Godina za nama: gomilanje ekoloških problema, izoštravanje borbe za životnu sredin

U godini za nama stanovnici Srbije suočili su se sa nizom ekoloških problema, od zagađenja vazduha, otimanja javnih površina, nastavka izgradnje mini-hidroelektrana, najave eksploatacije litijuma, a česte su bile i lokalne borbe za očuvanje kvartovskih zelenih površina.

Protest za čist vazduh u Beogradu, 17.01.2020; Foto: Predrag Momčilović / Mašina

U 2020. godinu stanovnici Beograda, Valjeva, Užica, Niša, Smedereva i mnogih drugih gradova ušli su sa svakodnevnim prekoračenjem dozvoljenih dnevnih vrednosti koncentracije suspendovanih čestica u vazduhu. Problem zagađenja vazduha nije nestao ni tokom marta kada je uveden karantin i redukovano kretanje, ovim se još jednom pokazalo da mere koje su isključiovo fokusirane na redukciju zagađenja vazduha iz saobraćaja moraju biti proširene i na druge sektore.

Nakon smanjenja nivoa zagađenja vazduha tokom leta, pre svega zbog povoljnih meteroloških uslova, jesen i početak zime obeležio je povratak zagađenja u naše gradove. Uporedo sa porastom zagađenja rastao je i otpor građana. Inicijativa Ne davimo Beograd organizovala je više protesta u Beogradu povodom ovog pitanja, protesti, akcije i performasi organizovani su i u drugim gradovima. Sve više organizacija civilnog društva kao i neformalih inicijativa se priključilo borbi za čist vazduh.

Borba za javno dobro

Tokom 2020. nastavljeni su napadi na preostala javna dobra, a pošto su fabrike davno privatizovane, na udaru se našla priroda.

U julu se na udaru našao Košutnjak, gde je novi plan detaljne regulacije za „Avala Film“ predvideo da 70% postojeće šume bude pretvoreno u građevinsko zemljište gde je predviđena izgradnja skoro 570 hiljada kvadrata novog stambenog i komercijalnog prostora.

U decembru je na red došlo Makiško polje, glavna vodoizvorišna zona Beograda. Planom detaljne regulacije za ovaj deo planirana je prenamena 425 ha poljoprivrednog u građevinsko zemljište; redukovanje šume sa 90 ha na 49ha; redukovanje zelenih površina sa 93ha na 70ha, uz izgradnju oko 10.000 stambenih jedinica. Ovakva gradnja ugrozila bi vodosnabdevanje Beograda.

Godinu za nama obeležio je i nastavak borbe protiv izgradnje mini-hidroelektrana, čije će subvencionisanje biti nastavljeno i u narednoj godini. Problem subvencionisanja „obnovljivih“ izvora energije u Srbiji ostaje na dnevnom redu i za narednu godinu. Dok se čeka izmena propisa, meštani Rakite uz pomoć građana iz svih krajeva Srbije tokom radne akcije uklonili su deo cevovoda MHE Zvonce iz korita Rakitske reke.

Jedna od najvećih pretnji prirodi u zapadnoj Srbiji predstavlja planirano otvaranje rudnika litijuma. U lozničkom kaju održano je više protesta protiv ove ekološki ali socijalno štetne „investicije“. Ovaj kao i mnoge druge procese koji su povezani sa narušavanjem kvaliteta životne sredine karakteriše gotovo potpuno isključivanje javnosti iz procesa odlučivanja.

Na lokalnom nivou nastavljene su i otpočete nove borbe za očuvanjem javnih zelenih površina ali i po životnu sredinu štetnih projekata koji su produkt pobesnelog investitorskog urbanizma.

COVID – 19 pandemija i životna sredina

Pandemija je stvorila priliku za promišljanje kako se koriste resursi ali šta nam je zaista potrebno da bi održali dobar kvalitet života a da ne narušimo prirodno okruženje.

U martu i aprilu tokom karantina dok je sve stajalo, planeta je posle dugo vremena uzela mali predah. Ove godine globalne emisije gasova sa efektom staklene bašte biće niže za oko 7% od prethodne što je posledica pre svega pandemije, a ne toliko ambicioznih klimatskih ciljeva. Pa ipak po svemu sudeći 2020. godina će biti najtoplija od kada se pouzdano meri temperatura, a za Srbiju ovo nije novost jer se rekordne godišnje prosečne temperature stalno povećavaju.

I ove godine gorele su šume od Australije do Amerike i došlo je do smanjenja biodiverziteta. Još uvek se kasni sa primenom Pariskog klimatskog sporazuma, dok Srbija još uvek nije donela ni Zakon o klimatskim promenama, kao ni Strategiju niskougljeničnog razvoja.

Za kraj godine ostaje nada da nas je globalna pandemija koronavirusa nešto naučila. Da ukoliko želimo da umanjimo šansu za pojavu nekih budućih virusa neophodno je smanjiti pritisak na prirodu. A ukoliko želimo da spasemo planetu a time i sebe neophodna je promena sistema, jer je trenutno 1% najbogatijih koji poseduju ukupno 44% globalnog bogatstva, odgovorno za 15% ukupnih ugljeničnih emisija, dok 50% najsiromašnijih (preko 3.1 milijarda) u periodu 1990-2015 doprinelo je samo sa 7% ukupnih ugljeničnih emisija, a najviše su izoženi posledicama klimatskih promena.

P.M.

Prethodni članak

Godina pandemije kroz fotografije kolektiva Kamerades

Godina za nama: nesigurni radni uslovi u sektoru kulture ali i nužnost solidarne borbe

Sledeći članak