Deo nastavnika Odeljenja za istoriju umetnosti naveo je da „dele posvećenost borbi protiv svake diskriminacije kao i nepokolebljivo ulažu sve napore u negovanju i čuvanju akademske slobode i autonomije”. Tako su poziv da se otkaže gostovanje profesora sa Univerziteta Ben Gurion iz Negeva, prof. dr Eliezera Papoa i prof. dr Petera Sh. Lehnarda, na Radionicama jevrejske umetnosti i tradicije okarakterisali kao „diskriminaciju”.
Studentski plenum Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu izjasnio se protiv njihovog gostovanja zbog genocida nad Palestincima koji Izrael sprovodi. Pored toga, studenti su rekli da ih zabrinjavaju izjave profesora Eliezera Papoa, koji je opisao „propalestinski narativ” kao prolaznu „modu”.
O odgovoru Filozofskog fakulteta i njegovom značaju u kontekstu aktuelnog stradanja palestinskog naroda izjasnila se profesorka Nada Sekulić.
„Priznavanje ili nepriznavanje (ili izbor da se ćuti) u odnosu na ogromno stradanje palestinskog stanovništva danas i višedecenijski aparthejdski odnos izraelske države prema palestinskom stanovništvu teško da se može podvesti pod kategoriju dopustivih ili čak poželjnih ‘razlika u mišljenjima’ ili ‘intelektualnih sloboda’ ili ‘razmene ideja’, već zahteva jasan stav neprihvatanja i osude, kako međunarodnih institucija, od kojih su (parlamentarni deo) UN, Generalni sekretar, kao i Međunarodni sud pravde ili organizacije kao Amnesty International i drugi takav stav i iznele, tako i akademske javnosti, koja ima posebnu odgovornost.”
Pored brojnih dokaza da Izrael sprovodi genocid nad Palestincima i da je aparthejdska država, prof. Sekulić dodaje da je konkretan univerzitet sa koga dolaze ovi profesori direktni saučesnik u tim zločinima.
„Zvanično, Ben Gurion univerzitet zagovara mir korićenjem opštih floskula o miru, dok je u stvarnosti izuzetno važan strateški partner vojno-industrijskog kompleksa izraelske države, neki put sasvim direktno sarađujući sa firmama koje se bave naoružanjem kao što je Elbit Systems ili Israel Aerospace Industries. Dok BGU razvija u okviru svojih kurikuluma programe za oficire i kadete izraelske vojske pod patronatom Ministarstva odbrane, Palestinci mogu samo da sanjaju o tome da bi mogli da studiraju na tom fakultetu, a i ako bi se to desilo nekim čudom, svakako ne pod palestinskim imenom, koje se ni ne priznaje. Delovanje i nastanak tog univerziteta na prostoru Galileje i Negeva sasvim se uklapa u politiku raseljavanja i potiskivanja palestinskog i arapskog stanovništva, eksproprijaciju arapske imovine i širenje jevrejskog prisustva kroz zvanične državne politike. Pri tom treba napomenuti da su neki profesori BGU koji su otvoreno kritikovali ovakvu politiku Izraela bili privremeno suspendovani na samom tom univerzitetu.”
Profesori o kojima je reč, pritom, nisu se javno ogradili od uloge svog univerziteta u ovom kontekstu, kaže Sekulić. „Studenti Filozofskog fakulteta su pozvali na odgovornost svojim zahtevom da se ne ugoste profesori sa tog univerziteta koji ne samo da nisu digli svoj glas protiv ovoga, već nazivaju osudu krvoprolića ‘modom’ i na ovaj ili onaj način podržavaju – ‘pravo’ Izraela da se brani na način suprotan osnovnim normama humanitarnog prava.”
Zbog svega navedenog, Sekulić odbacuje tvrdnju da fakultet promoviše „slobodu mišljenja”, ocenjujući da je stvarnost normalizacija genocida.
„Odgovor dela zaposlenih na taj zahtev pozivanjem na slobodu mišljenja pre spada u zagovaranje slobode ćutanja o masovnom stradanju civilnog stanovništva u kolaboraciji sa svima onima koji takve politike normalizuju. Naravno, ta tema se uvek može zaobići i posvetiti pažnja npr. jevrejskoj vizuelnoj kulturi i pobožnosti, ali je pitanje da li je to stvarno prostor ravnopravnih, slobodnih i kulturnih sagovornika ili svojevrsni paravan za okulturavanje sadašnjeg genocida.”
A.M.
