Spornim članom se predviđa ukidanje prava na roditeljski dodatak ukoliko makar jedno od dece u porodici nije primilo sve obavezne vakcine ili ne pohađa redovno osnovnu školu, odnosno pripremni predškolski program.
„Polazeći od brojih istraživanja i statističkih podataka koji ukazuju na drastične nejednakosti u obuhvatu imunizacijom između romske i neromske dece, iz kojih proizlazi da pomenute odredbe imaju nesrazmerno negativne efekte na decu iz najugroženijih romskih porodica, Inicijativa A 11 je ukazala na to ova ograničenja predstavljaju posrednu diskriminaciju romske dece”, navodi se u saopštenju ove organizacije.
Smatrajući da Član 25 Zakona nije u skladu sa Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima, A 11 je u oktobru 2018. pokrenula inicijativu za ocenu njegove ustavnosti, koju je Ustavni sud odbacio kao neosnovanu.
Kako ističu iz A 11, Ustavni sud je odbio da uvaži da je ukidanje roditeljskog dodatka nepravedno prema detetu, odnosno svoj deci iz porodica. U pravnim terminima, sud je „odbio da razmotri da li je uskraćivanje prava na roditeljski dodatak u skladu sa principom najboljeg interesa deteta, iz Konvencije o pravima deteta“. Obrazloženje suda je da je „titular tog prava roditelj“.
„Negiranje Ustavnog suda da se uslovi za ostvarivanje roditeljskog dodatka mogu smatrati aktivnostima koje se tiču deteta, osim što predstavlja formalizam kome je očigledno svrha da se izbegne ocena usklađenosti osporenih odredaba sa principom najboljeg interesa deteta iz Konvencije o pravima deteta, u suprotnosti je i sa prethodnom praksom samog Ustavnog suda i odlukama koje su se odnosile na ZFPPD i u kojima je jasno istaknuto da je krajnji korisnik prava na roditeljski dodatak dete“, navode iz A11.
Sud je zanemario i činjenicu da ukidanje roditeljskog dodatka utiče na svu decu u porodici, odnosno, pravnim terminima, odbio da oceni srazmernost ograničenja koja se uvode Članom 25. Po navodima A 11, srazmernost je sporna i zbog toga što sporne odredbe dodatno sankcionišu neredovno pohađanje obaveznog predškolskog i osnovnog obrazovanja, ponašanja za koje sankcije propisuju i drugi propisi. Time je, po oceni A 11, Ustavni sud „znatno ograničio i domet i značaj jedinstva pravnog poretka“.
Dvoje sudija su izrazili neslaganje sa odlukom Ustavnog suda, smatrajući da on nije razmotrio posrednu diskriminaciju, kao ni međunarodnopravni normativni okvir, te preporuke međunarodnih tela koje se direktno odnose na osporene odredbe ZFPPD, kako ističu iz A 11. Jedan od sudija je u mišljenju podsetio na to da je Komitet UN za ekonomska, socijalna i kulturna prava ranije izrazio zabrinutost zbog uslovljavanja roditeljskog dodatka kao izvor diskriminacije u suprotnosti sa normama ljudskih prava.
„Ustavni sud je ove preporuke zanemario, a ostaje da se vidi da li u Srbiji postoje institucije koje pridaju ikakav značaj preporukama Komiteta i ukazivanju na to da pravo na roditeljski dodatak ne mogu da ostvare najugroženija romska deca“, zaključuju iz A11.
Podsetimo, Zakon o finansijskoj podršci porodicama sa decom je višekratno ocenjivan kao diskriminatoran; između ostalog, prema nezaposlenim ženama, prekarno zaposlenim ženama koje nemaju 18 meseci vezanog radnog staža, samostalnim umetnicama, frilenserkama, preduzetnicama, ali i ženama koje imaju preko četvoro dece. Pojedine odredbe zakona i ranije su osporavane pred Ustavnim sudom.
I.K.
