinskih odbornika partije Die Linke, liberalne i konzervativne federalne sudije imaju pravo da obore te mere. Žele da nam kažu da ne mogu ništa da urade po pitanju galopirajuće inflacije od 7,9 odsto (maj 2022), iako svakog trećeg studenta gura u siromaštvo, a svaki drugi penzioner već mora da preživi sa manje od 803 evra mesečno. Žele da nam kažu da bi za najsiromašnije, koji moraju da žive na vsocijalnoj pomoći, dodatnih 8,33 evra trebalo da bude dovoljan, iako i pre inflacije taj novac nije bio dovoljan ni da prežive do kraja meseca.
Žele da nam kažu da u borbi protiv tekuće klimatske katastrofe moramo imati poverenja u korporacije i kapitalističko tržište – one koji su krivi za ovu katastrofu i koji nas godinama lažu i varaju.
Ali, kažu, nema alternative kapitalističkom tržištu i novca za socio-ekološko restrukturiranje. Hoće da nam kažu da za sve te stvari nema novca, ali kad god je potrebno spasiti banke i kompanije, oni iznenada izvlače stotine milijardi iz šešira. Kad god je reč o prenaoružavanju u interesu ove klase, jer „privredi koja zavisi od globalizacije“ poput Nemačke treba i „najjača i najmoćnija vojska u Evropi“ (nemački ministar finansija Kristijan Lindner), iznenada nađu dodatnih stotinu milijardi evra. Iz ovoga saznajemo: Nikada nema novca za radne ljude, koji stvaraju svo bogatstvo u Nemačkoj, ali uvek ima za korporativnu i državnu vlast.

Sada oni, socijaldemokrate, odnosno generalni sekretar SPD-a Kevin Kuhnert, žele da nam kažu da je to novac iz „posebanog fonda” i da stoga neće biti velikih kompenzacionih rezova u kulturnoj i društvenoj sferi. Imaju mozga da odluče o povećanju minimalca na 12 evra istog dana kada i o povećanju naoružanja, tako da izgleda kao da možete dobiti i jare i pare. Svaka „švapska domaćica“ zna da, ako trošite novac na naoružanje, morate ga uštedeti negde drugde, posebno ako ne uspete da ga dobijete tamo gde on jeste: na računima milijardera u zapadnim poreskim rajevima, pored netaknutih sredstava koja su ruski milijarderi krali od ruskog naroda.
Fond za Bundesver je „poseban dug“. Pošto se kočnica duga – amandman uravnoteženog budžeta na nemački ustav – primenjuje i nastaviće da važi za sve društvene oblasti – obrazovanje, zdravstvo, stanovanje – bila je potrebna izmena Osnovnog zakona za „posebne fondove“. A za ovo je bila potrebna CDU/CSU pod tržišnim fundamentalistom Fridrihom Mercom. Odobrenje CDU/CSU je skupo. Prošlonedeljni pregovori (29. maj 2022.) su se odnosili na to koliko će od 100 milijardi biti potrošeno samo na oružje, koja dodatna potrošnja oružja na sajber bezbednost i bezbednost saveza bi morala da se plati iz federalnog budžeta, koliko, a pre svega koliko brzo bi morale da se sprovedu mere socijalne štednje – ključna reč je „plan otplate” – i koliko će se Nemačka trajno obavezati na visok nivo naoružanja koji iznosi 2% bruto domaćeg proizvoda.
Ishod je bio jasan od samog početka kada je nemački ministar finansija Kristijan Lindner, fanatik slobodnog tržišta u vladi, pregovarao sa opozicionim fanatikom slobodnog tržišta Fridrihom Mercom. Lindnerov glavni savetnik Lars Feld je već unapred naglasio u časopisu „ZDF heute“ da će u narednih nekoliko godina biti velikih rezova u socijalnom sektoru kao rezultat troška od 100 milijardi i eksplicitno je uveo penzije u igru, kao da već nema previše siromašnih penzionera koji stoje u redovima u narodnim kuhinjama i skupljaju odbačene flaše da ih razmene za novčiće u automatima. Robert Habek nas sprema za činjenicu da ćemo „postati siromašniji“ i zalaže se za „dobrovoljnu“ penziju od sedamdesete godine. Merc je zauzvrat otvoreno izjavio da su „vremena našeg prosperiteta prošla“. Pod ovim, naravno, čovek iz „više srednje klase“ ne misli na svoj prosperitet, ne na svoj privatni avion, pa čak ni na prosperitet svoje klase, za koju je do kraja radio kao evropski poslovni menadžer najvećeg svetskog kapitalnog fonda, Blackrock, zbog čijih interesa stambena korporacija Vonovia trenutno vrtoglavo podiže kirije milionima Nemaca. Dakle, jasno je ko treba da snosi račun: svi mi radni ljudi!
Zapravo, CDU/CSU je isterao svoje u skoro svim tačkama. Izdaci za sajber bezbednost, municiju i savezničke obaveze se ne smeju finansirati od onih 100 milijardi, a da ne pominjemo nevojne bezbednosne strukture ili čak razvojnu saradnju itd. Novac je rezervisan za kupovinu borbenih aviona F35 sa nuklearnim oružjem od SAD-a, vazdušne sisteme koji mogu brzo da razviju veliku silu na značajnoj udaljenosti, naoružane dronove itd. Ostatak mora biti finansiran u okviru trenutnog budžeta. Samo sajber bezbednost oduzima 12 milijardi. Shodno tome, parlamentarne grupe SPD i Bündnis 90/Die Grünen kažu da će planirano „osiguranje građana“ i/ili „osnovna bezbednost dece“ – dve od najvećih troškova u budžetu – verovatno biti žrtvovane kao rezultat.
100 milijardi evra specijalnog duga za Bundesver je skandal u pogledu distribucije javnog novca i socijalne politike. Oni su skandal klimatske politike. I na kraju, ali ne i najmanje važno, oni su i skandal u smislu demokratije: žurba kroz „zaokret od 180 stepeni“ u nemačkoj spoljnoj i bezbednosnoj politici, kako to naziva ministarka spoljnih poslova Analena Berbok iz Zelenih, bez široke javne debate, bez unutarstranačke diskusije, kao što se desilo posle 27. januara, apsolutno je nedostojno demokratije. Takođe je veoma nepoverljivo s obzirom na imperijalni izgovor – i sa pogledom na Kinu – da smo „mi“ na „zapadu“ usred borbe za postojanje između demokratije i autokratije.
Pre skoro 100 godina, Erih Kestner je napisao: „Znate li zemlju u kojoj cvetaju topovi?/ Ne znate je? Upoznaćete je!”
Gomilanje oružja ne čini Nemačku i Evropu mirnijim ili sigurnijim. Ono zloupotrebljava društvene resurse koji su nam hitno potrebni u borbi protiv siromaštva, društvene nesigurnosti, globalne gladi i pandemija i tekuće klimatske katastrofe. U ime budućnosti, kao društvo, ne možemo sebi priuštiti ovo povećanje naoružanja! Super-velika koalicija koja je ovo odlučila nije „koalicija napretka“, kako je romantizuju liberalni novinari, već koalicija nazadovanja.
Prevod s engleskog: Anastazija Govedarica Antanasijević
Ingar Šolti (Ingar Solty) je (ko)inicijator „Apela” protiv velikog naoružavanja, koji je potpisalo 600 istaknutih prvopotpisnika iz sindikata, udruženja, naučnih institucija, crkava, politike, umetnosti i kulture, a bio je ekspert kojeg je nominovao Die Linke na javnoj raspravi u Odboru za budžetsku politiku nemačkog Bundestaga o 100 milijardi evra „posebnih sredstava“ za Bundesver.