„Postavlja se pitanje: da li građani zaista treba da snose teret posledica decenijske nebrige o vodovodnoj infrastrukturi i klimatskim rizicima? Jer kada znamo da se u Istočnoj Srbiji pijaćom vodom zalivaju rudarske bušotine, i čujemo da će drugi biti kažnjeni jer štite svoje bašte – ne ostaje nam ništa drugo osim neposlušnosti i protesta,“ ističe građanska inicijativa Pravo na vodu.
Prošlog avgusta 2024. godine, 92% teritorije Srbije bilo je pod ekstremnom sušom, prema podacima Pravo na vodu. Ove godine predviđa se dodatno pogoršanje.
„Srbija gubi ogromne količine vode – gotovo koliko stane u Zlatarsko jezero – zbog dotrajale infrastrukture i nelegalnih priključaka. U pojedinim lokalnim samoupravama, poput Zaječara, Novog Pazara i Lebana, gubici prelaze 50%,“ Pravo na vodu kaže Mašini.
Organizacija Pravo na vodu zahteva hitna ulaganja u vodovodnu infrastrukturu, uključujući sanaciju postojeće mreže, zamenu dotrajalih cevi i nabavku cisterni za dostavu vode. Traže podršku za male poljoprivrednike kroz subvencije za prikupljanje kišnice, sisteme za navodnjavanje, edukaciju i pristup povoljnim kreditima.
Umesto ulaganja u vojni rok i naoružanje, grupa se zalaže za razvoj sistema civilne zaštite, sa posebnim fokusom na rano upozoravanje i podršku lokalnim zajednicama tokom klimatskih kriza. Pravo na vodu poziva na političku odgovornost i strateški pristup kroz usvajanje i sprovođenje nacionalnih i lokalnih politika za borbu protiv suša i očuvanje prava na vodu.
A.M.