Na stranici Istorijskog arhiva Zrenjanina na društvenim mrežama 29. septembra je objavljen tekst kojim se u afirmativnom duhu obeležava godišnjica promene naziva grada iz Veliki Bečkerek u Petrovgrad 1934. godine, i o njemu govori kao o „istorijskom i pravno jedino validnom (o čemu u arhivima postoje dokazi) imenu grada na Begeju“.
Građani koji smatraju da je ovo i ovakvo promovisanje imena Petrovgrad, koje je današnji Zrenjanin nosio od 1934-1946. godine, deo kampanje brisanja multietničke i antifašističke istorije grada kažu da nisu imali prilike da svoje mišljenje izraze jer su sa fejsbuk stranice arhiva njihovi komentari brisani a dalja interakcija onemogućena time što su im profili blokirani.
Oni su izrazili javni protest zbog toga što se, kako ocenjuju, javna institucija koja bi trebalo da pripada svim građanima, koristi u svrhe kampanje za promociju imena Petrovgrad:
„Ovakav očigledni istorijski revizionizam i gušenje slobode govora ne sme da bude prihvatljiv. Ako se mi, kao obični građani, ne pobunimo, ko zna šta može da prođe ispod radara“, kaže za Mašinu Mišo Živanov iz udruženja građana Zrenjaninska akcija (Zrak). Živanov je ovu objavu ocenio kao „deo narativa koji je devedesetih doveo do ratova“.
Zrak: Važeće ime grada je legitimno i potvrđeno referendumom 1992.
Proteklih godina je, podsetimo se, bilo više kampanja i pokušaja da se Zrenjaninu „vrati“ ime Petrovgrad. Pobornici ove kampanje tvrde da bi se time zapravo priznalo faktičko stanje stvari, odnosno da dokumenata na osnovu kojih je Zrenjanin dobio današnje ime uopšte i – nema. Živanov to opovrgava skenovima odobrenja za promenu imena Petrovgrada u Zrenjanin koje je krajem 1946. izdala Vlada Narodne Republike Srbije i zahteva za odluku o promeni imena koji je Gradski narodni odbor Petrovgrada uputio Narodnoj skupštini APV u februaru 1947. Ova dokumenta čuvaju se u nadležnom pokrajinskom zavodu.
Gojkan Stojinović, takođe član Zraka, ističe da je naziv Zrenjanin u međuvremenu potvrđen važećim Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije (Sl. glasnik RS”, br. 129/2007, 18/2016 i 47/2018. „Naziv Zrenjanin utvrđen je zakonom koji je donela višestranačka Narodna skupština i može biti promenjen samo izmenom tog zakona“, naglasio je Stojinović u jednom od obrisanih komentara na fejsbuk stranici arhiva.
Dok dostavljaju dokaze za to da je legitimno važeće ime grada, Zrenjanin, članovi zraka dovode u pitanje kako je Veliki Bečkerek 1934. uopšte postao Petrovgrad. Po rečima Stojinovićevog izbrisanog komentara, dokument o tome postoji, ali je sama promena imena krajnje problematična:
„Ime grada Petrovgrad usvojeno je na predlog gradskog većnika dr. Toše Rajića a usvojena je aklamacijom (kurziv ur.; aklamacija: vršenje izbora prostim izvikivanjem, bez pojedinačnog glasanja; – prim.aut). Previđa se i činjenica o pravnom poretku u trenutku donošenja ove odluke koja takođe dovodi u pitanje pravosnažnost dokumenta i u najmanju ruku ovu promenu izjednačava sa promenom u ime Zrenjanin koju revizionisti toliko zdušno ističu zanemarujući činjenicu da su pravno gledano ove dve aktivnosti potpuno izjednačiene po valjanosti“.
Stojinović podseća na to da je pravni poredak 1934 bio diktarura koju je kralj Aleksandar uveo 1929. godine i navodi da nije poznato da li su i kada u tada Velikom Bečkereku održani lokalni izbori i po kojim pravilima su oni sprovedeni.
„Što dalje dovodi u pitanje legitimitet gradskog veća i većnika koji su aklamativno doneli odluku. Ova aklamativna odluka koja je podjednako mogla biti donešena na ovaj način i u gradskoj pivnici (pun intended) je zatim potvrđena ukazom kraljevskih namesnika 1935. godine, dakle opet u periodu diktature kao društvenog poretka, sa upitnom pravosnažnošću. Ergo naziv Petrovgrad uveden je administrativnim putem, ukazom kraljevskih namesnika po nedemokratskoj proceduri“, ukazao je Stojinović.
Promoteri imena Petrovgrad hvale se podrškom četničkog pokreta
„Vrlo diskutabilna, revizionistička rečenica ‚svedoči o istorijskom pravno jedino validnom imenu‘ govori o Vašem ličnom opredeljenju i upravo jeste krajnje politikantska i manipulativna, bez obzira da li je izrečena u ime celokupnog istorijskog arhiva ili samo administratora stranice jer predstavlja stav institucije koja se ovom izjavom stavlja na stranu političkih aktera čije zlokobno delovanje ima za cilj relativizaciju istorije i brisanje svih istorijski neupitnih činjenica i jedinog legitimnog antifašističkog pokreta u tadašnjoj Jugoslaviji a čiji je član bio Žarko Zrenjanin!“, poručio je Stojinović u (sada izbrisanom) komentaru.
Živanov za Mašinu dodaje da se jednostavnom pretragom na internetu svako može uveriti da je naziv grada iz onog koji je grad nosio 600 i više godina promenjen ukazom, na isti način na koji je grad posle rata ponovo promenio ime iz Petrovgrad u Zrenjanin. Po njegovom mišljenju, obe promene su pravno zakonite. „Da li je taj zakon bio dobar je na nekom drugom da istraži, ali legalnost današnjeg naziva ne može se dovesti u pitanje, a ovom objavom se implicira da je jedina pravedna promena bila iz Veliki Bečkerek u Petrovgrad, a da je sve ostalo urađeno na silu“.
Živanov za Mašinu podseća na to da se pre nekoliko godina vodila jaka kampanja za promenu naziva grada. Po njegovoj oceni, promoteri ove opcije su pokušali da nametnu promenu grada na nezakonit način.
„Referendum je i održan 1992. godine, a na njemu je građanima bilo ponuđeno da se naziv promeni u Bečkerek i u Petrograd. Naziv grada Zrenjanin je tada dobio ogromnu većinu“, pojašnjava Živanov i dodaje:
„Isti ljudi koji su pokušali na nezakonit način da promene naziv grada hvalili su se podrškom četničkog pokreta koji u Vojvodini nije ni delovao. Upravo isti ljudi koji su pre nekoliko godina pokrenuli tu kampanju zloupotrebili su glasilo grada, list Zrenjanin, u kom su objavili knjižicu u kojoj su upitne formulacije plasirali kao istorijske činjenice“. Umesto ove literature Živanov za objektivnije informisanje predlaže radove Filipa Krčmara i Todora Kuljića.
Osim problematične objave na Fejsbuku zasad nema drugih elemenata kampanje za promenu imena, kaže Živanov. Nju, ipak, doživljava kao testiranje javnosti koje ne treba ignorisati.
Izmena objave nije umirila javnost
Administrator(ka) arhiva je odbio da odgovori na javno istaknuta pitanja građanki i građana o dokazima za tvrdnje iznete u objavi za koju se ustanovilo da je potpuno identična objavi na profilu Petrovgrad.org koji vodi kampanju za promenu imena grada. Poslednja i najzapaljivija rečenica objave je u međuvremenu ublažena, tako da se završava sa „u arhivima postoje dokumenti koji govore o načinu promene imena grada na Begeju“.
Građani sa kojima smo razgovarali se pitaju da li je objava koja je izazvala njihov revolt deo predizborne kampanje ili nečeg još ozbiljnijeg.
„Koalicija bahatih političara, krupnog kapitala i ekstremne desnice deluje zlokobno i opasno podseća na ono što se pre osamdesetak godina dešavalo u Zrenjaninu, Banatu, Vojvodini i Jugoslaviji. Odgovor bi stoga morao da bude zajednička borba za očuvanje onoga što je predstavljao sam Žarko Zrenjanin, a to je neumoljiva i uporna borba protiv svih politika i organizacija koje su se obrušile na tekovine antifašizma, te borba za pravednije i solidarnije društvo“, zaključio je Stojinović.
Zrenjaninska akcija – Zrak je udruženje građana koje je nastalo iz potrebe za rešavanjem problema aerozagađenja koje je proizvodila zrenjaninska kafilerija, slobode govora i građanskog angažmana. Ovo udruženje organizovalo je proteste pod nazivom „Zrenjanin je žedan“, a u saradnji sa novinarkom VOICE-a Ivanom Gordić pokrenuo pitanje robovskog rada radnika iz Vijetnama na izgradnji fabrike Linglong u Zrenjaninu.
I.K.