Štrajk glađu kao metod borbe za političke ciljeve

Nosioci republičke liste „Srbija protiv nasilja“, Marinika Tepić i Miroslav Aleksić su u ponedeljak 18. decembra na protestu organizovanom zbog krađe izborne volje građana na izborima organizovanim dan ranije objavili da stupaju u štrajk glađu. Ovaj ekstremni metod borbe je imao različite ishode u modernoj istoriji a lokalnom političkom kontekstu je obesmišljen u prethodnim godinama.

Lideri koalicije "Srbija protiv nasilja"

Štrajk glađu jedan je od najekstremnijih i najzahtevnijih metoda borbe i obično se koristi kada su sve druge mogućnosti iscrpljene. U Srbiji ovaj metod je često bio zloupotrebljavan i obesmišljavan, dok se u nekim državama ovaj metod shvata veoma ozbiljno i dovodio je do smrti usled izgladnjivanja.

Napetu situaciju nakon parlamentarnih i izbora za Skupštinu grada Beograda dodatno je intenzivirao najvaljen štrajk glađu jednih od lidera opozicije. Ostaje da se vidi koliko je ova odluka donesena ishitreno a koliko promišljno, kakav će odgovor vlasti biti i koliko će izdržati štrajkači. Marinika Tepić je nakon nekoliko dana štrajka izjavila da se oseća dobro ali da je polako sustiže malaksalost, dok je Miroslav Aleksić ubrzo nakon prve objave pojasnio da neće štrajkovati glađu jer mu vera to ne dozvoljava već će postiti na vodi.

Dok čekamo ishod ove političke situacije, dobro je podsetiti se istorije štrajka glađu i izgladnjivanja do smrti, ali i kako je ovaj metod korišćen u nedavnim političkim borbama u Srbiji.

Mural posvećen Bobiju Sendsu
Mural posvećen Bobiju Sendsu u Belfastu; Foto: Wikimedia Commons

Od Gandija, preko Irske republikanske armije do turskih zatvora

Jedan od pionira koršćenja štrajka glađu u političke svrhe bio je Mahatma Gandi, čovek koji je postao ikona nenasilnog otpora. On je tokom svog života više puta štrajkovao glađu kako bi skrenuo pažnju na zlodela britanske imperijalističke i kolonijalne vlasti u Indiji. Ovi štrajkovi glađu na kraju su urodili plodom i podigli svest na globalnom nivou o ovom problemu. Takođe, su ohrabrili i druge ljude da se bore protiv kolonijalne uprave, što je na kraju dovelo i do povlačenja britanske kolonijalne uprave iz Indije.

U Evropi možda najpoznatiji štrajk glađu je onaj Bobi Sendsa i njegovih saboraca iz Irske republikanse armije (IRA). Nakon što im je britanska država ukinula prava da u zatvoru nose sopstvenu odeću, viđaju se sa prijateljima i međusobno druže, pripadnici IRE koji su zahtevali da budu obeleženi kao politički zatvorenici, a ne kao obični kriminalci stupili su u štrajk glađu. Britanska premijerka Margaret Tačer ostala je nema na njihove zahteve, što je posle 66 dana gladovanja dovelo do smrti Bobija Sendsa. U očima ljudi Margaret Tačer je viđena kao njegov ubica, a na sahrani je bilo preko 100.000 ljudi. Nakon Sendsa ubrzo su preminuli i njegovi saborci što je dodatno ojačalo politički uticaj IRE i njenog političkog krila partije Šin Fejn.

Štrajk glađu najčešće se koristi kao metod borbe zatvorskih pritvorenika. Koriste ga kada su im svi drugi metodi borbe oduzeti, da bi pokazali da barem o smrti mogu sami odlučivati i kako bi ukazali na različite probleme u zatvorima. Izgladnjivanje do smrti, koje su sproveli Bobi Sends i njegovi saborci, inspirisalo je kao metod borbe uhapšene turske komuniste da izgladnjivanje koriste kao metod borbe. Oni su više puta štrajkovali glađu i izgladnjivali se do smrti, kako bi sprečili atomizaciju i izolaciju pojedinaca u zatvorima širom turske. U turskim zatvorima ovaj metod borbe je dobio mistični oblik i svako ko olako prekine sa štrajkom glađu biva izopšten iz bliskih krugova i dobija osudu šire zajednice. Štrajk glađu u ovim uslovima se završava na dva načina ili ispunjavanjem zahteva ili smrću.

Poslednji takav slučaj koji je imao odjeka u široj javnosti je smrt članova muzičke grupe Yorum koji su preminuli u zatvoru nakon gotovo godinu dana izgladnjivanja.

Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić
Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić na osnivanju Srpske napredne stranke; Izvor Srpska napredna stranka / Wikimedia Commons

Štrajkovi glađu i srpska politika

Štrajkovi glađu u Srbiji više puta su korišćeni u radničkim borbama, u kojima su radnici zahtevali isplatu zarada ili stopiranje privatizacija, ali ova tema zahteva poseban tekst. U ovom tekstu ćemo se zadržati na tome kako je ovaj metod korišćen u političkim borbama od devedesetih do danas.

Nakon lokalnih izbora 1996. godine navodno je Zoran Đinđić pozvao poslanike opozicije da otpočnu štrajk glađu, ali se taj štrajk, prema tvrdnji aktera tadašnjih političkih dešavanja, nikada nije realizovao. Na velika vrata u političku arenu ovaj metod dosta kasnije uvodi Tomislav Nikolić.

Na mitingu Srpske napredne stranke održanom u Beogradu u proleće 2011. godine Tomislav Nikolić izjavio je da tog dana ništa nije jeo i pio i da stupa u štrajk glađu i žeđu, sve dok se ne raspišu prevremeni predsednički izbori. Nakon toga su usledili dani tenzije tokom kojih su naprednjaci naglašavali da će Boris Tadić biti kriv ako se Nikoliću nešto desi, dok su tadašnja republička vlast ali i veliki deo opozicije smatrali da Nikolić samo pravi predstavu i nisu ga u tome podržali.

Tomislav Nikolić je prestao sa štrajkom žeđu nakon šest dana, a glađu nakon osam dana, izbori ipak nisu raspisani kada je on tražio. Izlaz iz štrajka glađu i žeđu Tomislavu Nikoliću je pružio tadašnji patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej, koji ga je zamolio da prekine štrajk jer to nije hrišćanski čin, a Nikolić kao pravoslavac nije mogao da odbije patrijarha. Prevremeni izbori za predsednika ipak su kasnije raspisani i Tomislav Nikolić je na njima pobedio Borisa Tadića.

Izlazna strategija iz štrajka glađu koji očigledno nije previše planiran i nema nameru da traje do ispunjenja zahteva ili smrti je nešto što je izostalo u svim ostalim političkim štrajkovima glađu u Srbiji.

A štrajkovao je glađu 2020 godine i narodni poslanik Miladin Ševarlić, zato što nije bio u mogućnosti da pokrene skupštinsku raspravu o narušavanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta Srbije na Kosovu. Onda mu se u znak podrške pridružio desničarski poslanik Boško Obradović, a zatim da bi stvar postala još bizarniju, u štrajk glađu su stupili poslanici iz vladajuće koalicije Sandra Božić i Aleksandar Martinović. Njihov razlog za štrajk glađu bio je taj da tužilaštvo treba da reaguje i pokrene istragu protiv Boška Obradovića.

Ova lakrdija i potpuno izigravanje ruglu metoda štrajka glađu trajala je svega par dana, da bi sukcesivno svi prestali sa štrajkom sa različitim razlozima, iako nikome nije ispunjen zahtev i uprkos tome što je argumentacija za prestanak štrajka delovala jako neubedljivo. Dok je ovaj štrajk trajao stalno su se čule i optužbe ko ide da jede u zatvorenoj kancelariji a ko samo glumi žrtvu.

U maju 2022. godine nakon stravičnih masakara i pucnjava na više lokcija, koje su u samo par dana šokirale Srbiju, pokrenuti su protesti „Srbija protiv nasilja“. Nakon fomulisanja zahteva protesta i odbijanja predsednika Srbije da ih ispuni, student iz Niša Dimitrije Dimić stupio je u štrajk glađu. Dimitrije je najavio da će štrajkovati dok svi zahtevi protesta ne budu ispunjeni, ali je sa štrajkom prekinuo nakon par dana kada mu je pozlilo.

Upravo su protesti protiv nasilja i bili prethodnica izborima održanim 17. decembra. Protest nakon izbora na kome je proevropska, građanska opoziija ukazala na izborne prevare, bio je i mesto testiranja ovog metoda borbe. Ostaje pitanje da li su metodi nenasilne borbe dovoljni da se svrgne autoritarni režim? Ljudi okupljeni ispred Republičke izborne komisije su očigledno umorni od šetnji koje nikuda ne vode, pa se štrajku glađu u utorak pridružio još jedan građanin.

Metod štrajka glađu jedan je od metoda nenasilne borbe koji može imati vrlo veliki odjek ali i nasilan ishod po onog koji ga pimenjuje. Ostaje da vidimo da li će ovaj metod doneti neke rezultate ili će još jednom biti doveden do apsurda i time još više uniženi životi ljudi, koji su štrajkovali glađu do smrti.

Prethodni članak

Nedostatak medicinskih sestara je „hitna globalna zdravstvena situacija“

Za frtalj više građevinskih dozvola nego lane i nimalo lakše do stana

Sledeći članak