Stanovnici niškog romskog naselja „12 februar“ su održali protest ispred Ministarstva energetike i rudarstva u Beogradu u utorak, šestog decembra, jer su duže od šest meseci bez struje.
Nakon protesta predstavnici stanovnika su pozvani na sastanak u ministarstvo zajedno sa predstavnicima pokreta Opre Roma Srbija, koji im pružaju podršku u borbi da svoje naselje ponovo priključe na struju. Na sastanku je obećano da će za najviše dve nedelje naselje „12 februar“, biti ponovo povezano na električnu mrežu što će biti privremena mera, dok se za njih ne nađe trajno rešenje.
Dok se čeka ispunjenje obećanja, o problemima ovog romskog naselja razgovarali smo sa Jelenom Reljić, sociološkinjom i aktivistkinjom pokreta Opre Roma Srbija.
Od kada stanovnici naselja „12 februar“, u Nišu nemaju struju? Šta su prema nadležnima glavni razlozi za isključenje?
Satanovnici romskog naselja „12 februar“, nemaju struju još od maja, kada su ekipe elektrodistribucije ušle u naselje i isključile sve do tadašnje potrošače sa mreže. Ipak, problemi snabdevanja strujom u ovom naselju nisu od ove godine. Oni postoje više od deset godina, jer je stanovnicima ovog naselja mnogo puta do sada bila isključena struja, ali to nikada nije trajalo ovoliko dugo. U naselju postoji devet priključaka za struju na 18 kuća, pa se zbog nepostojanja individualnih priključaka ljudi snalaze kako znaju i umeju.
Ako se malo bolje pogleda, vidi se da su sa institucijama uglavnom uspevali da se dogovore oko plaćanja duga negde pred izbore, a sami kažu da je od njih zahtevano da za priključenje struje glasaju za određene političke opcije i tako godinama unazad.
Problem se rešavao iza zatvorenih vrata, bez njih. Početkom ove godine potpisan je reprogram za plaćanje duga koji se stanovnicima ovog naselja stavlja na teret, a koji potiče još iz sedamdesetih godina. Reprogram je u ime stanovnika naselja potpisao predstavnik Nacionalnog saveta Roma, a koga grad smatra, tek tako, predstavnikom romske manjine i očigledno je njemu dato nekakvo pravo da on u ime svih Roma iz Niša donosi nekakve odluke.
Računi za taj reprogram nisu dostavljani ljudima iz naselja iako se predstavnik Nacionalnog saveta Roma obavezao na to. Drugi razlog je što to što je jedan stanovnik naselja optužen za neovlašćeno korišćenje struje, pa je zbog tog jednog pojedinca isključena struja čitavom naselju.
Kontaktirali ste različite institucije, od gradonačelnice Niša do predstavnika ministarstva i premijerke. Kakva je reakcija institucija o ovom problemu?
Ljudi iz naselja su se sami organizovali. Odlazili su na šaltere elektrodistribucije, pokušavali su da dođu na razgovor sa gradonačelnicom Niša, ali niko nije hteo ni da porazgovara sa njima. Kada su se obratili nama i mi smo sa njima pokušavali isto. Pored lokalnih institucija, pisali smo i ministarstvu za energetiku i rudarstvo, pa nakon toga i premijerki Ani Brnabić.
Jedino što znamo je da su iz kabineta premijerke pokušali da kontaktiraju lokalne institucije i na neki način saznaju više o problemu, od ostalih nije bilo nikakve reakcije i tada su stanovnici odlučili da organizuju prvi protest ispred gradske kuće u Nišu. Desetog oktobra smo sa protesta predali zahteve gradskoj kući u Nišu u kojima je stajalo da stanovnici naselja „12 februar“ žele da postepeno otplaćuju svoj dug, žele individualne priključke za struju i žele da grad radi više na zapošljavanju Roma kako bi mogli da izmiruju svoje račune.
Nakon toga, 17. oktobra smo održali drugi protest u Nišu, ali sem prebacivanja odgovornosti na stanovnike naselja „12 februar“ i Beogradske institucije nije bilo druge reakcije. Dvadesetog oktobra pozvani smo na razgovor sa tadašnjom ministarkom Zoranom Mihajlović, na kome su prisustvovali i predstavnici EPS-a i grada Niša. Kako su iz ministarstva utvrdili da se o strukturi i elektroinstalacijama u naselju ne zna dovoljno, dogovoreno je da stručne službe obiđu naselje i da se nakon toga da predlog rešenja.
Stručne službe su zaista u danima nakon sastanka obišle naselje, ali je bilo kakvo pa i privremeno rešenje izostalo, pa smo mi odlučili da organizujemo proteste građana ispred zgrade Ministarstva za energetiku i rudarstvo.
Da li se na ovom primeru može videti kakav je zapravo odnos vlasti prema romskoj manjini?
Ja mislim da se država na taj način generalno ophodi prema siromašnima. Vlast se poigrava sa osnovnim ljudskim pravima. I nije to samo pitanje ove vlasti, Romima nije bilo sjajno ni ranije. Najugroženiji će ispaštati uvek, pa i u ovoj energetskoj krizi koja se pominje. Država se brine kako će velike kompanije da prežive ovu krizu, pa pronalazi načine da im pomogne, a siromašni slojevi društva su prepušteni sami sebi.
Da li možemo da očekujemo boljitak za Rome u ovakvim političkim okvirima?
Toliko su veliki problemi i to oko osnovnih ljudskih potreba kao što su snabdevanje strujom, snabdevanje vodom, zapošljavanje, pa je teško videti svetlo na kraju tunela. Borbe dugo traju, ali mi nemamo drugog izbora. Nije samo pitanje političkih partija nego političkog sistema koji je za nas neizdrživ. Teško je svima siromašnima. Svi nam načelno podrže proteste, ali nam se malo ljudi pridruži. Svi moramo zajedno da vodimo ovu borbu. Potrebna nam je pomoć svih građana, sa svih strana.
Šta je plan za dalje delovanje vašeg pokreta i kako se ubuduće nositi sa ovakvim problemima?
Nije samo poenta baviti se jednim romskim naseljem. Mi pokušavamo da ukažemo na sistemske probleme. Nema indikacija da će država učiniti značajne korake da ove probleme reši, ali mi moramo da pokušavamo. Ukoliko država ne ispuni obećanje i ovim ljudima ne bude priključena struja pre nove godine, mi ćemo morati da pokrenemo kampanju za prikupljanje kakvih takvih sredstava kako bismo ljudima iz naselja „12 februar“, barem obezbedili drva za ogrev, jer tamo ima i teško bolesnih ljudi koji će teško da prezime. Mi smo uvek bili tu, prepušteni sami sebi. Moramo međusobno da se pomažemo jer je očigledno da nam pomoć od ovakve države ne dolazi lako. Moramo da se držimo zajedno, sa svima ostalima kao kroz čitavu našu prošlost.