Kokanović: Vlasti da odluče da li im je bitniji uvoznički lobi ili milion i po poljoprivrednika

Potpredsednik udruženja „Ne damo Jadar“ komentariše okolnosti koje su poljoprivrednike navele da se odluče za protest zakazan za 16. maj.

„Mi nekih godinu i po dana pokušavamo da objasnimo problematiku poljoprivrede, ali oni nisu imali sluha za to, niti su ijednom pokušali da nađu neko rešenje“, komentariše za Mašinu neuspeh pregovora predstavnika poljoprivrednih udruženja i predstavnika Vlade Srbije Zlatko Kokanović, potpredsednik Udruženja „Ne damo Jadar“ koje je učestvovalo u pregovorima poljoprivrednika i Vlade Srbije.

„Na prošlom sastanku je postavljeno pitanje ko su ti ljudi koji uvoze i izvoze; nismo dobili odgovor. Nismo dobili odgovor ni na pitanje koliko je mleka uvezeno u poslednjih šest meseci i koliko je uvezeno pre tri-četiri godine“, otkriva Kokanović i dodaje:

„Rečeno im je da odluče šta je bitnije: da li pedeset tih ljudi ili milion i po poljoprivrednika koji žive od svog teškog i mukotrpnog rada“.

„Do postojeće krize ne bi došlo da su problemi rešavani na vreme“

Nakon što je na pregovorima održanim u ponedeljak, 15. maja, izostalo razumevanje države za potrebe onih koji je hrane, desetak udruženja poljoprivrednika se odlučilo na protest u vidu blokada saobraćajnica, koji je zakazan za 16. maj na više lokacija.

Ni do takve situacije, ni do postojeće krize ne bi došlo da su problemi rešavani na vreme, smatra Kokanović. Da je vlast u ranijim fazama pokazala više sluha, ni zahtevi poljoprivrednika ne bi bili izričiti kao oni koji su na pregovorima predstavljeni danas, smatra.

„Što se tiče mlekarskog sektora, dolaze ljudi u situaciju da ostaju bez otkupa mleka, ne mogu da prodaju nikom mleko i zbog toga ne znaju šta će sa sobom, a krave svaki dan jedu i moraju da se hrane – znači, svaki dan je trošak“, plastično objašnjava naš sagovornik.

„To je sve kriva aktuelna vlast koja je dirigovala uvoz i izvoz mleka i mlečnih proizvoda u proteklih godinu i po dana“, ocenjuje.

Kako pojašnjava Kokanović, postojećim problemima u mlekarskom sektoru je doprinela zabrana izvoza, praćena enormnim uvozom mleka i mlečnih proizvoda, koji su rezultirali viškovima robe i padom cena. „Napravili su veštački tržište da nikome ne treba mleko“, smatra Kokanović, aludirajući na vlasti.

Kokanović smatra da je u ovom trenutku teško proceniti razmere štete u ekonomskim veličinama, ali upozorava na to da je veliki broj poljoprivrednika već u kreditima koje ne mogu da vrate. Slično se, dodaje, desilo i ratarima jer je država prošle godine zabranila izvoz pšenice u momentu žetve, kada su cene bile velike. Sada je, objašnjava, cena pšenice pala, pa se proizvođačima ne isplati da prodaju pšenicu koju su proizveli ulažući skupo gorivo.

„Inflacija je učinila svoje, zakupi su veliki, prošle godine je bila suša, ima bolesti… Ako vlasti ne izađu u susret poljoprivredi, poljoprivreda dolazi u opasnost da se ugasi zarad pedesetak-sto ljudi u uvozničko-izvozničkom lobiju“

Udruženja poljoprivrednika i predstavnici mlekara i stočara mesecima su upozoravali donosioce odluka i opštu javnost da je situacija u ovim sektorima alarmantna. Pažnju javnosti su nakratko uspevali da privuku gestovi prosipanja mleka i vesti o klanju muznih grla kojima su pribegavali očajni poljoprivrednici, kao i vesti o smanjivanju broja muznih krava u velikim poljoprivrednim preduzećima. Ali, opšta javnost nije ta koja ima ingerencije da reši problem krize mlekarskog sektora u Srbiji – moć za to je u rukama, kako joj ime govori, izvršne vlasti.

Umesto argumenata decidno: „Ne može“

Kokanović smatra da vlasti trenutno nemaju nikakve argumente za poteze koje povlače i odbijanje zahteva koje su izneli poljoprivrednici.

„Nisu dali odgovor: samo kažu ‚Ne može‘ i ‚Ne može‘“, prenosi utiske Kokanović i dodaje:

„Ne može zagarantovana cena, ne može premija da se poveća, ne može subvencija po grlu da se poveća, ne mogu prelevmani na CEFTA program, ne može 35.000 po hektaru ne može eurodizel bez akcize, ne može da se cena žitarica ravna po mađarskoj i francuskoj berzi, ne može da se odreknu odvodnjavanja; znači, od svih osam zahteva oni su samo delimično ponudili prelevmane na sir od trista dinara i ništa više“

Prelevmani na sir, jedino što su vlasti ponudile, bi bili zadovoljavajuće rešenje u avgustu prošle godine, a sada je za to kasno, ocenjuje potpredsednik Udruženja „Ne damo Jadar“. Kako objašnjava, jedan kilogram sira je u EU 2.6 evra. Kada se na to doda 300 dinara, to je oko 600 RSD – i dalje jeftinije od domaćeg sira, čija proizvodnja mlekare u Srbiji (zbog toga što su subvencije države manje nego u EU) u proseku košta oko 800-900, po podacima kojima raspolaže naš sagovornik.

„To ne rešava ništa i sve što bi mogli da razmišljaju je da bi mogli nešto da urade u 2024. godini, ali tada će biti sahranjena srpska poljoprivreda“, jedak je: „Mi nemamo trenutno mleka i stočarskih proizvoda za sopstvenu proizvodnju, a kamoli za izvoz“, naglašava.

Ne zna se koliki procenat ili broj grla je izgubljen proteklih meseci i godina zbog toga što mali proizvođači nisu mogli da ih hrane a velikima se ne isplati da ih održavaju u životu. Na papirima u Srbiji ima oko 200.000, ali je realnija brojka oko 150.000 muznih krava, smatra Kokanović. Kako navodi, 2010. je taj broj bio oko tri puta veći, ili oko 450 hiljada.

I.K.

Prethodni članak

Tiha privatizacija vrtića: pokrenuta peticija za kvalitetne i bezbedne vrtiće

U četvrtak traktorima krećemo za Beograd, kaže poljoprivrednik Đoka Ćurčić

Sledeći članak