Građanska neposlušnost, i tako u krug: Da li je prelazak preko istog pešačkog prelaza zakonski sporno?

„Decentralizovani kontrolisani haos“ stupio je na snagu nakon velikog vidovdanskog protesta, a s njim je na površinu isplivala sva kreativnost građana. Načini kojima se blokiraju putevi širom Srbije su raznovrsni, a verovatno i najpopularniji vid iskazivanja građanskog nezadovoljstva je neprestano prelaženje istog pešačkog prelaza. Međutim, vremenom su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) počeli fizički da uklanjaju ljude, ali i da im pišu kazne. Te kazne su, prema master inženjeru saobraćaja Igoru Veliću, pred sudom, neodržive.

„Mnogo su pametni“ – tako je i sam Aleksandar Vučić nedavno okarakterisao građane koji blokiraju raskrsnice širom Beograda, a koji, prema rečima predsednika Srbije, po 400 puta prelaze isti pešački prelaz.

I zaista, logika nalaže da je ovakav vid bunta itekako zgodan. Niko, barem u teoriji, ne može individuu da spreči da prelazi preko pešačkog prelaza, kada na to, u datim okolnostima, ima pravo.

Ipak, teorija je jedno, a praksa sasvim drugo. Tako je javnost u Srbiji mogla da svedoči, pored fizičkog udaljavanja građana, ali i pisanja kazni, kako je jedan pešački prelaz na Slaviji uklonjen. Ako se izuzmu očigledni porivi aktuelnog režima za brisanje pešačkih prelaza, ostaje pitanje zakona i prava građana.

Kako ocenjuje sagovornik Mašine – odgovor na to pitanje je nedvosmisleno.

Zakon je zakon

Velić za Mašinu ističe da, što se tiče pešačkog prelaza i postupanja pešaka i vozača prema istom, sve je lepo definisano Zakonom o bezbednosti saobraćaja, te da tu nema nikakve dileme niti nedoumice. Kako kaže, kazne koje su prethodnih dana pisane građanima moraju, ili bi barem trebalo, biti oborene.

„Nigde u zakonu nije navedeno da ja kao građanin ne mogu da pređem na jednu stranu, pa da se vratim ponovo na drugu, pa tako da idem u krug. Ukoliko građanin iskaže jasnu nameru da stupa na pešački prelaz, i to mu je omogućeno bilo putem semafora ili prvenstvom tamo gde nema svetlosne signalizacije, zakon mu to ne zabranjuje. Postoji u tom slučaju i treći vid regulisanja saobraćaja, koji je hijerarhijski najviši, a to je kada policajac reguliše saobraćaj“, ukazuje Velić.

Međutim, on upravo na poslednjem primeru ukazuje na jedan problem – pored pisanja neosnovanih kazni građanima – a to je da je tokom ovih blokada bilo primetno i da sami pripadnici saobraćajne policije ne poznaju zakon, te da ni samo ne znaju kako u određenim situacijama da postupe, odnosno kako položajem tela da regulišu saobraćaj.

„Policija u mom gradu, u Boru, zaista nije znala da položajima tela i ruku reguliše saobraćaj, samim tim su građane dovodili u zabludu. Zatim, jednom biciklisti su pre nekoliko dana pisali kaznu zato što nije imao kacigu, a po zakonu biciklisti nisu duži da nose kacige. To je nepoznavanje zakona, i to je, ako mene pitate, najstrašniji deo svega ovoga“, rekao je Velić.

Pored svega navedenog, sagovornik Mašine takođe ukazuje na nedavne izjave pojedinih funkcionera, a koje se upravo tiču pešačkih prelaza.

„Mi danas imamo ljude na pozicijama moći koji javno izgovaraju kako pešački prelazi treba da se ukinu. Takva izjava ide direktno protiv bezbednosti u saobraćaju, kao i protiv pešaka, koji su najugroženija kategorija u Srbiji. Ona takođe može da se tumači i kao stimulans vozačima da gaze ljude u saobraćaju. S tim u vezi, ja moram da napomenem da dobar deo mog esnafa, odnosno saobraćajni inženjeri, ćute na sve čemu svedočimo u Srbiji tokom prethodnih osam meseci. Saobraćajni esnaf je nem na sva gažanje demonstranata tokom prethodnog perioda, te se samim tim i svrstao na jednu stranu, odnosno izdao je građane“, zaključuje Velić.

M.B.

Prethodni članak

Da li se to zove sloboda: Odakle, posle svega, građani crpe energiju?

Šešelj i Vučić ponovo prete „ustašama“ u Zemunu

Sledeći članak