
Novi oblici rada zahtevaju drugačije oblike radničkog organizovanja, naročito da bi mladi prišli sindikalnom pokretu. U tome mogu biti korisna iskustva civilnog sektora, čemu svedoče uspešni primeri organizovanja iz regiona, zaključak je učesnica i učesnika tribine „Novi oblici radničkog organizovanja“.
Prošlu godinu obeležio je štrajk prosvetnih radnica i radnika u Hrvatskoj, u Srbiji je bio štrajk u Pošti. U Albaniiji je napravljen prvi sindikat u kol centrima, dok je u Sloveniji mnogo urađeno na poboljšanju statusa migrantskih radnika. To su sve primeri drugačijih pristupa radničkom organizovanju od uobičajenih. Potrebno je mnogo rada na terenu i na organizovanju ljudi, rekao je Marko Miletić, ko-urednik Mašine, na početku tribine.
Neophodno međunarodno povezivanje radi zaštite migrantskih radnika
Goran Lukić iz Delavske svetovalnice (Ljubljana) podelio je svoja iskustva rada sa migrantskim radnicima i radnicama u Sloveniji. U Sloveniju je tokom prethodnih nekoliko godina došlo mnogo radnika iz obližnjih država, najviše iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Severne Makedonije i Kosova. Oni često nisu upoznati sa svojim pravima, što omogućava poslodavcima da ih iskorišćavaju. Lukić je naveo da se Delavska svetovalnica najviše bavi pružanjem informacija radnicima migrantima, pokretanjem sporova protiv poslodavaca i javnim zagovaranjem.
Stupamo u direktan kontakt sa radnicima i pružamo im konkretne informacije o njihovim pravima. Uglavnom, jedino što znaju kada dođu u Sloveniju je satnica. Pronalaze poslove preko fejsbuk grupa u kojima agencije nude poslove u inostranstvu, a onda im traže i po 500 evra za svoje navodne usluge, radne dozvole i slično. Jednom je poslodavac tražio radniku koji je bio na bolovanju 2600 evra. Izračunao je gubitke za period bolovanja, troškove za poreze, i tražio je taj novac od radnika, što je potpuna besmislica.
Delavska svetovalnica je registrovana kao nevladina organizacija, ali je kroz dugogodišnji aktivizam uspela da se poveže sa sindikatima. Oko 80% finansija obezbeđuju iz članarina, a ostatak preko projekata. Lukić smatra da je nužno povezivanje civilnog sektora i sindikata radi efikasne zaštite radnih prava:
Sindikat ima puno posla i neophodan je zajednički rad s nevladinim sektorom. Mi prikupljamo informacije i istražujemo kršenja prava, a sindikat organizuje ljude. Socijalni dijalog je makro stvar i na tom nivou se definišu osnovna pravila, a mi smo aktivni na srednjem i najnižem nivou. Tu se dešavaju najveća kršenja prava i onda reagujemo.
Istakao je da posebno zabrinjava trend potpisivanja bilateralnih sporazuma o saradnji između država, koji često imaju veću pravnu snagu od domaćeg zakonodavstva. Sporazumi idu na štetu radnika, a Slovenija već ima jedan takav ugovor sa Srbijom, o čemu se malo govori u javnosti. „Zbog toga je važno međunarodno povezivanje i već smo stupili u kontakt sa sindikatima u Srbiji,“ zaključio je Lukić.

Važno ulaziti u sektore gde se zapošljavaju mladi
U Albaniji je prošle godine napravljen prvi autonomni sindikat još od Drugog svetskog rata. Bora Mema iz Organizata politika (Tirana) je govorila o svom iskustvu sindikalnog organizovanja radnika i radnica jednog od najvećih kol centara u Albaniji i organizovanju rudara u kompaniji najvećeg albanskog oligarha.
Edi Rama, naš premijer i navodni socijalista, hvali se stranim investitorima kako u Albaniji nema sindikata. Postojala je velika potreba za nezavisnim radničkim pokretom i prvo smo radili istraživanja kako bismo utvrdili kakvo je stanje. Veliki broj studenata radi po kol centrima koji su uglavnom italijanski, budući da mnogo ljudi u Albaniji govori italijanski jezik.
Mema je navela da je ključno pitati ljude koji su njihovi najveći problemi na radnom mestu i nakon toga pažljivo i detaljno pripremiti strategiju.
Nismo se direktno viđali sa radnicima sve dok nismo stekli potpuno poverenje. Nakon toga smo polako počeli da se okupljamo i kada smo procenili da je pravi trenutak, osnovali smo sindikat. To je bilo veliko iznenađenje za samu kompaniju i sve u Albaniji.
Njena organizacija uspešno je sindikalizovala rudare u komapniji Samira Manea, tajkuna i vlasnika nekoliko rudnika, medija i šoping molova. Paralelno sa organizovanjem rudara rađene su kampanje bojkota i javnog sramoćenja njegovih kompanija.
Rudari su imali jaču klasnu svest od zaposlenih u kol centrima, što je olakšalo organizovanje. Takođe, u pitanju je manji grad, pa je i podrška lokalne zajednice bila jaka. Trpeli smo velike pritiske jer je reč o uticajnom i bogatom čoveku sa političkim vezama. Njegovi ljudi su prebijali članove naše organizacije. Uz to, veliki mediji su u potpunosti ignorisali dešavanja oko rudnika. Ipak, uspeli smo da organizujemo štrajk u rudniku i osnujemo sindikat koji i dalje funkcioniše. Potrebni su hrabrost i spremnost da se borimo protiv moćnih ljudi kako bismo zaštitili svoja prava, zaključila je Mema.
Saradnja civilnog sektora i radnica u vrtićima u Hrvatskoj
Iva Ivšić iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) govorila je o zaštiti prava radnica u vrtićima u Hrvatskoj i načinima zaštite javnog sektora od dalje privatizacije. Navela je da su se sindikati u Hrvatskoj suočili sa opadanjem članstva i nezainteresovanošću mladih za sindikalna pitanja, pa je bila nužna saradnja sa civilnim sektorom.
Ključna je bila promena metoda sindikalnog rada i povezivanje sa mladima. Članstvo sindikata jeste opalo, ali dalje imaju dosta ljudi, finansije i infrastrukturu. Krenuli smo pažljivo i u postepenu saradnju, najviše sa sindikatima koji su bili progresivni i devedesetih godina.
Bližoj saradnji prethodio je istraživački rad i mapiranje ključnih sektora kojima je potrebno sindikalno organizovanje. Saradnja je ostvarena kroz zajedničke projekte, akcije i različite vidove borbe. Zajedno su prikupljani potpisi za referendume protiv privatizacije autoputeva i podizanja starosnih granica za odlazak u penziju. Pored usko sindikalnih pitanja u fokus su došla i šira pitanja društvene pravde i javnih dobara.
Vrtići su izrazito decentralizovani i finansiranje zavisi od ekonomske snage gradova i opština. U siromašnim regijama postoje veliki problemi sa finansiranjem i brojem slobodnih mesta. Radnice imaju previše posla, a ni roditelji nisu zadovoljni uslovima. Zbog toga je bio potreban širok front. Organizovani su sindikati zaposlenih u vrtićima i povezani su sa roditeljima radi zajedničke borbe. Stavili smo pitanja dostupnosti i priuštivosti vrtića na dnevni red, i krenuli u kampanju za proširivanje kapaciteta, rekla je Ivšić.

U Srbiji potrebno drugačije sindikalno organizovanje
Svoje iskustvo iz organizacije štrajka radnica i radnika pošte podelio je Stefan Mitrović, član Samostalnog sindikata poštanskih radnika (Beograd). Štrajk je organizovan samostalno od strane radnika i mimo postojećih sindikata u kompaniji.
Ljudi su izgubili poverenje u dva reprezentativna sindikata u kompaniji koji su korupirani i zastupaju interese menadžmenta. Pošta je jedan od stubova društva i kada Pošta stane, staje država. Smanjivali su nam plate, kršili prava, a sindikati su ćutali. Prva masovna obustava rada desila se novembra 2017. kada smo blokirali Glavni poštanski centar (GPC). Dolazila je policija, čak je direktorka naredila da se kolima prolazi kroz radnike u štrajku, rekao je Mitrović.
Mitrović smatra da je ključno da sindikati u Srbiji transparentno obavljaju svoj posao i više rade na zaštiti prava, kako bi ljudi povratili poverenje u njih. U Pošti su radnici prestali da veruju sindikatima, što ih je navelo da se samoorganizuju.
Jedan od ciljeva Mašine tokom 2019. godine bio je povezivanje civilnog sektora sa sindikalnom scenom. To je rađeno kroz saradnju sa sindikatom Nezavisnost, Nezavisnim udruženjem novinara Srbije, i kroz povezivanje sa članstvom Udruženja likovnih umetnika Srbije. Mašina je tokom prethodne godine održala niz tribina i drugih programa u različitim gradovima širom zemlje kako bi se povezala sa lokalnim aktivistkinjama i aktivistima i pokušala da uspostavi dugoročniju saradnju sa sindikatima.
Tribina „Novi oblici radničkog organizovanja“ je održana u sklopu projekta „Mladi u radničkom i sindikalnom pokretu” koji je podržao Međunarodni centar Olof Palme.