Profašistička Alternativa za Nemačku, AfD, ojačaće pozicije u Bundestagu na izborima 23. februara, pokazuju istraživanja. Na vanrednim saveznim izborima bira se 630 poslanika donjeg doma parlamenta.
Aktuelna istražuvanja predviđaju da će AfD dobiti oko 20% glasova, oko dve trećine podrške koju će najverovatnije privući Hrišćansko-demokratska unija Nemačke i Hrišćansko-socijalna unija Bavarske (CDU/CSU), čija je dugogodišnja liderka bila Angela Merkel.
Demohrišćani bi sa preko 30% glasova mogli da se vrate na nivo podrške iz 2017, koji su izgubili 2021, kada su ojačale Šolcove socijaldemokrate. Među preprekama na tom putu stoji i nepoverenje ženskog glasačkog tela prema aktuelnom lideru Mercu, optuženom za mizoginiju.
Od 2021. nemačkom je vladala „semafor koalicija“ u sastavu Socijaldemokratske partije Nemačke (SPD, crvenih), Slobodne demokratske partije (FDP, žutih) i Zelenih (zeleni). Šolcova vlada je pala sredinom decembra, čime je termin za izbore pomeren sa septembra na februar 2025.
Proteklih godina osetno je jačanje AfD-a u Nemačkoj, kao i u Evropskom parlamentu, što su pokazali izbori za EP održani u junu 2024. AfD je u EP u junu dobio 15 mesta, nastupajući nezavisno u odnosu na dve dominantne grupe krajnje desnice. „Ako bi krajnja desnica formirala jedinstvenu grupu, to bi bila druga najveća snaga u parlamentu, iza tradicionalno dominantne Evropske narodne partije“, preneli smo tada iz lista Politico. „Prošli smo dobro jer su ljudi postali antievropski raspoloženi“, rekla je nakon izbora za EP ko-liderka AfD Alis Vajdel.
Beker: AfD je reakcija na kreditni program za Grčku
Poverenje krajnjoj desnici raste usled pada poverenja u liberalne i zelene stranke, te militarizacije društva i političkog diskursa i mera štednje, o čemu ste i ranije mogli da čitate u Mašini.
Kako je 2019. za Mašinu pisao ekonomista Joakim Beker: „Nacionalistička desnica je bila čvrsto pozicionirana u priličnom broju zemalja Evropske unije kada su se 2007. godine zemlje članice EU suočile sa udarom finansijske i ekonomske krize.Kriza je ogolila slabe tačke neoliberalnog ekonomskog poretka i pukotine u evrozoni i široj EU“. Prema Bekerovoj oceni iznetoj u tekstu Ko je ko u evropskoj desnici, U Nemačkoj se nacionalistička Alternativa za Nemačku (AfD) pojavila kao reakcija na kreditni program EU za Grčku.
Quod licet Iovi, non licet bovi, poručivala je AfD, a glasači spremno prihvatili: ako je Grčka Saveznoj Republici Nemačkoj posle Drugog svetskog rata mogla da oprosti dugove, nema razloga da Nemačka takvu uslugu uzvrati.

Šta bi moglo da krene loše kad neofašisti koriste AI?
„Aksiom evropske demokratije posle Drugog svetskog rata, nema saradnje sa fašistima, tiho je napušten“, prokomentarisao je izbore za EP u junu Slavoj Žižek.
Društvenim mrežama se šire objave sa otvoreno rasističkim i mizoginim izjavama funkcionera AfD-a, koje služe tome da AfD razobliče kao neofašističku stranku. Takva kampanja, ipak, ima mnogo manji domet nego kampanja samog AfD-a, u kojoj se veštačka inteligencija koristi da se prikaže „Nemačku kakva je nekad bila“, odnosno jedan teutonski simulakrum koji previše podseća na scene iz filma Kabare.
„‘Nostalgične‘ scene uključuju svetlokosog mališana koje se smeje ozaren, pozadinu osvetljenu mutnim nizovima božićnih lampica i drvetom prepunim ukrasa; mlada plava žena u šljokičastom topu koji veselo pleše sa disko kuglama koje vise iza nje; decu u autobusu koja se smeju i igraju na putu do škole, dok radost sija na njihovim licima“, piše Politico.
Skoro sve što je dovoljno za takav povratak na Izvor, Iskon i Zlatno doba, smatra AfD je – da se iz Nemačke isteraju useljenici koji takvu arijevsku idilu „kvare“. Istorija se ponavlja, ali za one koji je proživljavaju ni ovog puta ne deluje kao farsa.

Ima li nade za levicu?
Prema navodima nemačke agencije DPA, koje prenosi FoNet, nemačka Levica (Die Linke) je u usponu i s rastom od tri poena dostigla je devet odsto. To je značajan „povratak na scenu“ u odnosu na situaciju u oktobru prošle godine, kada je Die Linke u anketama bila na 3-4% poverenja – manje nego i na izborima 2021. na kojima je osvojila 4.9% glasova (skoro upola manje nego 2017.)
Kako smo u oktobru pisali: „Prethodnih nekoliko godina Die Linke je suočena sa nizom problema. Od unutrašnjih sukoba i konačnog izlaska iz stranke jedne od najpopularnijih političarki u Nemačkoj Sare Vagenkneht (Sahra Wagenknecht), preko značajnog jačanja desnice u istočnim delovima države koji su bili naklonjeniji levim politikama, do niza loših izbornih rezultata na nacionalnim i regionalnim izborima“.
Krunoslav Stojaković iz Die Linke je za Novi Plamen samo mesec dana kasnije, u novembru komentarisao da je izlazak Sahre Wagenknecht i nekolicine njenih pristalica iniciralo „pokret“ učlanjivanja u Die Linke – za godinu dana učlanilo se više od 10.000 novih ljudi:
„Oni uglavnom dolaze iz većih urbanih sredina, a odlučujuće teme su socijalne teme i borba protiv fašizacije njemačkog društva. Kvartovski i gradski odbori stranke postali su mjesta dinamičnog unutarpartijskog života, to zaista moram reći. Dok je prije samo dvije godine općinski odbor u kojem sam organiziran jedva sastavio dvije do tri inicijative mjesečno, danas je situacija bitno drugačija, na dnevnoj se bazi članovi organiziraju i uključuju u inicijative i radne grupe“, konstatovao je Stojaković tada.
Kako je izjavio u intervju za Mašinu, glavne teme za koje se Die Linke zalaže kako šire, tako i u predizbornoj kampanji su socijalna sigurnost, životni standard, demokratizacija ekonomske politike te zalaganje za mirovnu politiku:
„To podrazumijeva zauzimanje za obnovu javne infrastrukture (obnova i modernizacija škola, bolnica, javnog prijevoza, besplatno školstvo, povećanje minimalne plaće), stavljanje zabrane na povećanje cijena plina, hrane i stanovanja, jače oporezivanje bogatih, demokratizacija ekonomskog sistema kroz participaciju zaposlenih (opet se priča o samoupravljanju, konceptu koji bi nama Jugoslovenima trebao biti poznat) i zauzimanje za prekid vatre kako u Ukrajini tako i na Bliskom istoku“.
Najnoviji obrt daje nadu da se parlamentarna leva opcija u Nemačkoj neće ugasiti, već dalje jačati.
I.K.