Efekat zastrašivanja: narušavanje prava na slobodu izražavanja

Aktivisti prijavljuju da ih je posećivala policija zbog objava na društvenim mrežama u kojima su delili pozive i informacije vezane za protestne blokade puteva, što je jasan slučaj efekta zastrašivanja.

Blokada saobraćajnica u Beogradu, Slavija, 4. Decembar 2021; Foto: Andraš Juhas / Mašina

Blokade saobraćajnica zbog donošenja Zakona o referendumu i Zakona o eksproprijaciji su prethodne subote prouzrokovale niz reakcija vlasti i državnih organa na čije su posledice i stručna i šira javnost upozoravale. Uz upadljivo odsustvo uniformisane policije na samim protestima, aktivisti i aktivistkinje su prijavljivali kako su ih pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova posećivali u večernjim i ranim jutarnjim časovima na adresama stanovanja pre zakazanih protesta, kako bi ih „upozorili da je blokada saobraćajnica krivično delo“. Prema izjavama aktivista i aktivistkinja, policija ih je posećivala zbog njihovih objava na društvenim mrežama u kojima su delili pozive i informacije vezane za najavljene blokade puteva.

Prijave da su ih pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova obilazili su dolazile iz Leskovca, Niša, Novog Sada, Jagodine i drugih gradova širom Srbije u kojima su planirane blokade saobraćajnica. Kako prenosi portal 021, jedan od aktivista iz Novog Sada je rekao da su mu uoči protesta na vrata pokucala dvojica policajaca i rekli da imaju obavezu da ga obaveste i upozore na posledice prisustvovanja „neprijavljenom skupu i blokadi saobraćajnica“. Portal takođe navodi da su aktivisti izjavili da su pojedincima policajci obilazili i roditelje, kako bi ih obavestili o tome „da ne krše javni red i mir“.

Slične posete su imali i novinari i novinarke kojima je posao da na blokade idu i sa njih izveštavaju.

Efekat zastrašivanja (chilling effect) su posledice aktivnosti državnih organa preduzeti kako bi se građani i građanke obeshrabrili i sprečili u uživanju svojih prava, ili ispunjavanja svojih profesionalnih obaveza. Ovaj efekat se postiže stvaranjem pritiska koji podstiče strah od formalnog državnog postupka ili eventualnih sankcija, kao i neformalih posledica poput pretnji, napada, kleveta i slično.

U izveštajima Evropske komisije se efekat zastrašivanja pominje u kontekstu političkih napada, kampanja blaćenja, tužbi i pretnji koje su usmerene na novinare i novinarke, civilno društvo, sudije, tužioce i aktiviste/kinje. Ovakve akcije negativno utiču na društvo u celini, urušava stabilnost demokratije, tiče na slobodu medija i izražavanja stvaranjem autocenzure, ali i na sudstvo i njegovu nezavisnost.

Efekat zastrašivanja je dobro uspostavljen koncept u praksi Evropskog suda za ljudska prava. U praksi je ovaj koncept bio pretežno korišćen u slučajevima vezanim za slobodu izražavanja u kojima su podnosioci predstavke bili novinari. Odnedavno se Sudu u Strazburu obraća i sve veći broj sudija, koji u prijavama navode da su pretnje i/ili sankcije koje su im nametnute imale efekat zastrašivanja.

Organizacije civilnog društva koje godinama vrše monitoring digitalnih prava u Srbiji beleže brojne situacije i primere narušavanja ovih prava kroz pritiske, pretnje i kampanje, kako prema novinarima i novinarkama koje se bave javnim interesom tako i prema građanima i građankama.

Danas u društvene mreže i digitalni mediji, pored tradicionalnih, jedan od osnovnih kanala komunikacije i informisanja. Svaki građanin i građanka imaju pravo na slobodno i pravoremeno informisanje, ali i na mirno iskazivanje nezadovoljstva zbog aktuelnih politika, zato je važno informisanje o svojim pravima i odgovorno uživanje istih.

Kako se navodi u ranije objavljenom tekstu na sajtu Share fondacije: „Kako nastavljamo da uočavamo tendenciju da različiti akteri pokušavaju da obeshrabre građane i medije da se slobodno izražavaju na Internetu, stvarajući tzv. „chilling effect“, moramo nastaviti da se borimo za Internet kao mesto otvorenog pristupa i slobodne i decentralizovane razmene informacija. Zato je veoma važno da se otvoreno govori o navedenim i sličnim slučajevima, kako ugrožavanje slobode govora i informisanja na Internetu ne bi postalo uobičajena pojava za koju niko ne mari i prihvata je kao realnost protiv koje se ne može.“

Prethodni članak

Da li je došlo vreme da zahtevamo četvorodnevnu radnu nedelju?

Podnete krivične prijave zbog povrede prava na štrajk i protivpravnog lišavanja slobode vijetnamskih radnika

Sledeći članak