Industrija fosilnih goriva je izuzetno nestabilna, ali izuzetno profitabilna, posebno kada su cene visoke, kakve su sada, piše Gardijan. ExxonMobil, Shell, BP i Chevron zgrnuli su oko 2 biliona dolara profita u protekle tri decenije, dok su nedavna poskupljenja na tržištu energenata naveli šefa British Petrola da, u duhu zaslepljenog kapitaliste, opiše tu kompaniju kao „mašinu za pravljenje para“.
Novo istraživanje britanskog lista Gardijan daje uvid u projekte koje najveće kompanije fosilnih goriva planiraju ili su počele da sprovode širom sveta, i – što je za nas važnije – u posledice tih naftaških pohoda. U senci rata u Ukrajini, sankcija i nadolazeće energetske krize, a bez političke volje da se njihovi za životnu sredinu destruktivni poslovi zaustave ili makar ograniče, giganti fosilnih goriva su slobodni da se vode interesima za dalje uvećanje profita, bez obzira na to što time ugrožavaju život na Zemlji.
Navedimo ukratko nalaze istraživanja Gardijana:
1. Kratkoročni planovi za uvećanje industrije fosilnih goriva se sastoje od projekata vađenja gasa i nafte koji će u atmosferu ispustiti toliko gasova sa efektom staklene bašte, koliko je Kina (najveći zagađivač na svetu) izručila CO2 u periodu od deset godina;
2. Ovi planovi uključuju 195 „ugljeničnih bombi“, gigantske projekte vađenja nafte i gasa od kojih bi svaki, dok traje, proizveo najmanje milijardu tona emisije CO2. Ukupna količina emisija „ugljeničnih bombi“ je enormna: osamnaest puta je veća od trenutne godišnje globalne emisije CO2. Oko 60% ovih projekata je već započeto;
3. Desetak najvećih naftnih kompanija namerava da troši 103 miliona dolara dnevno do kraja decenije na eksploataciju novih polja fosilnih goriva, a korišćenje tih goriva bi onemogućilo ograničavanje zagrevanja planete na ispod 2C;
4. Bliski istok i Rusija često privlače najviše pažnje u vezi sa budućom proizvodnjom nafte i gasa, ali su SAD, Kanada i Australija među zemljama sa najambicijoznijim planovima proširenja industrije fosilnih goriva i njihovi projekti uključuju najveći broj „ugljeničnih bombi“. Ujedno, SAD, Kanada i Australija daju najviše subvencija po glavi stanovnika naftnim kompanijama.
Naučnici širom sveta se slažu da je planeta u velikoj nevolji. Podsetimo, generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš je izveštaj Međuvladinog panela o klimatskim promenama (IPCC) nazvao „atlasom ljudske patnje“ i pokazateljem neuspeha međunarodne zajednice da se uhvati u koštac sa svime što izaziva klimatske promene.
Klimatski naučnici IPCC-a su ranije utvrdili da će se temperatura na Zemlji u najboljem slučaju stabilizovati za 30 godina. Da bi se to dogodilo, poručili su, potrebno je preduzeti radikalne mere za smanjenje emisija gasova koji izazivaju efekat staklene bašte, u najkraćem mogućem roku.
Stručnjaci bar od 2011. godine upozoravaju na to da većina svetskih rezervi fosilnih goriva ne može biti spaljena bez izazivanja globalnog zagrevanja sa katastrofalnim posledicama.
No, iako lideri sveta i kompanija fosilnih goriva znaju da moramo momentalno preduzeti radikalne mere smanjivanja globalne emisije gasova staklene bašte, da bismo porast temperature ograničili na 1,5 stepeni °C do 2050. godine – rade upravo suprotno.
Istraživanju koje je sproveo Gardijan o projektima proširenja industrije fosilnih goriva možete pristupiti ovde.
A.J.