Specijalni rezervat prirode „Gornje Podunavlje“, zaštićeno prirodno dobro I kategorije, prostire se uz levu obalu Dunava i deo je ritskog kompleksa koji se, pored Srbije, proteže i kroz Mađarsku i Hrvatsku. Kako navode iz „Vojvođanske zelene inicijative“, kao deo rezervata biosfere „Bačko Podunavlje“, koji je upisan u UNESCO listu 2017. godine, on predstavlja jednu od najočuvanijih ritsko – močvarnih celina na čitavom toku Dunava. Stanište je 280 vrsta ptica i predeo autohtonih šuma. U okviru rezervata, a u samoj blizini Dunava i naselja, moglo bi nići postrojenje za preradu plastike čijoj izgradnji se protive žitelji Apatina, ali i deo političkih predstavnika.
„Postoje određene međunarodne konvencije čiji je potpisnik Republika Srbija. Pre svega mislimo na: ESPO, Bernsku, Bonsku i Ramsarsku konvenciju. U takvim situacijama, naročito kad se radi o uticaju na životnu sredinu, mora se tražiti saglasnost države sa kojom se graničimo. Ovde je to izostalo“, izjavio je, po navodima „Vojvođanske zelene inicijative“, Željko Rajčević iz udruženja „Bez straha“.
Predstavnici ovog udruženja su pokrenuli peticiju „Stop spalionici“ koju je potpisalo oko 3000 građana. Iz „Bez straha“ tvrde da firma koja gradi spalionicu nije obezbedila kako saglasnost susednih država, tako ni sve neophodne domaće dozvole, te da se projekat sprovodi „ispod radara javnosti“. Odobrenje koje je dao Pokrajinski zavod za zaštitu prirode spornim smatraju i građani i njihovi predstavnici.
„Ogromna većina građana je protiv toga. Mi smo gledali da iscrpimo sve pravne i političke instrumente kako bi se suprotstavili jednom takvom projektu. Na sednici Skupštine APV ukazao sam na veliku zabrinutost i uznemirenost javnosti u opštini Apatin. Tražio sam odgovor na pitanje: kako je Pokrajinski zavod za zaštitu prirode mogao dati uslove i omogućiti gradnju ove fabrike“, izjavio je Aleksandar Smiljanić, poslanik SRS u Skupštini APV.
Perica Popić, odbornik u SO Apatin, je za „Vojvođansku zelenu inicijativu“ izjavio da je zemljište na kom se gradi spalionica krajem 2020. prodato firmi Bionex za izgradnju pogona za preradu biljnih derivata. Konkretnije, kako je u decembru 2020. izvestio Balkan Green Energy News, Bionex je tada od Opštine Apatin kupio 5,5 hektara za gradnju fabrike bioetanola, biogoriva koje je postalo neophodni sastojak dizela i benzina početkom 2021. Uvođenje bioetanola je promovisano kao element borbe za ekološka goriva i čistiji vazduh.
Sagovornici „Vojvođanske zelene inicijative“, ipak, tvrde da su od tada planovi nekoliko puta menjani i da je tehnologija koja im se aktuelno nudi neekološka. Kako je početkom godine izveštavao Danas, „Nejasno je kako je i zašto delatnost“ fabrike za proizvodnju bioetanola „preimenovana na „’proizvodnju regranulata polietilena i polipropilena od neopasne plastične mase’“. Iz Bionexa su početkom godine uvažili primedbu na studiju zaštite životne sredine u vezi sa gradnjom fabrike koju je podnela predsednica opštine Apatin Dubravka Korać, a koja se ticala spornog procesa pirolize. Tom prilikom su za javnost izdali saopštenje u kom se navodi da ovaj proces nije bio u prvom planu njihove investicije, da njihova kompanija posluje na „polju obnovljivih izvora energije i ekoloških rešenja“ i odbacili „svaku mogućnost ugrožavanja životne sredine“. Ovo, ipak, nije umirilo građane.
„Apatin je grad koji je poznat po pivu, Apatin je grad koji je poznat po turizmu. Apatin je grad koji ima neku perspektivu da se razvija i da izađe na Dunav. U ovom momentu otvaranje prljavih industrija i stvaranje okruženje gde bi Apatin izgubio ove atribute o kojima smo govorili nikome ne može doneti dobro“, smatra Rajčević iz udruženja „Bez straha“.
Odbornik Popić navodi da se zalagao za to da se učešće građana u odlučivanju o izgradnji fabrike za preradu plastičnog otpada obezbedi raspisivanjem referenduma, ali da nije naišao na razumevanje kolega odbornika.
Apelujući na javnost i donosioce odluka da se od izgradnje fabrike odustane „Vojvođanska zelena inicijativa“ zaključuje da se ne sme dozvoliti da profit bude iznad prirodnih vrednosti pod zaštitom UNESCO i kvaliteta života građana Apatina.
I.K.