U skladu sa Zakonom o rodnoj ravnopravnosti, osoba koja nema zdravstveno osiguranje po nekom drugom osnovu, ima pravo na osiguranje na osnovu neplaćenog kućnog rada. Pravilnikom koji je pre nekoliko dana objavljen u Službenom glasniku utvrđuje se i metodologija za obračun neplaćenog kućnog rada.
Kako se u Pravilniku navodi, „vrednost neplaćenog kućnog rada se obračunava kao proizvod ukupnog godišnjeg broja časova neplaćenog kućnog rada i minimalne cene rada po času, iskazane u neto iznosu. Podatak o ukupnom godišnjem broju časova neplaćenog kućnog rada za Srbiju obezbeđuje proizvođač zvanične statistike (prim. aut. Republički zavod za statistiku)“.
Vrednost neplaćenog kućnog rada se utvrđuje za Srbiju na godišnjem nivou, najkasnije do 31. decembra tekuće godine, a učešće vrednosti neplaćenog kućnog rada u BDP-u utvrđuje se kao količnik utvrđene ukupne vrednosti neplaćenog kućnog rada za prethodnu godinu i podataka o vrednosti BDP-a za prethodnu godinu.
Ipak, kako piše Danas, lica koja obavljaju neplaćene poslove nisu definisana kao osiguranici u Zakonu o zdravstvenom osiguranju.
„Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju postoje osobe koje se vode kao osiguranici, i tu spada svaka osoba koja ulaže rad, bez obzira na to koja vrsta je u pitanju. Osigurani su i volonteri koji ne ostvaruju zaradu, ali i razna druga lica koja nemaju ugovorni odnos koji podrazumeva direktno ulaganje rada, a po nekom drugom svojstvu su osiguranici. Takođe i maloletna lica, učenici, studenti, trudnice, članovi domaćinstva osiguranika, nezaposlena lica prijavljena na evidenciju… Ipak, lica koja ulažu neplaćeni rad do sada nisu bila osigurana, pa je ova inicijativa dobar znak“, kaže za Danas Mario Reljanović, naučni saradnik Instituta za uporedno pravo i predsednik Centra za dostojanstven rad.
Reljanović dodaje da ako se zakon nije promenio, ta lica i dalje nisu i pravilnikom neće biti osigurana, jer podzakonskim aktom ne mogu da se ustanove nova prava i obaveze.
„Mora postojati zakonski osnov za sprovođenje ovog pravilnika. Bez obzira na to što je donet na osnovu Zakona o rodnoj ravnopravnosti, bez izmena Zakona o zdravstvenom osiguranju vrtimo se u krug“, pojašnajva Reljanović.
Osim toga, on navodi da uprkos tome što metodologija obračuna neplaćenog kućnog rada postoji već neko vreme, nema govora o uvođenju penzija za te kategorije.
„Ako imamo rad na osnovu koga možemo da obračunamo neku vrednost u realnom iznosu, postavlja se pitanje zašto građani koji obavljaju neplaćene poslove ne bi, pored zdravstvenog, imali i penzijsko i invalidsko osiguranje. Stoga, ako ovaj prvi korak bude načinjen, čini se da je to sledeći”, zaključuje Danasov sagovornik.
A.G.A.