Zašto gori Fruška gora?

Dok je javnost na društvenim mrežama ubeđena da je u Rakovcu požar izbio zbog nekog građevinskog projekta, pojedini aktivisti smatraju da je ipak u pitanju „tradicionalna zabluda” da treba paliti livade.

Fruška Gora

„Šta sad treba da se zida?”, „Doooobraaaaa lokaciju za gradnju” „Sigurno je neki prosjak bacio oko pa će tu izgraditi neki hotel za sirotinju”, samo su neki od komentara fotografija i snimaka požara koji je sedmog februara zahvatio deo Fruške gore između Beočina i Rakovca.

Zbog toga što se na Fruškoj gori već godinama više gradi nego što se sadi – toliko da su bojazni da od Nacionalnog parka uskoro neće ostati ništa osim brenda za privlačenje turista i razrovanih tragova kvadova – mnogi su po analogiji zaključili da bi i ovaj požar morao da ima veze sa građevinskom ekspanzijom. Tim pre jer u Srbiji ne postoji zakon koji onemogućava gradnju na opožarenom zemljištu, kakav, recimo, sprečava podmetanje požara u šumama i makijama u Grčkoj i Crnoj Gori.

Ipak, čak ako izgleda kao patka i kvače kao patka – nekad je druga vrsta peradi.

Policija toleriše opožarivanje

„U pitanju su ‚tradicionalni‘ požari koji izazivaju ljudi koji tu napasaju stoku. ‚Tradicionalna zabluda‘ da će opožarena livada dati lepšu travu na proleće za ispašu“, ocenjuje Dragana Arsić iz Pokreta „Odbranimo šume Fruške gore“, koji godinama prati slične požare.

Kako konstatuje, lokalna policija za takve požare zna i toleriše ih decenijama, tako da nijedna istraga nikad do sad nije rezultirala otkrivanjem i kažnjavanjem lica koja izazivaju požare.

U sredu uveče su u selu Rakovac u opštini Beočin goreli obronci pod livadama i sa pašnjacima sa mestimičnim niskim rastinjem. Pre četiri godine je požar izazvan na brdu Kesten i tada je bila zahvaćena i šuma i veliki deo koji je u granicama NPFG, podseća naša sagovornica, a ovog puta same šume Nacionalnog parka nisu zahvaćene. To, ipak, ne znači da požar nije štetan po NPFG, niti da ne ostavlja dugotrajne posledice po čitav ekosistem Fruške gore.

„U pitanju je granično područje Nacionalnog parka, a takvi lokaliteti su šumostepe, vredna staništa livadsko šumskih ekosistema. Ova područja su u tzv. Zaštitnoj zoni NPFG i naravno da izaziva negativne posledice po biodiverzitet, male životinje koje žive u travi i niskom rastinju. Posledica po zemljište je u uništavanje najkvalitetnijeg sloja zemlje koje je na površini“, naglašava Arsić.

Stražilovo, Fruška gora; Foto: Vanilica / Wikimedia Commons

Potrebna je edukacija o štetnosti paljenja livada

Požar u Rakovcu, koji je počeo u 19 časova, su oko dva sata gasila četiri vatrogasna vozila i vatrogasne ekipe iz Novog Sada, Beočina, Budisave i Kaća. Kako navodi RTV, izgorelo je oko 50 hektara zemlje.

Da se takvi požari ne bi ponavljali ključno je da upravljač edukuje ljude po mesnim zajednicama, smatra Arsić. Zaštitna zona oko granica NPFG (u kojima ljudi žive u selima) je jako bitna za očuvanje NPFG, konstatuje.

Po njenim rečima, upravljač bi trebalo da u organizovanju edukacije sarađuje sa organizacijama civilnog društva. „Trebalo bi da pokrenemo neki projekat sa više udruženja, ali tu opet dolazimo do uprave koja je nezainteresovan a i lokalaca naprednjaka po mesnim zajednicama i selima“, zaključuje Arsić.

I.K.

Prethodni članak

O kadrovima: odgovor na tekst Saše Dragojla

Arbajt, ali kraće – testiranje četvorodnevne radne nedelje u Nemačkoj

Sledeći članak