Kolektivno pregovaranje i definisanje pojma zaposlenog najbitniji za sindikate u predstojećim izmenama Zakona o radu

Proces donošenja novog Zakona o radu, makar zvanično, još uvek nije počeo. Iako još nisu dobili zvanične pozive za učešće u radnim grupama sindikati iznose svoje strepnje i očekivanja od budućeg uređenja ovog značajnog zakonskog dokumenta.

Izmene Zakona o radu su najavljivane za 2020., pa prebačene na 2021 godinu. Međutim, kako izgleda debata o ovom sistemskom zakonu ostaje po strani u kontekstu aktuelne epidemije i galopirajuće privredne i ekonomske krize.

U Ministarstvu rada, i pored više upita, nismo dobili odgovore na pitanja o tome da li pisanje novog ZOR-a u toku, da li su formirane radne grupe i da li se o svemu razgovaralo i sa sindikatima. Pitanje je i da li će ova Vlada za koju se očekuje da bude kratkog veka imati dovoljno vremena i snage da donese ovaj zakon ili će to ostati nekoj sledećoj garnituri.

Naši sagovornici iz sindikata koji učestvuju u Socijalno-ekonomskom forumu nisu upoznati s tim da je započeta realizacija projekta novog Zakona o radu.

Resorno ministarstvo još uvek nije krenulo sa formiranjem Tripartitne radne grupe za izradu novog Zakona o radu. Kada krene očekujemo da UGS „Nezavisnost“ kao reprezentativan socijalni partner bude pozvan da učestvuje i mi ćemo se odazvati jer je naša obaveza da zastupamo interese članstva – za nas nema važnijeg zakona od Zakona o radu, kaže za Mašinu Čedanka Andrić, Izvršna sekretarka Ujedinjeni granski sindikati „Nezavisnost“.

Ni Savez samostalnih sindikata Srbije (SSSS) još uvek nije pozvan na razgovore ovim povodom. Sekretar ovog sindikata Zoran Mihajlović kaže da još uvek nemamo „ni predznake u kom će se pravcu ići kada je ovaj Zakon u pitanju“.

Iz iskustva koje imamo ne očekujemo nikakav boljitak za zaposlene u odnosu na ovaj sadašnji, jer je svaki bio lošiji od prethodnog. Još ako uzmemo u obzir da veliki uticaj na naše zakonodavstvo ima NALED iz kog je potekla i naša Premijerka, i uzevši najnoviju Belu knjigu stranih investitora tj. NALEDA, nemožemo biti optimisti, smatra Mihajlović.

Sekretar SSSS-a iznosi sumnju da će čak i samo donošenje odluka o novom zakonu biti centralizovano:

Možemo mi da učestvujemo i pišemo Zakone kakve god hoćemo, u ovoj Zemlji se sluša reč samo jednog čoveka koji je iznad svih Zakona.

Čedanka Andrić ističe da će novi ZOR podrazumevati dalje usklađivanje sa direktivama EU i konvencijama Međunarodne organizacije rada i podseća i da je potrebno da se pre izrade novog zakona „uradi analiza primene postojećeg jer je to osnova koja treba da ukaže na smernice u izmenama i opravdanost izmena“.

Šta je potrebno menjati u zakonu?

Dok se čeka početak rada na novom Zakonu o radu, Centar za dostojanstven rad je izradio model Alternativnog zakona o radu koji je dostupan javnosti i koji može biti dobra smernica sindikatima u budućim pregovorima.

Komentarišući ovaj predlog, stručnjak za radno pravo Mario Reljanović, je ranije za Mašinu rekao da je prilikom izmena ZOR-a potrebno obratiti pažnju na mogućnosti članstva u sindikatu i njihovom organizovanju, na mogućnosti kolektivnog pregovaranja kao i na pravo na štrajk.

Moramo se vratiti konceptu radnika i omogućiti svim radnicima osnovna prava. To je naročito naglašeno u našem modelu zakona. Država je najavila da će oblike rada van radnog odnosa podvesti pod radni odnos ali nema detalja kako će to učiniti. To može biti zamka, rekao je Reljanović.

Zoran Mihajlović iz SSSS-a misli da je najveći problem postojećeg Zakona o radu taj da je nekim članovima Zakona potpuno ukinuto Kolektivno pregovaranje: „Faktički je ukinuo socijalni dijalog, koji se sada fingira“.

Da je potrebno bolje regulisati kolektivno pregovaranje slaže se i Čedanka Andrić iz „Nezavisnosti“ i dodaje da je potrebno regulisati i:

Ukidanje instituta privremenih i povremenih poslova, definisanje pojmova zaposleni i radno angažovani što je direktno povezano i sa pravom na sindikalno organzovanje, definicija radnog odnosa i tako dalje.“

Takođe mislimo da se u mnogim odredbama postojećeg Zakona, prava zaposlenih do te mere minimizirana i idu na stranu poslodavaca da nije ni čudo što imamo sve manje mladih, stručnih kadrova i što nam oni odlaze iz zemlje, zaključuje Mihajlović.“

M.M.

Prethodni članak

Kratka istorija studentskih borbi za dostupno obrazovanje u Srbiji, 2. deo

Život mladih u Srbiji za vreme pandemije: ugroženo pravo na rad i pad zarada

Sledeći članak