„Zaista je skandalozno da sve te studije nisu urađene pre nego što je zaboden i jedan kočić na toj lokaciji. Oni sad sve rade naknadno da bi post festum stvari upodobili zakonskim obavezama, a zapravo su očigledno naterani na to nakon žalbe koja je podneta Komitetu Bernske konvencije i zbog potrebe da država Komitetu dostavi izveštaje“, kaže za Mašinu Dragana Arsić, aktivistkinja, koja je javnoj raspravi održanoj šestog jula u Novom Sadu prisustvovala kao predstavnica Udruženja za zaštitu šuma.
Zbog toga što je studija izrađena nakon što je palo pola stabala sa područja koje su aktivisti pokušali da zaštite institucionalno i telima, a nadležni prezentaciju započeli rečima da su za nju „ispunjeni svi zakonski uslovi“, Arsić je na javnoj raspravi upitala predstavnike nadležnih organa na čemu temelje tvrdnju da su „svi zakonski uslovi ispunjeni“.
„Prvo i osnovno, ta studija nije urađena blagovremeno, a nisu razmatrane ni alternativne konstrukcije, ni alternativne lokacije, i tako dalje. Studija je trebalo da nam da sve te informacije, pa tek onda da se donose odluke, ide u izrađivanje idejnog projekta i tome slično“, komentariše Arsić.
„To je smisao sistema koji ne funkcioniše, u kom su institucije u potpunosti u službi investitora. Oni sad samo slažu neke kockice da bi javnosti dali sliku da oni ipak, kao, poštuju neki zakon“, zaključuje Arsić. Ona komentariše da su se prezenteri sporne Studije „iz petnih žila trudili da predstave sve kao da je upravo tako i trebalo“, obećavajući i da će unaprediti studiju usvajajući konstruktivne komentare.
Građani su pitali nadležne i zašto ne mogu da „kažu ne“, odbiju da prihvate Studiju i vrate proces na početak, tako da se za most (i pomoćne objekte) izabere adekvatnija lokacija. Po njenom svedočenju, odgovorni su takve kritike odbacili tvrdnjama da „samo rade svoj posao“. Udruženje za zaštitu šuma nije podnosilo pisane primedbe na tekst sporne studije.
Veliki broj građana koji su sa ceduljica čitali „Ja dolazim sa Kamenične strane, nama je most potreban“
„Meni je najveći utisak odsustvo suštine onoga što je javna rasprava, a to je u demokratskom društvu jedan vid građanske participacije i prilika da građani nadležne sučele sa argumentima i činjenicama u odnosu na ono što je građanima predstavljeno kao studija ili neki drugi dokument“, kaže za Mašinu Brajan Brković iz Građanskog pokreta Bravo.
„Bilo je primetno da je prisutan veliki broj ljudi koji su imali ceduljice sa kojih su čitali svoje tekstove, a počinjali su svi istom rečenicom: ‚Ja dolazim sa Kamenične strane, nama je most potreban“.
Radio 0.21 je izvestio da je rasprava trajala netipčno kratko, svega dva sata, a da se završila raspravom između izrađivača studije, aktivista i građana koji su došli da „podrže gradnju mosta“ koje pominje Brković.
„Naša namera da učestvujemo u javnoj raspravi je osujećena jednom vrstom propagandne podmetačine i u ovom formatu kako bi se ‚lopta prebacila‘ na teren tvrdnje da smo mi zapravo protiv mosta“, kaže Brković za Mašinu.
Podsetimo na argumente koji su članovi Ekološkog fronta Novi Sad podelili sa čitaocima Mašine povodom protesta „Most Da, ali na drugom mestu“, održanog krajem februara. I iz Šodroš Survivor kampa, čiji je Brković član, su mesecima argumentovano objašnjavali zašto nisu protiv izgradnje još jednog mosta na Dunavu, ali smatraju da bi ga trebalo graditi na drugom mestu i pod drugačijim uslovima.
Lepši, veći i stariji Šodroš?
„Na sva naša pitanja i na sve naše primedbe odgovori su bili, parafraziraću: ‚Dodaćemo. Uradićemo. Vratićemo‘. Kada smo pitali kako da vratimo ono što je nastradalo u toku ovog procesa koji je od početka pod sumnjom legalnosti dobili smo odgovor ljudi iz publike: ‚Pa, posadićemo deset hiljada stabala‘, što opet govori o odsustvu razumevanja o tome šta je Šodroš i da li tamo, na primer, može da stane deset hiljada stabala. Sa stručne strane, od komisije nismo dobili argumentovane odgovore nego zabašurivanje naših pitanja i pomenute floskule: ‚Dodaćemo. Uradićemo. Vratićemo“.
Čini se da su nadležni ovog puta pokazali malo veći stepen uvažavanja barem ljudskog dostojanstva i prava prisutnih „kočničara progresa“ nego proteklih meseci, kad su u „zaštiti“ grada bila angažovana policija pod punom opremom i privatno obezbeđenje. Aktivisti, ipak, nisu skloni tome da usvoje narodnu mudrost da je „dobro dok ne tuku“.
„Neke stvari koje su napravljene ne mogu da se vrate nazad jer ne postoji reverzibilni mehanizam“, naglašava Brković.
Petar Holik iz Šodroš Survivor kampa za Mašinu komentariše da se obrađivač studije pozvao na zaključke Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode a da su stručnjaci iz ove institucije „lažno tvrdili da stabla koja su srušena nemaju duplje“ početkom 2023. Na Kameničkoj adi je, naglašava, zbog gnežđenja ptica seča drveća dozvoljena samo od prvog avgusta do prvog novembra.
„Dakle, oni su izašli na teren u martu kad su oborena stabla i njihovi navodi su bili da stabla koja su srušena nemaju duplje. Zbog toga su od nas dobili krivične prijave“, kaže Holik. Tužilaštvo, ipak, nije reagovalo.
„Koliko su ekspresni u pokretanju prekršajnih i krivičnih postupaka protiv nas aktivista, toliko su inertni kada treba da pokrenu krivični, prekršajni ili disciplinski postupak protiv druge, odnosno odgovorne strane“, dodaje Holik.
I.K.