Tako je godina za nama naterala politička vođstva da otvore karte, odnosno jasnije demonstriraju čijim interesima daju prednost. Mnogi su ignorisali opasnost Covid-19 uprkos upozorenjima iz Kine, sve dok za ozbiljne preventivne mere nije bilo kasno.
U Srbiji se ekstremna desnica ozbiljno trudila da uđe u parlament, a put im je bio i institucionalno olakšan; u Nemačkoj su, pak, centraši prvi put nakon Drugog svetskog rata pokušali savez s krajnjom desnicom.
U letnjim mesecima krenuli su i masovni protesti u više zemalja širom sveta. U julu su ulice okupirali demonstranti u Bugarskoj, a u avgustu su počeli protesti u Belorusiji, podstaknuti nepravilnostima na tamošnjim izborima. Demonstranti su bili istrajni širom SAD-a u borbi protiv policijskog nasilja prema Afroamerikancima nakon smrti Džordža Flojda.
Nakon izbora u Srbiji, vlast je najavila ponovno uvođenje policijskog časa. Proteste koji su momentalno izbili kao reakcija obleležio je dugo ne viđen stepen policijske brutalnosti i hapšenje i zatvaranje demonstranata. Analizama i vestima u vezi s protestima 2020. možete pristupiti ovde.
Izbori u vanrednim okolnostima
U Srbiji je godina počela ubrzanjem predizbornih kampanja. Najveći broj stranaka koje su u januaru najavile izlazak na izbore pripadale su desnom delu političkog spektra. Posebnu pažnju je privukla sveže registrovana politička partija Srpska desnica sa svojom finansijski zahtevnom predizbornom kampanjom punom putovanja i skupih bilborda po centru Beograda, koja je za kratko vreme osnovala veliki broj lokalnih odbora, što takođe iziskuje ozbiljne finansijske mogućnosti.
Pitanje uslova za fer i slobodne izbore je bilo centralno za mnoge opozicione aktere. Vladajuća koalicija je spustila cenzus na tri posto argumentujući to poboljšanjem uslova na izborima. Ipak, kako pokazuje analiza, uslovi za ravnopravno izborno takmičenje nisu postojali a pravo rešenje bi zahtevalo okretanje alternativnom političkom organizovanju i drugačijim modelima demokratije.
Vladajuća SNS je svoju kampanju nastavila u duhu pređašnjih spotova o teleportima i letećim automobilima. Sada je organizovala prvi predizborni online miting u Srbiji. Na Mašini smo analizirali SNS-ov „arheofuturizam“ i njenu ekonomsku i socijalnu pozadinu.
Datum održavanja izbora bio je pomeran zbog pandemije, ali to dodatno vreme nije donelo dobre vesti na opozicionoj sceni. Analiza programa lista koje su izlazile na izbore pokazala je da će parlament biti lišen poslaničkih grupa koje bi se zalagale za ekonomsku politiku u korist ljudi i zakone koji štite radna prava.
Treba dodati da se veliki deo opozicije u Srbiji opredelio za bojkot izbora. No, kako je vreme prolazilo, tako su smisao i cilj bojkota postajali sve nejasniji. Ipak, budući da je u pitnaju taktika s dugom istorijom i različitim efektima, smatrali smo važnim da se podsetimo međunarodnih i domaćih iskustava i sagledamo složenost pitanja bojkota.
Na glasačkom listiću u 2020. po prvi put se našla i ultradesničarska koalicija „Pokret Levijatan – Živim za Srbiju“. Poput sličnih organizacija u drugim državama, ova koalicija vešto pakuje svoj program u za javnost politički dovoljno umerene fraze i u prve redove stavlja žene. Pisali smo o tome zašto je opasno ne shvatiti ozbiljno ovakve političke pojave.
SNS je pobedio na parlamentarnim izborima s osvojenih preko 60% glasova. Ona se pokazala kao opcija s najviše podrške i na lokalnim izborima, koja je odnela pobedu čak i u retkim „oazama“ opozicije. Iako nisu postojale prepreke da se vlada formira već dan nakon konstituisanja novog saziva Narodne skupštine, za to je bilo potrebno čekati čak do oktobra. Zatim smo saznali i ko će da popuni ministarske fotelje, i koja su ministarska iznenađenja.
Nešto drugačije vesti su nam stizale iz Hrvatske gde je u julu u Sabor ušla levo-zelena koalicija sa 7 osvojenih mandata. Uz izlaznost manju od 50% HDZ je došao do najvećeg broja glasova, dok je SDP doživeo težak poraz. U Sabor je ušao i niz desničarskih opcija.

Izbori su održani i u Crnoj Gori, a mnogi su ih ukrašavali epitetom istorijskih. Naime, na jedanaestim po redu parlamentarnim izborima u toj državi opozicione partije su prvi put osvojile dovoljno mandata za formiranje vlade, odnosno prekinule višedecenijsku vladavinu Demokratske Partija Socijalista.
Početkom godine Socijalistička radnička partija Španije (PSOE) i levičarski Podemos formirali su novu vladu Španije. Njihov koalicioni sporazum predviđao je niz socijalnih i ekonomskih politika protiv mera štednje, poput povećanja minimalca na 1200 evra mesečno, povećanje poreza na dobit velikih kompanija i na plate koje premašuju 130 hiljada evra godišnje.
Nakon skandala Ibiza-gate koji je doveo do pada koalicijske vlade Austrijske narodne stranke (ÖVP) i Slobodarske stranke Austrije (FPÖ), početkom januara sklopljena je nova koalicija, sada između ÖVP i Zelenih. Kako je za Mašinu analizirao politički ekonomista Joachim Becker, U pitanju je nesvakidašnja koalicija, koja će možda poslužiti kao model za druge zemlje Evropske unije.
Nova godina je donela novosti i na desnom krilu političkog spektra u Nemačkoj. Nakon izbora u saveznoj državi Tiringiji po prvi put su prekršena obećanja partija centra o tome da neće sarađivati sa krajnjom desnicom. Hrišćanska demokratska unija je stala uz kandidata Slobodnih demokrata ruku pod ruku s partijom krajnje desnice Alternativnom za Nemačku, u pokušaju da spreče reizbor Bodoa Ramelova iz partije Levice.
Za međunarodnu levicu značajni su izbori u Boliviji. Odlagani mesecima, i održani godinu dana nakon puča desničarskih političkih snaga, Pokret za Socijalizam je odneo ubedljivu pobedu. Njihov kandidat Luis Arse osvojio je 52% glasova.
U oblasti međunarodnih vesti najviše se govorilo o izborima u SAD-u. Na Mašini možete čitati analizu podele unutar Demokratske stranke, što je važno za razumevanje budućnosti te partije kao i izbornih mogućnosti američke levice unutar datih okvira elektoralne politike.
Politika u doba korone
Nakon što je Svetska zdravstvena organizacija proglasila Covid-19 pandemijom, vladajuća garnitura u Srbiji je takoreći na jedan klik izmenila nonšalantni narativ u vezi s Covid-19 i predsednik je uz preskakanje zakonske procedure proglasio vandredno stanje. Ubrzo zatim Vučić
je demonstrirao i svirepost perifernog kapitalizma izjavom da država ne može da utiče na vlasnike privatnih preduzeća koja otpuštaju radnike za vreme pandemije.
Iako je već početkom godine bilo dovoljno informacija koje su ukazivale na ozbiljnost širenja SARS-Cov-2, Evropska unija se takođe držala nonšalantno, sve dok za adekvatne preventivne mere nije bilo kasno. Tek sredinom marta su članice EU postigle kakav takav dogovor oko borbe protiv korone, a bogate države severa su dali na znanje da ih ne zanimaju solidarne politike prema siromašnijim i ujedno, u prvom talasu pandemije, više pogođenim članicama saveza.
Značajan doprinos borbinos borbi protiv Covid-19 devetnaest daju internacionalne medicinske brigade Kube, od kojih je već tokom aprila 20 bilo aktivno širom sveta. Ipak, SAD ne samo da nisu ublažile sankcije, već je zbog istih onemogućena i dostava respiratora toj zemlji.
Borba protiv pandemije je dala zamajac raspravama pa i razmatranjima socijaldemokratskih mera poput oporezivanja najviših dohodaka i uvođenja osnovnog ličnog dohotka. U aprilu je Vlada Španije najavila da će započeti sa isplatom osnovnog dohotka za najsiromašnije kako bi se izborila sa posledicama ekonomske krize uzrokovane pandemijom koronavirusa.
Deo borbe protiv zdravstvene i ekonomske krize mora da bude politika međudruštvene solidarnosti, naglasile su četiri partije levice iz bivših jugoslovenskih republika. U julu su Socijaldemokratska unija iz Srbije (današnja Partija radikalne levice), Levica iz Slovenije, Radnička fronta i Nova ljevica iz Hrvatska donele Deklaraciju o regionalnoj solidarnosti.
Raspravi o potrebnim merama pridružio se i filozof Darko Suvin. U njegovom tekstu na Mašini iznosi minimalistički i maksimalistički program koji je nužno primeniti na globalnom nivou tokom pandemije koronavirusa.
A.J.