
Inicijativa za zabranu rada nedeljom u trgovinama dobila je novi zamah nakon ukidanja vanrednog stanja u Srbiji. Pored inicijativa na društvenim mrežama, ovom zahtevu se pridružuje sve više sindikata i političkih organizacija.
Ti ljudi koji rade u radnjama definitivno moraju da imaju neki dan odmora, pa neka to bude bar nedelja. Mislim da je to lako sprovesti, jer evo, sad smo videli tokom korone da je moguće da i ne idemo u kupovinu baš svaki dan, svi smo se malo drugačije organizovali i to je funkcionisalo.
Ovako za Mašinu komentariše inicijativu za zabranu rada nedeljom, Nikola, stanovnik Subotice. Isti argumenti se gotovo svakodnevno iznose na fejsbuk grupi „Bar nedeljom budi kući“ o kojoj smo već pisali a koja sada broji preko 32.000 članova i članica.
Moja sestra je jedna od radnica u trgovini i znam koliko radi. Ta plata koju oni dobijaju, to je smešno za satnicu koju radi. Ona ima dete od 12 godina, bar taj jedan dan da može da bude s njim, rekla je za Mašinu Ivana, stanovnica Subotice.
Naše sagovornike, Nikolu i Ivanu smo zatekli ispred jednog subotičkog supermarketa tokom akcije koju je organizovala Socijaldemokratska unija. Kako nam objašnjava Boris Telečki, aktivista SDU-a iz Subotice, ova vanparlamentarna partija levice poslednjih sedmica svojim akcijama pruža aktivnu podršku sindikalnoj inicijativi za zabranu rada nedeljom u trgovinama, s tim da ova stranka iznosi i zahtev za povećanjem plata radnicama i radnicima u ovom sektoru.
Radnici i radnice u trgovini su tokom pandemije podneli sav teret i rizik snabdevanja naroda namirnicama. Oni i dalje imaju najniže plate, iako su vlasnicima doneli veliki profit i u doba pandemije. Prodaja nekih artikala je bila čak 700 puta veća, a trgovine su tokom marta imale promet koji je bio i više od 50% veći u odnosu na isti period prošle godine. Vlasnici ne dele ni zdravstveni rizik ni profit sa radnicama koje i dane vikenda provode na radnim mestima, kaže Telečki za Mašinu.
On dodaje i da bi zabrana rada nedeljom „bio prvi korak ka daljem otvaranju pitanja poboljšanja radnih prava ali i smanjenja radne nedelje na 35 sati, za šta će se Socijaldemokratska unija zalagati.“

I privrednici traže zabranu rada nedeljom
Zahtev za regulisanje ili ukidanje rada nedeljom iznosi i sve više privrednika. Pre dve nedelje preduzetnici iz Bajine Bašte su lokalnim vlastima podnele „zahtev za uvođenje neradnog dana – nedelje“ na teritoriji ove opštine.
Apsolutno je moguće zadovoljiti sve potrebe građana za snabdevanjem mešovitom i prehrambenom robom i u uslovima redukovanog radnog vremena, stoji u zahtevu preduzetnika iz Bajine Bašte.
Zrenjaninski poslovni krug „Zrepok“ je Vladi Srbije uputio „Inicijativu za zabranu rada nedeljom i za vreme državnih praznika u trgovinskoj delatnosti“.
I ova inicijativa polazi od činjenice da su „građani za vreme vanrednog stanja i rigoroznih ograničenja uspevali da se snabdevaju osnovnim životnim namirnicama i ostalim potrepštinama za život, čak i u situacijama kada su prodavnice bile zatvorene tri uzastopna dana.“
Jedan od članova „Zrepok-a“, Dragoljub Bjeloglav, direktor „Persu“ marketa, za Mašinu kaže da bi „proglašavanjem nedelje kao neradnog dana svi radnici bili slobodni tog dana, čime bi se olakšalo planiranje radne snage i lakše upravljanje ovim, za svaku kompaniju najbitnijim resursom.“
Posao trgovca je u ovom trenutku najmanje plaćen posao na tržištu i već danas poslodavci pokušavaju da stimulišu zaposlene raznim merama, između ostalog i petodnevnom radnom nedeljom, odnosno obezbeđivanjem više slobodnog vremena kako bi radnici bili odmorniji i stimulisaniji, izjavio je Bjeloglav za Mašinu.
Direktor kompanije Gomeks, Goran Kovačević, takođe član „Zrepok-a“ je saglasan s tim da bi ova mera mogla dovesti do povećanja plata trgovcima. On dodaje i da proglašenje nedelje neradnim danom može imati i dugoročne pozitivne posledice:
Zbog lošeg radnog vremena dešava se da se porodica ne može okupiti, zbog smenskog rada deca ne viđaju majke, a ovako bi nedelja služila za okupljanje porodice, ljudi bi se bavili jedni drugima a to bi dovelo do bolje socijalne stabilnosti društva i do manjeg iseljavanja, kaže Kovačević za Mašinu.
Oba naša sagovornika iz organizacije zrenjaninskih privrednika smatraju da bi, ukoliko bi nedelja bila proglašena neradnim danom, otpuštanja u trgovini bila minimalna i ograničena na prvi period, pošto je kako kažu potražnja za trgovcima velika, naročito u većim mestima.
Pitanja o zabrani rada nedeljom smo uputili i ministru trgovine, Rasimu Ljajiću, međutim do zaključivanja ovog teksta nismo dobili odgovore. U telefonskom razgovoru službenici iz njegovog kabineta su nam rekli da se vezano za inicijative za zabranu rada nedeljom moramo obratiti lokalnim samoupravama, kao i da je ministar ranije izneo svoj stav o ovom pitanju.
Da podsetimo, Ljajić je početkom godine bio blagonaklon spram sindikalne incijative za regulisanje rada nedeljom, da bi nakon što je predsednik Aleksandar Vučić nedvosmisleno odbacio ovu ideju i sam promenio stav.

Sindikati zainteresovani ali ne i previše aktivni
Ideju o zabrani rada nedeljom u trgovinama u Srbiji je pre nekoliko godina inicirao Samostalni sindikat trgovine Srbije, da bi zatim ideja bila reaktivirana krajem 2019. godine na predlog Socijalno-ekonomskog saveta Kragujevca.
Od tada, pored Saveza samostalnih sindikata, o ovom pitanju su se izjasnile i ostale sindikalne centrale, a prethodnih nedelja najveću aktivnost u korist zabrane rada nedeljom su pokazali aktivisti Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata (ASNS).
Stefan Jović iz ASNS-a za Mašinu kaže da inicijativa za zabranu rada nedeljom „ima podršku radnika i radnica u trgovini, kao i velike većine javnosti“.
Naš sagovornik smatra da se ovo pitanje mora rešiti nekom zakonskom odredbom.
To ne sme ostati na usmenom dogovoru sa poslodavcima. Ali podrška poslodavaca je svakako dobrodošla. Smatramo da bi na taj način poslodavci rešili problem manjka zaposlenih, i bio bi im lakši posao oko preraspodele radnog vremena zaposlenih.
Jović smatra da neće doći do otpuštanja zaposlenih u trgovini ukoliko bi rad nedeljom bio zabranjem u ovom sektoru.
U trgovini je manjak zaposlenih. Promet sigurno ne bi opao, ljudi bi se snabdevali petkom i subotom za nedelju. Što se pokazalo kao moguće tokom vanrednog stanja kada se čak u jednom trenutku nije radilo ni subotom ni nedeljom a petkom kraće nego inače.
Sve veća podrška zahtevu za zabranu rada nedeljom je očigledna, a slične inicijative u regionu pokazuju da ovo nije samo problem radništva u Srbiji. Ostaje da vidimo da li će u Srbiji biti dovoljno organizovanih aktera koji bi ovakvu inicijativu mogli politički da izguraju, kao i da li će vlast stati na stranu dobrobiti ljudi ili će ponovo braniti profitne interese kompanija.