
Da eksploatacija radnih prava nije retkost ni u muzičkoj industriji svedoči nedavni slučaj pevačice i kantautorke Bojane Vunturišević, koja je u javnosti otvorila pitanje cenzure i ekonomske eksploatacije sa kojom se suočava sve više autora i autorki na lokalnoj muzičkoj sceni.
Da li se u Srbiji poštuju autorska prava muzičkih radnika i šta ta prava podrazumevaju? Da li talentovani umetnik (ili umetnica) može uspeti bez ugovora sa jakom izdavačkom (distributivnom) kućom i koliko taj „uspeh“ u stvari košta? Jesu li ugovori koje muzičari potpisuju sa izdavačima fer i u skladu sa zakonom ili su eksploatatorski i parazitiraju na tuđem radu (talentu)? Sve su ovo pitanja dugo gurana pod pohabani tepih naše muzičke industrijice u kojoj svi znaju sve, a niko neće da se zamera, a koja su konačno izašla u javnost nakon što je kantautorka Bojana Vunturišević optužila Slobodana Nešovića Loku, vlasnika Mascom-a i Tin Drum Music (TDM), za cenzuru i „ekonomsko nasilje“. Vunturišević je optužila Nešovića i Tin Drum Music, sa kojim ima ugovor o zaštiti njenih autorska prava, da su uklonili sa jutjuba njenu pesmu „Promašaj“, kao i pesmu „Mili“ pevačice Sare Jo (koju je pisala i Vunturišević) sa svih striming platformi.
Prema njenim tvrdnjama, TDM je ni na koji način nije obavestio da postoji nekakav problem sa tim pesmama, već je iskoristio prilog iz ugovora po kojem imaju procenat od emitovanja i korišćenja svih njenih dela, čak iako oni nisu imali nikakve veze sa delom. Vunturišević ističe i da TDM i Mascom od izlaska albuma „Daljine“ nisu praktično ništa uložili u njenu karijeru, a da sada zbog „sujete“ uklanjaju pesme u produkciji Bassivity-ja koje imaju višemilionske preglede na jutjubu.
S druge strane, u TDM-u negiraju optužbe, insistirajući da je problem nastao zbog toga što je Bojana Vunturišević prekršila ugovor, odnosno da od njih nije dobila saglasnost za emitovanje gorepomenutih pesama zbog čega su oni bili prinuđeni da traže njihovo uklanjanje. Takođe, smatraju njen izlazak u javnost štetnim po ugled firme, i navode da samo zahtevaju poštovanje ugovornih obaveza.
Međutim, da li se, kao i obično, iza pravnog paravana krije nešto drugo? Da li je u pitanju borba na muzičkom tržištu konkurentskih firmi s obzirom na to da su sa striming platformi uklonjene samo pesme koje je Vunturišević radila zajedno sa produkcijom hip hop/pop lejbla Bassivity Digital? Da li su se na autorki hita „Promašaj“ – koji više ne možete slušati na internetu – slomila koplja dugotinjajućeg i neumitnog sukoba dve muzičke dinastije za prevlast u stalno promenljivoj muzičkoj industriji digitalne ere?
U „pokušaju“ da odgovori na ova pitanja, novinari Mašine su razgovarali sa Bojanom Vunturišević, ali i sa predstavnicima Tin Drum Music-a i Basivitija – Tanjom Bukvić i Reljom Milankovićem Reksonom.
A šta je sa Natašom Bekvalac?
U „digitalnom okruženju“ kompanija Mascom, koja se bavi muzičkim izdavaštvom, prodajom, kao i zastupništvom autorskih i interpretatorskih prava – pliva još od 2008. godine, što je čini pionirom u ovom tada novootvorenom polju, bar kada je reč o urbanim muzičkim sadržajima.
U okviru Mascom grupe koja je u vlasništvu Slobodana Nešovića Loke, funkcioniše i Tin Drum Music koji se najviše bavi izdavaštvom i zaštitom autorskih prava, a sa kojom je Bojana Vunturišević potpisala ugovor 2017. godine, i za koji je objavila album „Daljine“.
Međutim, nakon tog albuma, izdavačka kuća ni na koji način ne ulaže u razvoj Bojanine karijere, tvrdi ona za Mašinu. Takođe, navodi da sukob, odnosno „brisanje“ pesama, nije usledilo kada su sporne pesme objavljene, već tek nakon intervjua za VICE u kome ona ističe da nije zadovoljna saradnjom sa Mascomom.
Zbog čega ranije pesme nisu uklonjene? Ili, ako je nešto bilo problematično zbog čega me moja kuća nije pozvala da o tome razgovaramo, nego su izbrisali pesme koje sam radila, ne samo ja nego i drugi autori, zbog čega su i oni upali u problem ni krivi ni dužni. Na ovaj način sam etiketirana kao neko ko donosi probleme i sa kim ljudi ne treba da sarađuju, navodi nekadašnja pevačica benda „Svi na pod“.
Vunturišević tvrdi i da je saopštenje TDM u kome se tvrdi da su njoj „zaključili dva posla“ u poslednja dva meseca obična neistina, jer je posao ugovorila ona zajedno sa Basivitijem.
Oni su otišli u dve kompanije, dva ozbiljna brenda pića i praktično uterali dodatni novac tim firmama, iako nikakve veze sa tim projektima nisu imali, niti su sa mnom tim povodom komunicirali. Praktično sam kolateralna šteta u sukobu Loke sa Basivitijem, kaže Vunturišević.
Činjenica je da je TDM uticao da se sa striming platformi uklone pesme „Promašaj“ i „Mili“, međutim, ne i na primer, pesma „Mala plava“ Nataše Bekvalac koja na jutjubu ima preko 33 miliona pregleda, a koju je pisala upravo Vunturišević. Upadljivo je i da su sve „obrisane“ pesme rađene u saradnji sa Bassivitijem, izdavačkom kućom sa čijim čelnicima i izvođačima Mascom godinama unazad ima konflikt.
Naime, Slobodan Nešović Loka je repera i direktora Basivitija Relju Milankovića Reksonu još ranije tužio za „narušavanje ugleda kompanije i umanjenje kreditne sposobnosti“ – i to zbog pominjanja Mascoma takođe u intervjuu za VICE. Tabloidna javnost se 2017. dugo zabavljala i skandalom o navodnom fizičkom napadu repera Stefana Đurića Raste na Nešovića upravo zbog zloupotrebe autorskih prava. Slučaj je otišao na sud, ali je prvostepeno doneta odluka da fizičkog napada ipak nije bilo.
TDM: Ne bavimo se vrebanjem grešaka, već samo ugovornim pravima
Direktorka TDM-a Tanja Bukvić kaže za Mašinu da problem sa Bojanom Vunturišević nema veze sa Bassivitijem, ali da je očigledno da se konkurenti na tržištu na ovaj način bore za medijsku pažnju.
Nikako. U pitanju je zamena teza, koju tumačimo kao pokušaj konkurencije da nastalu situaciju iskoristi za prikupljanje publiciteta. Tin Drum Music sa Bassivity digital nije u sukobu. Mi sa tom firmom nemamo saradnju. Kada postoje određena otvorena pitanja između dva subjekta, za koja se ne nađe vansudsko rešenje, sasvim je normalno i uobičajeno da se zainteresovana strana obrati sudu za zaštitu. Tin Drum Music je postupio u skladu sa uobičajenom praksom, objašnjava Bukvić.
Ona dodaje i da firma koju vodi nije u sukobu ni sa Bojanom Vunturišević, već samo štiti svoja ugovorna prava.
Sa naše strane nikakav sukob ne postoji. Problem je nastao kada je Bojana počela da krši ugovore koje je zaključila sa našom firmom. Za svako puštanje u promet muzičkog dela potrebno je prethodno pribaviti dozvolu svih nosilaca prava. Da bi se dozvola pribavila, neophodno je da je zainteresovani izdavač prethodno zatraži od nosioca prava, što je u ovom slučaju izostalo, ističe direktorka TDM-a.
Na pitanje novinara Mašine zbog čega onda nisu uklonili pesmu „Mala plava“, već samo numere povezane sa Basivitijem, Bukvić odgovara da je moguće da postoji još „prekršaja“, ali da ih nisu otkrili.
TDM se ne bavi vrebanjem grešaka i povreda koje autori načine. Na njima je obaveza da nas obaveste o svim poslovima koje preduzimaju, a koji se tiču naših ugovora. Tin Drum Music dozvoljava mogućnost da postoji još prekršaja o kojima nemamo saznanja.
Reksona: Bojanin slučaj ukazuje na sistemski problem
S druge strane, direktor Bassivity digital-a, praktično rezurektovanog pionirskog hip hop lejbla iz ranih dvehiljaditih, kaže za Mašinu da je očigledno reč o sukobu na tržištu, jer Basiviti predvodi novi talas modernih izvođača koji dominiraju scenom, a što smeta pojedinim samozvanim „čuvarima izvornog rokenrol zvuka“ iz starije generacije. Kao potvrdu toga navodi i činjenicu da je TDM tužio Bassivity, a ne Bojanu Vunturišević.
Ta podela na urbane progresivne i ove druge navodno seljačke je lažna i potpuno besmislena. Jedna urbana pop autorka kao što je Bojana je napredovalatek kad je počela sa nama da sarađuje. Tek tada je počela ozbiljnije da zarađuje od svoje muzike, da dobija ponude od raznih brendova i da bude tražena, ističe Relja Milanković, direktor Basivitija i član rep grupe V.I.P.
On nije želeo da govori detaljno o ugovoru B.V i sukobu sa TDM, jer uskoro treba da počne sudski proces, ali je istakao da je ovaj slučaj konačno ukazao na širi sistemski problem koji imaju muzičari u Srbiji.
Krivični postupak u kom se nalazim ograničava me u priči na ovu temu što pokazuje koliko su tužbe efikasan metod za suzbijanje diskusije i imaju efekat plašenja. Neznanje i neobaveštenost autora u ovoj industriji se eksploatiše na najrazličitije načine, a situacija sa Bojanom je definitivno deo jednog šireg problema, ističe Milanković.
On navodi i da postoji još muzičara koji su u potpuno istom postupku, ali da „autori nisu finansijski sposobni da se upuštaju u ovu vrste borbe“ i da zato pristaju na „razne vrste poravnanja i prećutkivanja jer im se ne isplati da javno govore“.

Ekonomsko nasilje i famozni „višak vrednosti“
Svakako, nakon iznetog prljavog veša iz bekstejdža, postavlja se pitanje da li uopšte ima smisla da TDM i Bojana Vunturišević nastave saradnju s obzirom na to da muzičarka ni u kom slučaju to ne želi.
Samo želim da izađem iz ovoga. I to sam im nudila na sastancima, da mi kažu koliko novca da im dam da mogu da odem. I nisam jedina koja ima problem sa Lokom, mnoge kolege su se sukobljavale sa njim, neke su izlazile javno, ali ima mnogo više onih koji su hrabri samo u inboksu, navodi ona.
U Tin Drum Music-u tvrde da od Bojane do novonastalog problema, nikada nisu dobili signal da je nezadovoljna, kao i da nikada „formalno“ nije istakla predlog da se ugovor raskine.
Na žalost, Bojaninu reakciju na društvenim mrežama doživljavamo kao pokušaj pridobijanja neupućene javnosti i to praktično dan nakon što je posredstvom ozbiljnog i skupog pravnog tima, pokrenula parnicu protiv nas. Napad možda nekada jeste najbolja odbrana, ali u slučaju kada lice koje ne poštuje dogovoreno tuži onog ko je veran ugovoru i trpi štetu, tu taktiku smatramo apsurdnom, zaključuju u pisanom odgovoru Mašini.
Prema spornom ugovoru TDM ima pravo na 25 odsto od digitalne prodaje, kao i od prihoda od autorskih, izvođačkih i fonogramskih prava Bojane Vunturišević. Ukoliko se pesma proda za film ili u druge komercijalne svrhe, TDM uzima 50 odsto od njene zarade.
Vunturišević je u svom saopštenju posebno naglasila da zbog ovakvog ugovora i odnosa sa izdavačem koji joj uklanja pesme, ne može da se bavi svojim poslom, naglašavajući da se nad njom sprovodi „ekonomsko nasilje“.
Onemogućavaju mi da napredujem predstavljajući se kao zaštitnici i nosioci mojih prava, pri tom ne obaveštavajući izvornog nosioca prava, tj. mene, o svojim postupcima i daljim namerama. A pravna država bi morala da razmisli kako i na koji način će braniti interese svojih autora kojih već ima premalo i koji zbog ovakvih stvari završavaju kao kelneri po kafićima ili gastarbajteri, a ne kao umetnici.
Bojana Vunturišević je navela i da je protiv TDM-a podnela tužbu koja se tiče validnosti ugovora zbog toga što se, kako navodi, odnosi na sve njene kompozicije ikada stvorene, bez definisanja šta to tačno podrazumeva, što je, prema njenim rečima, suprotno zakonu. Takođe, sporni deo ugovora na koji se kompanija poziva nije čak ni u odredbama teksta ugovora, već je deo priloga uz isti.
Prema važećem Zakonu o autorskim i srodnim pravima, svaki autorski ugovor mora da sadrži, pored ugovornih strana, i jasno definisana „prava koja su predmet ustupanja, odnosno prenosa, visinu, način i rokove plaćanja autorske naknade“, kao i „sadržinska, prostorna i vremenska ograničenja ako postoje“. Da li je u ovom slučaju zakon prekršen, očigledno će odgovor dati sud. Međutim, s obzirom na nerazvijenu sudsku praksu u ovom polju, sigurno je da će biti žustrih polemika i nezadovoljnika.
S druge strane gramofonske ploče, one koja se više tiče pravde, a manje ugovornog prava, ostaje pitanje eksploatacije autora od strane izdavačkih kuća, odnosno, maksimalnog izvlačenja profita od (za)rada profesionalnih muzičara uz minimalna ulaganja izdavača.