Zakonima omogućena pljačka putem privatizacije – „Istina o 24 slučaja“

cins

Oni koji su opljačkali državu učestvovali su u donošenju zakona. A Zakon o privatizaciji omogućio je ogromnu korupciju tokom tranzicionog perioda u Srbiji, što je dovelo do sistemskog uništavanja privrede i društva, zaključili su učesnici panel diskusije „Istina o 24 slučaja“ u organizaciji Centra za istraživačko novinarstvo (CINS).

Privatizacioni proces u Srbiji potpuno je obesmišljen i manipulisan – istakla je Ivana Jeremić iz CINS-a.

Procesuirana su svega tri ministra – Predrag Bubalo, Oliver Dulić i Saša Dragin, a među imenima koja su se najčešće pojavljivala tokom istraživanja spornih privatizacija nalaze se Miroslav Mišković i Milan Beko. Dvanaest slučajeva je završilo pred sudom, a donesene su svega dve osuđujuće presude.

Ivan Zlatić, nekadašnji sekretar Saveta za borbu protiv korupcije i sadašnji predsednik Socijaldemokratske unije je istakao da je pogrešno svoditi privatizaciju u Srbiji isključivo na aspekt korupcije. Prema Zlatiću radi se sistemskom uništavanju privrede i društva, a sudske kazne su samo jedan manji aspekt celog problema. Potrebno je odgovoriti na problem propadanje privrede.

Živimo u perifernom kapitalizmu koji ne omogućava razvoj i to je trenutno naš najveći problem – istako je on.

Jelisaveta Vasilić, članica Saveta za borbu protiv korupcije, rekla je da je Zakon o privatizaciji omogućio ogromnu korupciju zato što je imao „more koruptivnih odredbi koje su omogućile maloj grupi ljudi da bez kontrole sprovodi privatizaciju.“

Posebno je kritikovana Agencija za privatizaciju kao jedan od najznačajnijih aktera koji je sprovodio privatizaciju.

Bilo je previše ljudi iz politike, a premalo radnika i sindikalaca. Na primer, direktor Centra za tendersko-aukcijsku privatizaciju bio je Siniša Mali. Savet nije imao odrešene ruke u obavljanju svog posla, pa nisu mogli da utvrde tokove novca, što je najznačajnije za istraživanje korupcije – istakla je Vasilić.

Nakon dolaska na vlast Srpske napredne stranke 2012. obećana je borba protiv korupcije i kažnjavanje onih koji su se nezakonito obogatili tokom privatizacije.

Ipak, „stvarna borba protiv korupcije trajala je svega par meseci – do marta 2013. godine“, rekao je Siniša Janković, bivši pripadnik radne grupe MUP-a koja je istraživala dvadeset četiri slučaja. Nakon toga rad radne grupe, bio je „fingiran“.

Mere štednje poslužile su kao osnovni izgovor za smanjivanje resursa koji su bili na raspolaganju radnoj grupi. Iako je provobitno dobijena usmena podrška od Aleksandra Vučića, u praksi je hapšeno samo „topovsko meso“, kako bi se bacila prašina narodu u oči da se hapšenja stvarno dešavaju. Hapšene su marginalne ličnosti – naglasio je Janković.

Na to se nadovezo Ivan Zlatić istakavši da su veća hapšenja „posledica revanšizma prema staroj vlasti, a da nova vlast nije promenila sistem koji je omogućio korupciju. Došlo je do banalizacije privatizacije koja se svodi samo na dvadeset četiri sporna slučaja koji su selektovani radi političke borbe“. Dodao je da je „sistem gori nego pre 2012. da smo siromašniji nego ranije, da je došlo do pljačke i deindustrijalizacije, kako nema vladavine prava i demokratije, što je posledica privrede u kojoj dominaraju slabo plaćeni i nesigurni poslovi“.

U diskusiji je učestvovao i Zdravko Deurić, nekadašnji direktor zrenjaninske Jugoremedije i predsednik štrajkačkog odbora u tom preduzeću. On je rekao da je slučaj Jugoremedije specifičan zato što su radnici bili većinski vlasnici imovine fabrike.

Radnici su bili spremni da postave svoj upravni odbor i uložili su dvanaest miliona evra, pokrenuli su fabriku u kojoj je radilo četiristo šezdeset ljudi, ali vlada je zabranjivala radničko vlasništvo i fabrika je propala – izjavio je Deurić.

Prema njegovim rečima Jugoremedija je namerno dovedena u lošu situaciju da bi se uništila poput drugih fabrika.

Iz publike je došlo nekoliko kritika istraživanja CINS-a zato što je usmereno sa samo dvadeset četiri slučaja, dok celokupni proces privatizacije koji je doveo do ogromne nezaposlenosti i siromaštva nije kritikovan istraživanjem.

Pre samog panela predstavljeno je istržavanje CINS-a o dvadeset četiri slučajeva spornih privatizacija. Najviše slučaja „spornih privatizacija“ desila su se za vreme vlade Vojislava Koštunice. U periodu od 2003. do 2008. godine sprovelo se jedanaest spornih privatizacija, a tokom prethodne vlade Zorana Đinđića, pa Zorana Živkovića desilo se devet slučajeva.

L.P.

Prethodni članak

Oštra osuda uvreda koje je predsednik Srbije uputio radnicama

Nevolje s grejanjem i šta nam je činiti

Sledeći članak