Prisilna iseljenja ljudi iz njihovih domova su omogućena zakonskim regulativama koje dostupnost stambenog prostora čine sve težim velikom broju društvenih grupa. Ujedno, isti zakoni omogućavaju bogaćenje pojedinaca koji na različite načine koriste svoje pozicije kako bi došli u posed nekretnina osiromašenog dela stanovništva koje je pritisnuto pretnjom deložacije.
Država aktivno stvara okvir u kojem nema mesta za obespravljeni deo populacije. Ljudima koji su pritisnuti dugovima i/ili prevarama ostaje da se bore protiv banaka, advokatskih kancelarija i privatnih izvršitelja kojima ispomoć i zaštitu pruža policija. Ipak, kolektivni i solidarni otpor protiv deložacija se širi.
